Selvedin Avdić
Autobusne bilješke: I mrak će pasti a ja ništa lijepo vidjeti neću
Autobusne bilješke o kiši, izbjeglicama, turistima, mraku, brodovima i lijepim ženama
(Na naslovnoj fotografiji je maršal Wyatt Earp, fotografisan 1925. godine)
Pita me za razlog posjete njegovoj državi. Saginjem se ispred šaltera da bi me bolje čuo. Razlozi koje sam ponio postaju bezvrijedni. U redu, odjednom, kašlju svi odreda. Mucam. Sam sebi sam sumnjiv.
2
Kiša pada vodoravno. Pijanci leže uz zid seoske zadruge i uspavljuju se uz ezan. Labudovi plivaju blatnom rijekom. Između dva brda rastegla se duga.
Ne izmišljam. Sve je tačno ovako kako bilježim. U julu 2018. godine.
3
- Znaš li koliko u autobusu ima lijepih žena?
- Ne znam.
- Osam.
Onda kaže tiše, za sebe više:
“A, tek smo krenuli...”
4
Autobus je uzdahnuo i umro. Vozač se podvukao ispod njega. Čujemo udarce čekića o metal. Izlazi garav. Širi ruke kao da hoće da nas zaštiti od vjetra i kaže: “Bez brige, ja sam kapetan ovoga broda i dovešću nas u sigurnu luku”.
5
Kiša danima pada. Svakoga poslijepodneva, oko 17 sati, nebo se smrači i spusti oluju. Gledam u rijeku, živo blato.
“Neće prestati sve dok voda iz sebe ne izbaci ono što je naumila. Kada ovako dugo pada, to može biti samo...”
Nije smjela završiti rečenicu.
6
- Kako hoćeš da te zovem?
- Onako kako me svi zovu.
- Ne mora tako. Mogu uzeti ime iz filma ili iz neke pjesme. Samo reci koje ćeš.
- Ne treba mi tuđe ime. Meni je moje lijepo.
- Kako hoćeš… A hoćeš li platit pivu?
- Hoću.
- Hvala. Džimi.
7
Na autobuskoj stanici izmiješale su se izbjeglice i turisti. Idu na mjesta za koja misle da su bolja od onih sa kojih su pošli. Škripavi glas dispečera iz zvučnika razdvaja ih po peronima. Brzo provjeravaju karte. Niko ne želi da pogriješi.
8
Kada se okonča zvečeća pomama u restoranu “all inclusive” hotela nastane predah od par minuta. A onda u salu uđu radnici da počiste tek nagrižene krem kolače.
Jedan od njih ima različite cipele.
9
Ljudi hodaju kao pod teretom, ne vidim im lica. Zavjese su navučene na prozore, baštenske stolice oborene na leđa, velika reklama sakrila je brdo.
Rukavom brišem staklo. Ne vrijedi. I mrak će pasti a ja ništa lijepo vidjeti neću.
...
SOUNDTRACK VOŽNJE
…
...
...
(zurnal.info)
