Nakon reisovog govora, prijete mi otmicom i silovanjem

Nedavno obraćanje reisa IZ BiH Mustafe Cerića u Blagaju, povodom instrukcije da ocjena iz predmeta vjeronauk više ne ulazi u ukupan prosjek ocjena u Kantonu Sarajevo, bilo je po Vas “diskriminatorno na vjerskoj, nacionalnoj i rodnoj osnovi te predstavljalo udar na pravo na slobodu mišljenja i izražavanja”, prema mišljenju više od 30 nevladinih organizacija iz cijele BiH. Kad ste se Vi našli u takvoj situaciji, čemu se može nadati “običan građanin” kad su njegova ljudska prava u pitanju?
Naravno da ne može mnogo očekivati. Došlo je do zamjene teza. Umjesto da reis pusti državu da radi u skladu sa svojim ovlaštenjima i s međunarodnim konvencijama koje je prihvatila, on nameće svoj sistem ljudskih prava koji bi trebalo da obavezuje sve, pa i one koji obavaljaju poslove koji im nalažu da postoje međunarodne konvencije a ne vjerske konvencije. Ministar, znači, ne bi trebalo da se miješa u svoj posao jer je tu reis koji će reći ko ima kakva prava. U Ustavu BiH ne piše da je ovo sekularna država, ali iz nekih odluka Ustavnog suda BiH proizilazi da je sekularna. Znači da vjera mora biti odvojena od države i da niko u ovoj državi, pa ni vjerske vođe, ne bi trebalo i ne bi smjelo da bude iznad zakona. U tom pravcu se izrazio i naš Upravni odbor, kad je stao iza mene, kao predsjednice i pozvao nadležne organe da ovo ispitaju. Niko od nadležnih nije dao čak ni komentar a ne očekujem da uopšte postoji pomisao na to da za sve moraju postojati sankcije. Jer ako u ovoj zemlji tolerišemo da neki ljudi mogu biti iznad zakona, to je vrlo opasno.

Do danas niko iz nadležnih institucija nije, ovim povodom, stupio s Vama u kontakt?
Ne, što se tiče reisovog govora. Jeste što se tiče prijetnji koje su došle nakon govora jer sam taj govor i doživjela kao svojevrsni poziv na linč, pa sam na e-mail dobila jednu prijeteću poruku, koju sam proslijedila policiji, koja ju je proslijedila tužilaštvu.

Da li Vam je ponuđena zaštita?
Ne.

Da li biste je prihvatili?
Pravo da Vam kažem, ne bih. Bez obzira na to što je u toj prijetećoj poruci rečeno, dato do znanja, da ću biti oteta i silovana, nisam se prepala. Da se razumijemo, nisam se osjećala ni ugodno ali ovakve reakcije sam i očekivala jer sam, kao što sam rekla, taj reisov govor doživjela kao poziv na linč.

Koliko se sigurno danas osjećate?
Rodila sam se u ovom gradu. Ovdje sam studirala, cijelo vrijeme živim, čitav rat sam bila ovdje. Što se tiče građana ovoga grada, nasmiješe mi se i pozdrave me na ulici i ljudi koje ni ne poznajem. Ova prijetnja i nije došla iz Bosne i Hercegovine...

Odakle je došla?
Belgija, Francuska, ne znam tačno, to se sada utvrđuje. Zaista ne živim s idejom da bih mogla biti napadnuta, što ne znači da neću biti. Nakon svega što smo preživjeli u ovom ratu, da osjećam neki poseban strah? Ne.

Kako komentirate to što se je od početka govorilo o ukidanju vjeronauka a ne o tome da će predmet i dalje postojati ali da ocjena neće ulaziti u prosjek?
To se radilo svjesno da bi se građani digli protiv ministra i njegove odluke. Gostovala sam u emisiji, na FTV, u kojoj je gostovao i gospodin predstavnik Islamske zajednice. Javio se gledalac iz Tuzle i pita, konkretno, ko to hoće da ukine vjeronauku. Upitam gospodina iz IZ: “Zašto ne kažete Vašim vjernicima da se ovim ne ukida vjeronauka?On samo ćuti. Ako hoćemo da odgajamo djecu koja će, danas-sutra živjeti zajedno s djecom iz svih krajeva Evropske unije, onda trebamo da učimo i o tome šta su kršćani, šta su katolici, pravoslavci, šta su muslimani, šta su Jevreji. Trebaju se međusobno upoznati.

