Silovanje države: Šta slavimo kada slavimo Dan državnosti BiH?

Šta slavimo kada slavimo Dan državnosti Bosne i Hercegovine? Na šta liči naša slavljenica? 

…

Poređenje domovine i žene vrlo je često u patriotskom govorenju. Domovina je snažna majka, lijepa djevojka, nedužna djevica, mudra starica, ona je prkosna, slobodna i ponosna, ona je ljubav s kosom  zlatnoga žita i maše mašinovođi a lokomotiva vrisne. Patriote se obavezno raznježe na ova poređenja, stave ruke na srca i čeznutljivo gledaju u daljinu, “tamo gdje je sunce, tamo gdje su zvijezde”. 

...

Možda zbog tih čestih poređenja, proslave Dana državnosti liče na proslave Dana žena. 

Okupe se muškarci i rijetke ali obavezno njima pokorne žene, ukažu na važnost, predaju cvijeće, nazdrave, odmahmuraju pa sutra po starom. Udaraju, ponižavaju, vrijeđaju, nekažnjeno siluju. Kao što znamo, i država i žena su same krive što im se to dešava. Zato što su privlačne a istovremeno bespomoćne. Žena je kriva zato što je silovatelja bestidno “izazivala” svojom ljepotom, a država je kriva zato što je nefunkcionalna, a takvom su je nasilnici učinili, taman po svojoj mjeri.  Također, i država i žena su dobre sve dok se nasilnicima sklanjaju s puta.

…

Život u današnjoj Bosni i Hercegovini liči i na video igricu. 

Sa svakim novim danom dolaze sve teži nivoi za preživljavanje, neprijatelji su sve jači, sve rjeđe pronalazimo pakete s pomoći. U igri ima sve manje užitka, nema vremena za uočavanje lijepog okruženja, prepreke su sve veće, ponori sve dublji, srlja se ka nekakvom kraju koji sigurno neće donijeti odgovarajuću nagradu pobjedniku.

Igra se iz mazohističkih pobuda, iz puke navike.

…

Teško je učestvovati u proslavi Dana državnosti. Pošten čovjek se tada osjeća kao saučesnik u zločinu. Jer, država nimalo ne liči na slavljenicu. Izbezumljenu, patriote je vuku svaki na svoju stranu i pritom joj kliču da je ponosna, prkosna, vjekovna. Nije, jadna je. I što prije se složimo oko toga, prije ćemo joj pomoći.    

…

Jadnije od naših ničim utemeljenih autohipnotičkih hvalospjeva samo su kritike i “dobronamjerne analize” iz komšiluka i susjedstva. Koliko god da razmišljam ne vidim da su njihove domovine išta bolje od naše. Iste su to ratnoprofiterske tvorevine, vode ih isti egoistični megalomani, jednako ne znaju kako da se odnose sa svojom prošlosti niti kako im izgleda budućnost.  

Nisu ništa bolji od nas. Jadni su. I što se prije slože oko toga prije će sami sebi pomoći. 

(zurnal.info)