Nikoga nije potresla činjenica da smo obezbijedili džeparac čovjeku koji je iz hira ubio dva fratra na pragu njihovog samostana, poklonili stipendiju hladnokrvnom ubici zarobljenika, dali hiljade maraka mučiteljima civila u Bugojnu i Mostaru, nagradili ubice iz Trusine, Konjica… Kako?

Sve su obesmislili, isprljali i osramotili. Nakon okončanja pljačke grada (koju su oni nazvali tranzicijom & privatizacijom) konačno su se obrušili na samu riječ. Sada su smislili način da svim drugima naplate njeno korištenje a oni će nastaviti da je zloupotrebljavaju i još da dodatno zarade

Premijer Konaković izdvojiće 300 hiljada maraka za odbranu osumnjičenika za ratne zločine. Ovu svoju odluku nazvao je borbom za istinu o agresiji

Čak i takvi kakvi jesu, svakoga prezira vrijedni, naši narodni poslanici i poslanice nisu najopasniji dio ovoga društva. Nisu to ni nacionalisti, taman posla, nisu nit četnici, ustaše a ni mudžahedini, nisu ni kriminalci, ni ratni zločinci, dementni generali nit psihopatski heroji

Garantirano ljudsko pravo svakoga Bosanca i Hercegovca trebalo bi biti da se dovoljno iskače. I to u miru i rahatluku a ne da ga podjebavaju kojekakvi humoristi i šovinisti

Predlažem da štafetu mladosti kroz bosanskohercegovačke gradove pronose lokalni direktori BH Telecoma il Pošte, što im je u neku ruku i posao, ako se slažete. Špalire oduševljenih građana mogli bismo regrutirati iz redova uposlenika javnih preduzeća što bi svemu donijelo i ugođaj porodične topline

Glavni junaci ovih vijesti Bosnu i Hercegovinu doživljavaju onako kako igralište doživljavaju razmažena djeca – kao mjesto koje mora udovoljavati samo njihovim hirovima, a ako tako ne bude, onda ga treba razoriti

Kad govori o patriotizmu, domoljub ne misli na prirodu i živa bića, srce mu ponosno bije samo pri pomisli na državni aparat. Oduševljava ga činjenica da je taj aparat, kao što dobro znamo, najobičnija zajebancija, šklopocija koja škripi na sve strane

Predstava Moja Fabrika proglašena je najboljom predstavom 16. Festivala BH. Drame. Objavljujemo tekstove koje su o predstavi napisali autor i dramaturginja

Bosna i Hercegovina je temeljno podijeljeno društvo. Podjele su počinjene, ne hladno matematički, logično ili trezveno, nego strastveno, sa bolesnom mržnjom, bez mogućnosti skorog spajanja

Prije tri godine eskalirali su građanski protesti na ulicama bosanskohercegovačkih gradova. Tada smo se u kratkom komentaru pitali "šta nam se to dešava". To pitanje je ostalo otvoreno do danas

Takav mrak se u Bosni i Hercegovini najčešće pojavljuje kada se rješavaju nacionalna pitanja, kada ljudi pomisle da će nestanak neke druge nacije, rase ili vrste učiniti da život ostalih, u svim svojim vidovima, postane bolji

Iznova se plete zamršeni mit od kojega Dylan bježi čitavog života. Nobelovu nagradu, ubijeđen sam, doživjeće jednako teško kao i breme “glasnogovornika generacije” koje mu je nametnuto šezdesetih godina prošloga vijeka

Kada govorimo o umjetnosti, govorimo o pomjeranju granica. Kada pristanemo na granice, odustajemo od slobode. A kad odustanemo od slobode… Nismo je ni zaslužili

U razgovoru za TV Žurnal Damir Imamović govori o novom albumu, knjizi, sevdahu kao društveno angažiranoj pjesmi, konzervativcima...

Tamo negdje, u lavirintu šaltera, čekaonica i ordinacija, iza nekih vrata, pokriven zavjesom od uputnica čeka moj fizikalni terapeut. Nakon očajničke potrage nisam ga uspio pronaći

Siguran sam da se i danas u redakcijama mogu pronaći dobri reporteri. Također sam siguran da su danas još manje cijenjeni nego prije četvrt vijeka. Bilo bi lijepo kada bi se takav odnos malo promijenio

Opet umišljaš? Jedva, kao što vidiš. U prošlom tekstu skupio sam sedam, a u ovom samo pet

Prije dvije godine, povodom nasilja u Kriterionu, napisao sam tekst u kojem sam proglasio slobodan lov na "drugačije". Danas sam ga pročitao i shvatio da u njemu nema niti jednog navoda koji se ne može primjeniti i danas. Uvjerite se i sami