Neki su dopunu odluke, prema kojoj vjeronauka ipak ulazi u prosjek ocjena za ovu godinu, protumačili kao pokazatelj da je ministar Suljagić pokleknuo pod pritiscima. Kakav je Vaš stav?
Mislim da to nije poraz i smatram da će ministar ići i dalje s reformom obrazovanja u Sarajevskom kantonu. Vidim da se već uspostavlja neka koordinacija ministarstava obrazovanja u Federaciji i duboko se nadam da će ta reforma biti virus koji će se prenijeti i na Republiku Srpsku jer i tamo postoje razni problemi.

Nakon svega što Vam se desilo: Da li se, prema Vašem mišljenju, ikad možemo izdići mimo imena i prezimena koje svakog od nas u startu markira u očima nekih, kao nešto što jesmo ili nismo?
Nažalost, u ratu i poslije mnogi političari su gradili svoju vlast, svoju moć na tome. To im je omogućio i Ustav koji kaže da smo mi svi jedno ?tadoili ?ri stadai da se čoporativno moramo brinuti da, ako pripadamo određenom stadu a živimo tamo gdje to stado nije u većini, moramo da razmišljamo i da se bojimo. Sve dok se takve stvari ne poprave, sve dok ne budemo imali masu koji će reći da svako ima pravo da bude ili ne bude vjernik ili da bude agnostik kao što je, na primjer, gospodin Josipović (predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović, op.aut), nemamo velike šanse da krenemo naprijed. Pritom mislim na apsolutno sve vjerske zajednice, ne samo na ovu na čijem području ja živim. Pogledajte samo u Republici Srpskoj - šta se može desiti a da nema vjerskih službenika? Zašto će Republika Srpska kao entitet, tamošnja policija, kao svoje praznike imati vjerske praznike?

Na primjer krsnu slavu...
Krsnu slavu, jeste, ako je BiH sekularna država.

Ako je?
Ako je, jeste. Ako je.

Može li se odrediti odnos vjerskog i sekularnog u ovoj državi?
Mislim da je svako ko hoće da bude građanin, ko neće da bude vjernik, u situaciji da bude u ?efanzivi Na javnom skupu sam, prije dosta godina, rekla da sam ateista. Onda je u jednim novinama osvanuo naslov da sam “variola vera Nemam ništa protiv da se u BiH dogovore da to bude vjerska država. Ali onda neka se to kaže, pa ću ja razmišljati hoću li ostati tu, hoće li moje dijete ostati ili će otići u neku treću zemlju, u kojoj vjera predstavlja ljudsko pravo koje se upražnjava a drugom ne nameće. Tamo gdje je vjera privatna stvar. Došlo je do zamjene teza, otišlo se u drugu krajnost. U vrijeme rata, bila sam jedna od rijetkih Srba koji su obavljali funkciju sudije Suda BiH. Kad su mi neki novinari tražili interview, rekla sam: ”Nemam ništa protiv, samo odmah da vam kažem da ja nisam Srpkinja po obavezi. To nije moja profesija Vjerujte da nije bilo interesa da se obavi razgovor.

Koje su novine bile u pitanju?
Ne znam, zaista, to je bilo u ratu, znam samo da u pitanju bile inostrane novine. Moguće njemačke, ali nisam sigurna.

