Autobusne bilješke o kiši, izbjeglicama, turistima, mraku, brodovima i lijepim ženama

Uvijek iste bolesne ambicije, ista žudnja za moći, iste prijetnje, iste laži, sve je isto i sve ostane isto, ostanemo na vrhu istog starog vašarskog točka, ni tamo ni ovamo, ni gore ni dole, sve oko nas škripi i sve se raspada, muka nam je i bojimo se

Bilješke o saobraćajnim nesrećama, Pessoi, noćnim farovima i kućama u mraku. Uz odgovarajući soundtrack

Kada sam ga prvi put vidio bio je početak marta, kupovao je cvijeće. Lijep, kao i uvijek. Hladan vjetar širio mu je mantil, tanak kao košulja. Skupljao ga je oko tijela. Dok sam prešao ulicu on je već nestao

O autobusima, vozačima, ribarima, kućama, Mlinarecu, Cioranu, Zuki Džumhuru, Aleksandru Makedonskom...

Zajebana je stvar kad ti Dežulović povrijedi osjećaje. Odjednom se nađeš u čekaonici ispred psihijatrijske ordinacije zajedno sa ustašama, četnicima, neonacistima ostalih usmjerenja, tajkunima, pedofilima, ratnim zločincima, pljačkašima, prevarantima i sličnim manijacima kojima je taj novinar udario na emocije

Sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća kolona radnika silazila je s mosta. Bulevar zimi mete oštar vjetar, još je jači u okuci rijeke, ali oni studen nisu osjećali. U debeloj koloni gazili su kroz smog i riječnu maglu preko puste ledine

On je samo izvadio posudu iz torbe i preko ramena mi je dodao. Nije izgledao pretjerano vezan za nju, kao da je sasvim normalno da isti predmeti cijeli svoj vijek provedu s istim ljudima

Na današnjem otvaranju žičare, na početku svog "emotivnog" govora, rekao je: "Dobro došli u Sarajevo, dobro došli u centar regije. Danas je Sarajevo centar regije." Nije se sjetio da je Sarajevo prije svega glavni grad Bosne i Hercegovine. Lapsus il čudo, šta li je?

Nikoga nije potresla činjenica da smo obezbijedili džeparac čovjeku koji je iz hira ubio dva fratra na pragu njihovog samostana, poklonili stipendiju hladnokrvnom ubici zarobljenika, dali hiljade maraka mučiteljima civila u Bugojnu i Mostaru, nagradili ubice iz Trusine, Konjica… Kako?

Sve su obesmislili, isprljali i osramotili. Nakon okončanja pljačke grada (koju su oni nazvali tranzicijom & privatizacijom) konačno su se obrušili na samu riječ. Sada su smislili način da svim drugima naplate njeno korištenje a oni će nastaviti da je zloupotrebljavaju i još da dodatno zarade

Premijer Konaković izdvojiće 300 hiljada maraka za odbranu osumnjičenika za ratne zločine. Ovu svoju odluku nazvao je borbom za istinu o agresiji

Čak i takvi kakvi jesu, svakoga prezira vrijedni, naši narodni poslanici i poslanice nisu najopasniji dio ovoga društva. Nisu to ni nacionalisti, taman posla, nisu nit četnici, ustaše a ni mudžahedini, nisu ni kriminalci, ni ratni zločinci, dementni generali nit psihopatski heroji

Garantirano ljudsko pravo svakoga Bosanca i Hercegovca trebalo bi biti da se dovoljno iskače. I to u miru i rahatluku a ne da ga podjebavaju kojekakvi humoristi i šovinisti

Predlažem da štafetu mladosti kroz bosanskohercegovačke gradove pronose lokalni direktori BH Telecoma il Pošte, što im je u neku ruku i posao, ako se slažete. Špalire oduševljenih građana mogli bismo regrutirati iz redova uposlenika javnih preduzeća što bi svemu donijelo i ugođaj porodične topline

Glavni junaci ovih vijesti Bosnu i Hercegovinu doživljavaju onako kako igralište doživljavaju razmažena djeca – kao mjesto koje mora udovoljavati samo njihovim hirovima, a ako tako ne bude, onda ga treba razoriti

Kad govori o patriotizmu, domoljub ne misli na prirodu i živa bića, srce mu ponosno bije samo pri pomisli na državni aparat. Oduševljava ga činjenica da je taj aparat, kao što dobro znamo, najobičnija zajebancija, šklopocija koja škripi na sve strane

Predstava Moja Fabrika proglašena je najboljom predstavom 16. Festivala BH. Drame. Objavljujemo tekstove koje su o predstavi napisali autor i dramaturginja

Bosna i Hercegovina je temeljno podijeljeno društvo. Podjele su počinjene, ne hladno matematički, logično ili trezveno, nego strastveno, sa bolesnom mržnjom, bez mogućnosti skorog spajanja