Na štednim knjižicama rekordnih 5,8 milijardi maraka

Iako ekonomska kriza trese BiH, troškovi života rastu a plate i penzije praktično ostaju nepromjenjene, štedljivi građani BiH su samo tokom prva četiri mjeseca ove godine povećali svoju ušteđevinu u bankama za novih 168,8 miliona maraka. Tako je ukupna suma koju su građani imali na štednim knjižicama u domaćim bankama dogurala do rekordnih 5,8 milijardi maraka, pokazuju podaci Centralne banke BiH.

Tako proizilazi da je svaki od 3,8 miliona stanovnika BiH, u prosjeku, na kraju aprila na štednoj knjižici imao 1.513 maraka, dok bi za prosječnu četvoročlanu porodicu to značilo ušteđevinu od 6.054 marke.

U sumu od 5,8 milijardi maraka koje građani drže u domaćim bankama, uključeni su kako depoziti po viđenju, tako i kratkoročni i dugoročni depoziti, u domaćoj i stranoj valuti, pri čemu najveći dio, 3,6 milijardi maraka, čine dugoročni depoziti.

Hvali marku, drži se eura

Na depozite po viđenju otpada 1,45 milijardi maraka, dok kratkoročni depoziti iznose tek 737 miliona maraka. Očigledno je da domaće štediše preferiraju ili dugoročno oročenje, koje donosi i nešto više kamate ili štednju po viđenju, koja je uvijek dostupna bez čekanja na istek perioda oročenja.

Apsolutna dominacija dugoročnih depozita pokazuje i da ove štediše ne strahuju da bi im novac mogao iznenada zatrebati za plaćanje svakodnevnih životnih troškova, te da je ovdje riječ o "pravim" viškovima novca, za razliku od štednje po viđenju.

Kada se pogleda omjer štednje u domaćoj i stranoj valuti, očigledno je da bez obzira na stabilnost konvertibilne marke i njenu "zakovanost" za euro, štediše ipak više vjeruju "pravim" devizama.

Od 5,8 miljardi maraka vrijednosti ukupne štednje, čak 4,5 milijardi maraka čine depoziti u stranoj valuti dok je samo 1,3 milijarde maraka štednje u domaćoj valuti. Bez obzira da li je riječ o štednji po viđenju, kratkoročnim ili dugoročnim depozitima, ubjedljiva je dominacija stranih valuta nad domaćom markom.

Za tri godine štednja povećana za 1,7 milijardi maraka

Građani BiH su se pokazali i imuni na globalnu finansijsku krizu, barem kada je riječ o novcu sa kojim raspolažu. Od kraja 2008. godine, kada je kriza žestoko udarila Evropljane i Amerikance, kao i većinu ostatka svijeta, pa do kraju aprila ove godine, ukupna štednja građana BiH u domaćim bankama porasla je za impresivnih 1,75 milijardi maraka.

Praktično to znači da smo svake krizne godine uspjevali nekako "ušparati" oko 600 miliona maraka, "da se nađe".

Dobre vijesti su da uprkos svemu građani vjeruju domaćim bankama, te da ipak nismo baš tako siromašni, barem u prosjeku.

Koliko je ravnomjerno raspoređeno ovo bogatstvo, druga je stvar jer ne postoje podaci iz kojih bi se vidjelo da li je većina od ovih 5,8 milijardi u rukama 6.000, 60.000 ili 600.000 štediša.

Sudeći po našoj svakodnevnici, malo je vjerovatno da većina građana BiH uopšte ima štednu knjižicu sa bilo kakvim ulogom.

Dug bankama sve veći

Čak iako nemaju štednu knjižicu, građani Bih su redovni i česti posjetioci domaćih banaka. Ako i nemaju viška novca koji bi mogli položiti na štednju, onda im je problem manjak novca koji se rješava podizanjem novih kredita.

Na kraju aprila ove godine građani su domaćim bankama po osnovu kredita dugovali 6,7 milijardi maraka, dok je taj dug prije godinu dana, u aprilu prošle godine bio za 400 miliona maraka manji, 6,3 milijarde maraka

Tako je prosjeku svaki građanim BiH, od novorođene bebe do najstarijeg penzionera, bankama dužan 1.747 maraka, a prosječna četvoročlana porodica 6.990 maraka, odnosno nešto više od osam prosječnih plata u BiH.

I dok je prosječan iznos štednje u bankama "po glavi stanovnika", matematički tačan ali daleko od realnosti, u slučaju dugovanja bankama, matematika puno realnije odražava stanje u stvarnom životu.

Kredit za kapitalne investicije, poput kupovine stana ili automobila, uzima se sve rjeđe. Sve češće se novi kredit uzima da bi se otplatio stari i obezbjedilo nešto novca za svakodnevne troškove. I tako do sledećeg kredita.

Banke u međuvremenu sve teže odobravaju nove kredite, plašeći se hoće li dužnik biti u stanju da ga vrati, dok dužnici više i ne pitaju za kamatu, samo ako je banka spremna da im pozajmi novac.

U takvoj situaciji gdje većina građana voditi svakodnevnu borbu za golo preživljavanje i vraćanje postojećih dugova bankama, ostaje misterija odakle kontinuirano pristižu stotine miliona maraka svježeg novca na štedne knjižice.

Šta bi tek bilo da smo kojim slučajem prosperitetna zemlja, čija ekonomija raste, nezaposlenost pada, a plate i penzije omogućavaju udoban život.

(zurnal.info)