Kad pričamo o “stadima” i pomanjkanju individaulnosti: Helsinški komitet je dao negativnu ocjenu o stanju ljudskih prava u BiH za 2010., sa akcentom na činjenicu da je u određenim segmentima čak došlo do pogoršanja. Koji su segmenti u pitanju i kako se očituju pogoršanja?
Pošli smo od toga da je u 2010. Bosna i Hercegovina imala određene obaveze, ne samo u primjeni presude “Sejdić-Finci”. To bi bio samo prvi korak kojim bi se prišlo drugim odredbama Ustava koje su diskriminirajuće naročito u odnosu na Evropsku konvenciju o ljudskim pravima koja je sastavni dio Ustava. Ti zadaci nisu izvršeni, nije bilo volje da se to uradi prije izbora. Većinu tih poslova je trebalo da pokrene izvršna vlast koja još uvijek ne postoji. Bili su obavezni da nas približe Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju, Evropskoj uniji. Tu je i set zakona koji se odnose na ekonomska i socijalna prava građana, koja su u ovom periodu dodatno pogoršana. Ogroman broj nezaposlenih koji raste iz mjeseca u mjesec, ogroman broj ljudi u stanju socijalne potrebe, nejednakost građana u Federaciji, od kantona do kantona. Postoji Zakon protiv diskriminacije koji se ne sprovodi jer Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice nije uradilo svoj dio posla. Nismo zadovoljni ni načinom na koji se ombudsmani za BiH bore protiv raznih oblika diskriminacije.

Molim Vas da pojasnite, za laike, koje su recimo tri ključne tačke prema kojima je Ustav BiH diskriminatorski ili direktno suprotan Međunarodnoj konvenciji o ljudskim pravima?

Najdrastičniji primjeri: Najveći broj predmeta, koje obrađuje pravna služba Helsinškog komiteta, u vezi je s pravima civilnih invalida, koji su u znatno težem i nepovoljnijem položaju nego invalidi rata. Svugdje u svijetu, međunarodne konvencije ne priznaju tu razliku. Naknada za stepen invalidnosti bi trebalo da bude ista. Ljudi koji su postali invalidi u ratu, boreći se, naravno da trebaju dobiti priznanje ali ne u okviru ovog zakona, čija primjena je diskriminatorska. Sem toga pojedini kantoni, kao što je Hercegovačko-neretvanski, još uvijek nisu donijeli zakone o socijalnoj zaštiti. Ako živite na području Sarajevskog kantona, koji je najbogatiji, imate beneficije za prevoz, za grijanje, porodilje imaju pravo na određenu naknadu. Dakle, vaš položaj je različit u zavisnosti od toga u kojem kantonu živite.
Ove naknade nisu jednake ni između entiteta, zbog toga što BiH u svom Ustavu nije definisana kao socijalna država i ne postoji ni jedan okvirni propis na nivou države, kojim bi sve ljudi dovodili u ravnopravan položaj. Zatim, imate diskriminaciju u oblasti Zakona o zdravstvenoj zaštiti, pa građanin Kantona Sarajevo ima veća prava nego građanin nekog drugog kantona zato što je obim tih zagarantovanih prava veći u Sarajevskom nego u recimo Unsko-sanskom kantonu. To su svakodnevni problemi, koji pokazuju da vlast ne želi da popravi stanje građana.

Spomenuti segmet socijalne zaštite uključuje i dječiji dodatak. Znači li to da su nam i djeca i na ovaj način diskriminisana?
Naravno. To nije samo dodatak za djecu već i dodatak za porodiljsko odsustvo. U pojedinim kantonima nema ga nikako. U nekim kantonima postoji samo jednokratna pomoć a ako se radi o majkama koje su nezaposlene, većina kantona nema nikakvu pomoć. To je podatak koji govori o tome da su vlasti odgovorne.

Kakav je stav Helsinškog komiteta o pitanju postojanja ?vije škole pod jednim krovomi uvođenju vjeronauka u vrtiće?
Helsinški komitet drži škole o ljudskim pravima za srednjoškolce i govorila sam u dvije od tih škola.
U jednoj su bili učenici iz Orašja i Modriče. Odgojili smo već nekoliko generacija koje su nacionalno zatvorene, koje ne znaju šta znači stvarno miješanje i kakvo je to bogatstvo. Oni su od kuće ponijeli misao da se identitet gradi isključivo na pripadnosti vjeri. To su pogubne stvari za BiH, koja danas-sutra treba da se otvori, da bude članica Evropske unije, gdje će se djeca miješati s drugom djecom vrlo različitih shvatanja, mišljenja, vjera, nevjera. Način na koji ih pripremamo za Evropsku uniju za mene je porazna stvar. Bila sam nesretna kad sam vidjela koliko je toj djeci, iz Orašja i Modriče, trebalo da se otvore jedni prema drugima. Inistirala sam da dođu u Sarajevo, da ih vodimo kroz grad, da na taj način vide dio tih razlika. Međutim, nakon tih sedam dana oni su se vratili u svoje zajednice.

