Selvedin Avdić
Bolja budućnost (audio): Kad se đavo saplete o svoj rep
Kad god neki državni službenik poželi da se uspenje više nego što mu status dozvoljava, u ozbiljnom društvu moraju se oglasiti sirene za uzbunu. A, kada takav pokušava postati zaštitnik ili otac nacije, treba se spremati za vanredno stanje.
Zbog pada nadstrešnice na autobuskoj stanici u Novom Sadu poginulo je 15 ljudi. Građani su optužili vlast za korupciju tokom gradnje i tražili odgovornost. Vlast nije reagovala. Građani su odgovorili velikim protestima.
Tokom poplava u Donjoj Jablanici, zbog obrušavanja divljeg kamenoloma, poginulo je 18 ljudi. Građani su optužili vlast za korupciju i tražili odgovornost. Vlast nije reagovala. Građani čekaju novogodišnje slavlje.
...
Redovno pratim posljednja dešavanja u Srbiji. Zato što se radi o nakaradnom, korumpiranom sistemu, dakle vrlo sličnom ovom našem bosanskohercegovačkom, doduše manje komplikovanom, bez entiteta i kantona.
Studenti su ponovo na beogradskim ulicama, ovaj put uključeni su svi fakulteti, čak i Bogoslovija, čijim učenicima se nakaradno prijetilo gubitkom blagoslova. Vidljiva je nervoza tamošnje vlasti, jer nije lako kada se nosioci tvoje budućnosti okrenu protiv tebe. Ipak, fascinira veliki broj ljudi koji i dalje podržavaju vlast.
I dalje mi je teško razumjeti zašto osvjedočene bitange imaju sljedbenike? Nemoguće je da ti nesretnici nisu svjesni šta im je učinjeno od života i ko je za to kriv. Odanost ovdašnjim vođama manifestuje se na najbizarnije načine - poput posvećenja vlastitog potomstva. Jedna od čudnijih epizoda je nedavni slučaj direktora Jovine gimnazije u Novom sadu Radivoja Stojkovića koji je, zbog protesta učenika, šest sati klečao ispred školskih vrata. Prije nekoliko godina isti taj direktor rekao je u jednom intervjuu:
- Osnovno je da učenike naučimo da misle, da se kritički odnose prema svetu oko sebe, da ne prihvataju stvari ‘zdravo za gotovo’, nego da u svemu traže svrhu i suštinu. Treba da ih učimo da budu divergentni i da svet sagledaju u svim nijansama. Ovo mora biti cilj društva u celini, a ne samo škole. Lični primer i posvećenost su najjače karike u vaspitanju i obrazovanju, jer vaspitač svojom pojavom vaspitava
Kada su učenici odlučili da zaista prihvate njegove savjete i svijet "sagledaju u svim nijansama", direktor je odjednom pao na koljena. Kome se molio i zašto, nismo saznali. Ali, mogla bi mu se dopasti mala bilješka iz istorije koja slijedi u nastavku teksta. Tematika mu je svakako bliska.
...
U starim narodnim pričama demoni su, kao i današnji pokvarenjaci, bili podložni najnižim strastima, bili su gramzivi, egoistični, pakosni, baš kao i ovi naši. Ozbiljne rasprave o đavolu odvijale su se unutar crkve, u monaškim redovima, ali narod ih je pominjao samo u okviru lascivnih priča i pjesmica kojima su se zabavljali u smiraj paklenih dana.
Na tim zabavama demoni su prikazivani kao komične figure koje se sapliću o svoj rep. Mudar čovjek mogao ih je lako nadmudriti, a oni mu, prije svoje propasti, čak pokažu skrovište u kojem kriju blago. Robert Muchembled u knjizi "Đavao od XII do XX stoljeća" (Pelago, Zagreb), piše da je teološkog đavla, kao hladnu fikciju, narod pretvarao u konkretnije slike, male demone koji jako liče na ljude - čak su mogli drhtati od straha.
- Nasamaren, pobijeđen, ismijan, donosio je smirenje onima koji su ga tako prikazivali. Tema demona kojega je savladao čovjek je moćan protuotrov za strah - piše Muchembled (prevela Mihaela Vekarić).
Transformacija demona i Sotone kao svemoćnog vladara Pakla, počinje sa razvojem političkih ideja o svetosti monarhija, o njihovom apsolutnom i nezastarivom suverenitetu. U XV vijeku dvorski umjetnici koji su do tada laskali vladarima, počinju i Sotonu prikazivati kao kralja odjevenog u bijelo, sa krunom i žezlom, okruženog raskošno odjevenim savjetnicima sa demonskim licima. Sotona je predstavljan kao svemoćna sila kojoj se samo neupitan vladar može oduprijeti, tvrdi Muchembled. I tako, kako su jačali demoni, s njima je rasla moć i zemaljskih gospodara.
Mnogo je truda uloženo da se puk počne plašiti demona, da se uvjeri kako im se nemoguće oduprijeti. Ali, kada je Đavo konačno ustoličen kao svemogući vladar Pakla, kada je okončan put od poruge do strahopoštovanja, tek tada je počeo dobijati svoje poštovaoce i sljedbenike. U XVI vijeku ljekar Johannes Wier izračunao je da Lucifer ima 7.405.926 sljedbenika. Ne znam kako je došao do tog broja, ali sigurno je da je veliki broj nesrećnika pomislio da, ukoliko bude bliži velikom zlu, da će ga ono milostivo poštedjeti. Ili čak odbraniti od zemaljskih gospodara koji su postojali sve okrutniji u svojoj "odbrani", do te mjere da običan čovjek više nije znao da li je već u paklu ili ga on tek očekuje.
...
Potpuno sam siguran da sljedbenici ovih naših predsjednika, premijera, očeva nacija i sličnih pokvarenjaka također vrlo dobro znaju kakvom zlu služe i pred kim kleče. Jer, nemoguće je da ne vide o kakvim šarlatanima se radi, da nisu uočili njihovo naglo bogaćenje i potpun nedostatak skrupula. Uz njih su zato što smatraju da su svemoćni, da im se nemoguće oduprijeti i da je dobro biti im blizu dok padaju neoglodani ostaci s njihovih stolova. Gospodari ih drže blizu sebi, između ostalog, i zato što su ih uvjerili da su im oni jedini zaštitnici od goreg zla.
Kad god neki državni službenik poželi da se uspenje više nego što mu status dozvoljava, u ozbiljnom društvu moraju se oglasiti sirene za uzbunu. A, kada takav pokušava postati zaštitnik ili otac nacije, treba se spremati za vanredno stanje. Da bi takvi pokvarenjaci pali, neophodno im je oduzeti iluziju svemoći, ponovo ih svući među ljude i prikazati onakvima kakvi zaista jesu - kukavice, lažovi, nosači gajbi, šverceri cigareta, konvertiti, doušnici, prevaranti, perverznjaci... Nakon toga gledati kako se sapliću o svoje repove i ponovo drhte od straha, kao svi mi.
...
Nadam se da se to počelo dešavati. U Srbiji. Mi ćemo reagovati kada odmahmuramo. Najvjerovatnije ni tada, ali ćemo rado pružiti podršku sa sigurne udaljenosti. Šta nas košta...
(zurnal.info)
