Selvedin Avdić
Autobusne bilješke: Mi smo međuopštinski pustolovi
Bilješke o saobraćajnim nesrećama, Pessoi, noćnim farovima i kućama u mraku. Uz odgovarajući soundtrack
1
Probijaju tunel kroz planinu. Tek je početak ljeta, a svi su jako preplanuli.
Boja njihove puti ne upoređuje se sa bronzom, zlatom, čokoladom... Ne, oni su tamni kao katran, zemlja, džehennem i mrak.
2
Fernando Pessoa ubio se pod svojim osamnaestim heteronimom po redu pojavljivanja – Barun od Teive. Pessoa ga je zamislio kao mislioca nesposobnog da kako treba završi ijednu misao.
Najveći dio života Barun je proveo u Pessoinim nedovršenim rukopisima. Kada je 30. novembra 1935. godine iskoračio iz njih okončao je život svoga tvorca. I to je jedino što je do tada uspio da završi.
Tek 69 godina poslije Antonio Tabuchi uredio mu je knjigu “The Education Of the Stoic”.
Nisam je čitao.
3
Jutro je, a mrak se širi kao mrlja na stolnjaku. Čekam da izblijedi od sunca i bude kao smog siv. Više mrtav nego živ.
4
The soul is a dark forest.
(D. H. Lawrence)
“Tvoje knjige su mračne. Ostavljaju li posljedice?”
Mokrimo na odmorištu i zurimo u šumu.
5
Kuće pored kojih prolazimo nemaju fasade. Nemaju ni ljuljaške ni gipsane patuljke.
Zato što su one skloništa, krovovi i zidovi za predah tokom potrage za srećom.
Možda nije zato. Prije će biti da je ukućane pritisla neimaština.
A možda nije tako. Možda je umro posljednji moler u selu.
Možda nije ni to. Možda su kolektivno odustali od ljepote.
Kako god, nema veselog odgovora.
6
Ne mogu se sjetiti ko je napisao rečenicu: “Njegov um bio je kao otvorena ladica s noževima”.
Flannery O’Connor? Mogla bi.
A mogao bi i Vuk Rodić.
Treba mi ta rečenica. Upoznao sam osobu kojoj savršeno odgovara.
7
Svi se naginjemo prema desnoj strani autobusa. Želimo da vidimo saobraćajnu nesreću. Očekivanja su velika – neko je pomenuo baru krvi.
Na lijevu stranu niko ne pazi. Možda je varka, vješta finta tijelom?
8
Mehmed Begić je u autobusu broj 27 shvatio da ne može razdvojiti sadašnjost od prošlosti i budućnosti. Ne znam gdje vozi taj autobus, odredište nije navedeno u pjesmi. Ipak, mogu razumjeti putnika.
To su bljeskovi, slični jakim noćnim farovima koji parališu životinju na cesti. Širom raširenih očiju, tek metar od spasa, ona mirno stoji i čeka udarac.
9
Plitko diše od uzbuđenja iako će putovanje trajati samo jedan sat. Staklo je mutno i blijedo je jutro a njega veseli svaki novi prizor na koji naiđemo.
Ne poznajem ga, ali osjećam kako se njegova radost lagano prelijeva u mene. Nas dvojica smo međuopštinski pustolovi.
SOUNDTRACK VOŽNJE
...
...
(zurnal.info)