Vjeronauka u vrtićima?
Negdje sam pročitala da je jedan vjerski službenik, ne iz BiH, rekao: Daj mi dijete do sedme godine, da ga vaspitam. Nakon toga, više nije ni potrebno. Uvođenje vjeronauke u obdaništa za mene je katastrofalna stvar. Nadam se da će se situacija sad možda promijeniti, bar što se tiče vrtićke djece a da će im kasnije u školi biti pružena mogućnost da biraju: Da to ne bude samo vjeronauka već, recimo, filozofije vjere. Negdje sam pročitala da je Alija Izetbegović rekao: “Treba učiti o vjeri a ne učiti vjeru A u našim školama se uči vjera. Nikakve razlike nema u bilo kojem dijelu BiH. Sve tri vjerske zajednice su čvrsto ščepale djecu.

Imamo li već djecu koja su indoktrinirana?
Da. Propustili smo nekoliko generacija. Helsinški komitet je saopštio da podržava odluku ministra Suljagića ali i namjeru federalnog ministra (ministar obrazovanja FBiH Damir Mašić, op.aut), da se uhvati u koštac, mada nema ovlaštenja, sa ukidanjem ?vije škole pod jednim krovom To ne samo da je segragacija djece već jedno potpuno naopako vaspitanje.

Spomenuli ste, maloprije, da će Helsinški komitet tražiti izmjene i ostalih diskriminatorskih dijelova Ustava BiH, sem presude u slučaju Sejdić-Finci. S obzirom na to da ni ova presuda još uvijek nije sprovedena, koliko je realno da se te promjene dese i kojim tempom?
Sve zavisi od toga da koliku će želju političari, koji će doći na vlast, imati da rade na evropskom putu. Ako to budu željeli, onda je neminovno da dođe i do promjena ustava, jer Evropska unija neće tolerisati njegove diskriminatorske odredbe. BiH još uvijek nije pravna država i još uvijek provođenje zakona zavisi od političke volje određenih ljudi a ne od toga da je zakon takav kakav jeste, da je usaglašen s evropskim standardima i da se kao takav bezuslovno mora primjenjivati. Godinama, borci za ljudska prava pokušavaju promijene svijest onih na vlasti da u BiH mora postojati vladavina prava a ne vladavina nad ljudima.

Da li ste optimistični?
Nisam pretjerano optimistična ali ipak mislim da se neke stvari moraju desiti. Dosta građana je vaspitano da osluškuje šta će reći vođe njihovih “torova ali ipak mislim da težak socijalni momenat može ljude pokrenuti u drugom pravcu.

Vrlo je zapažena Vaša nedavna izjava da je u Kantonu Sarajevo na djelu etnička diskriminacija, pošto je u javnim službama, počevši od općina do institucija FBiH zaposleno više od 96 posto Bošnjaka i zanemariv broj Srba i Hrvata...
Spomenula sam Sarajevski kanton jer se smatra najmultietničkijim.

Smatrate li da je riječ o namjernoj diskriminaciji ili o slici realnosti, s obzirom na etnički sastav stanovništva?
Uzela sam taj primjer jer smo, dok sam još radila kao ombudsman, radili istraživanje koje je pokazalo drastične stvari - da u Republici Srpskoj svega jedan ili dva posto Bošnjaka i Hrvata radi u entitetskim organima i opštinama. Stalno sam isticala primjer Sarajeva koje se ponosilo svojom multietničnošću. Zabrinjavajuće je to što je i nova kantonalna vlast birala nove direktore osnovnih škola, dekane fakulteta, direktore, članove nadzornih i upravnih odbora, bez obzira da li im je istekao mandat ili ne. To je protivno Zakonu o vladinim ministarskim imenovanjima ali ako stvarno ima pokazatelja da su loše poslovali, u redu. Na primjer, ne znam da li i u jednoj osnovnoj ili srednjoj školi radi direktor koji nije Bošnjak.

