MANJE ZLO I NAOPAKO: Nema više varanja

KLJUČNA REČENICA

Posljednjih nekoliko dana traju sastanci između političkih stranaka i međunarodnih predstavnika. Za sada nema velikog uspjeha, svi ostaju na svojim pozicijama. Dragan Čović je, uz blagi osmijeh, izjavio da je ključnu rečenicu pregovora danas izgovorio Milorad Dodik: “Nema više varanja.”

I meni se čini da je ovo ključna rečenica. 

Dodik je priznao da postoji svjesnost da do sada niko u BiH nije bio iskren prema drugome. Lagalo se o svemu, lagalo se svima, lagalo se svuda. Suprotstavljene strane nikada nisu bile iskrene, svaka je oduvijek imala svoju skrivenu agendu. 

Sve te agende je još 1945. godine razotkrio George Orwell u svojim “Bilješkama o nacionalizmu”:

“Nacionalizam je krvožedna borba za moć pomiješana sa samozavaravanjem. Nacionalista služi “višem cilju” i zato je ubijeđen da je u pravu, makar širio najbesramnije laži.”

To što je Dodik danas priznao svoju političku strategiju nipošto ne znači da će prestati varati. Zašto bi mijenjao uspješnu strategiju? Naprotiv, samo će se nakratko povući, ako ga bude pritisla jača sila. A onda će nastaviti, na isti način na koji je, sa skupštinske govornice, pred TV kamerama, izjavio kako njegova tajkunska porodica jako teško živi. 

SJEĆANJE NA ZLO

Udruženje ratnih veterana “Zelene beretke” objavilo je u dnevnim novinama čitulju za Mušana Topalovića Cacu, čovjeka koji direktno stoji iza ubistava najmanje 15 građana Sarajeva srpske nacionalnosti i koji je ubio devet policajaca Armije RBiH poslatih da ga uhapse.

Svi članovi Zelenih beretki dobro znaju kakve je zločine počinio Topalović. Sve njegove žrtve bile su nedužne i bespomoćne, naređivao je klanja staraca koji su do stratišta dolazili uz pomoć štaka. Svojim rukama je masakrirao mladiće, pripadnike vojske kojoj je i sam pripadao. Prema svjedočenjima, plašili su ga se i najbliži, jer nikada nisu znali kako može reagovati. 

Ipak, iako sve to znaju bolje od mene, “Zelene beretke” svake godine objavljuju umrlicu i okupljaju se kako bi odali počast okrutnom ubici. Kako je to moguće?

I u ovom slučaju pozvaću se na Orwellove bilješke: 
Skoro da nema tog zlodjela – mučenja, otmica, prisilnog rada, masovnih deportacija, kazne po kratkom postupku, prevara, ubistava, bombardovanja civila – koje se ne proglašava visokomoralnim činom kada ga vrši “naša” strana – piše Orwel.

Ne može se ovdje ništa pretjerano dodati. Nacionalizam je poseban vid “sljepila” i moralnog posrnuća. Nemoguće je otvoriti mu oči i izvući ga iz blata. Uzaludni su razgovori, razmjene mišljenja i pozivanje na dijalog. On može samo uzmaći, ali nikada ne odstupa od svoga mišljenja.

MANJE ZLO

Godinama biramo “manje zlo”, bez obzira što ne postoji tako nešto. To je i u jeziku očigledno jer zlo se ne može izreći u deminutivu. Ma kako mu tepali, to je i dalje zlo koje samo nije dovoljno ojačalo. Ali narašće, hoće sigurno, čim dobije priliku, takva mu je priroda. Zla.

Nisam ni političar niti analitičar, pa vjerovatno nemam sve informacije, ali ne mogu da vjerujem da ne postoji neki treći put u kojem nađeš "nejako dobro" pa ga polako ojačavaš. Možda je to što govorim naivno, ali bar nudi nekakvu nadu. 

"Manje zlo" nas ostavlja tamo gdje smo sada. U atmosferi zla.

Ponoviću po ko zna koji put: nema razlike među nacionalizmima. To što je jedan trenutno slabiji od drugoga, to je samo zato što se nisu stekli uslovi da ojača. A kad jedan ojača, uvijek stradaju najslabiji iz redova “drugih”. To stalno treba imati na umu. 

(zurnal.info)