Sem Katoličkog školskog centra...
Sem KŠC koji se zove tako kako se zove i za koji se unaprijed zna da to ne može biti niko drugi, premda se i oni uglavnom finansiraju iz sredstava Kantona. Ne mogu vjerovati i ne pristajem na to da u školama i na fakultetima nema i Hrvata i Srba. Ako Sarajevski kanton treba da prednjači u svemu onda mislim da se i o tome mora malo više misliti. U tom istraživanju naišli smo na situaciju da su Hrvati i Srbi, povratnici, konkurisali na određena radna mjesta pritom tu mislim na sam Kanton i kantonalne vlasti ali je na konkursu uvijek prolazio Bošnjak. To je nešto što je porazno i naravno da će se ljudi okrenuti i ići dalje.

Kako odgovarate na uobičajene komentare tipa: ”Ali pogledajte kako je u Banjaluci ili Zapadnoj Hercegovini
Svako mora prvo da pomete ispred svojih vrata. Ako želimo da provodimo odluku Ustavnog suda o konstitutivnosti naroda onda je to obaveza svakog od nas a ne moja obaveza ako vidim da i onaj drugi to radi. A opet, danas čitam novine iz Republike Srpske, mislim Reporter, gdje pišu o osporavanju Suda BiH od strane Republike Srpske. Kažu: “Nećemo taj sud jer tu nema Bošnjaka, komandanata, koji su počinili zločine nad Srbima i sve dok oni ne budu optuženi mi taj sud ne priznajemo Oni se i hrane i opstaju ovolike godine uvijek na istim tezama.

Helsinški komitet smatra da je najavljeno potpisivanje Sporazuma o ustupanju dokaza u slučajevima ratnih zločina, između BiH i Republike Srbije (najavljeno za 1. juli u Haagu), ?rubo kršenje Evropske konvencije o prenošenju postupaka u krivičnim stvarima Možete li rastumačiti, za pravne laike, u čemu je problem? Na koji bi se način ovaj sporazum mogao negativno odraziti na Tužilaštvo BiH i slučajeve koji se tu vode ili bi trebalo da se vode?
Poenta tog Sporazuma je što se on uopšte ne bavi navedenom konvencijom. A da se bavi, ne bi došlo do toga da građani BiH strepe od paralelnih postupaka pred tužilaštvima Srbije i BiH. Neprimjena ove konvencije dovodi do toga da naši građani budu hapšeni i da se protiv njih vode postupci pred Tužilaštvom i sudom Srbije, iako su oni državljani BiH, iako su cijelo vrijeme imali prebivalište u BiH. Prema Članu 11. (Evropske konvencije o prenošenju postupaka u krivičnim stvarima, op.aut), Srbija bi morala postupak i svu dokumentaciju prebaciti u BiH ako naša država to zatraži. Ne bi se moglo prelaziti preko zahtjeva BiH, o njih se oglušiti. E, zbog svega toga se ova Konvencija i ne nalazi u Sporazumu. Samo se prebacuje obaveza na Tužilaštvo BiH da bude servis Tužilaštvu Srbije.

Ispravite me ako griješim, ali slušajući Vas čini mi se da se tim sporazumom ništa ne mijenja?
Pa ne mijenja se. Sve ostaje kako jeste. Sporazum ne govori o tome šta će biti s paralelnim postupcima. Ne kaže: “Primijenićemo konvenciju i postupke protiv Jovana Divjaka ili slučaj Brčanska malta prebaciti u BiH”. Jer tu se radi o krivičnom djelu počinjenom u BiH, radi se o državljanima BiH i o onima koji imaju stalno boravište i prebivalište u BiH. Dakle, prema Konvenciji, Srbija nema pravo da vodi te postupke. Oni ih ipak vode a Sporazum ne govori o tome da će ih prekinuti.

Pa zašto bi ga onda potpisivali? Zvuči kao farsa?
Pa naravno da je farsa. To je farsa i stvaranje obaveze da BiH dostavi sve materijale i dokaze za sve postupke i obavijesti Tužilaštvo Srbije kad vodi postupak protiv građana BiH koji imaju prebivalište u Srbiji. Pošto oni neće...Pa vidite šta se s Mladićem dešavalo.

Pa i on je imao prebivalište u Srbiji...
On jeste imao prebivalište u Srbiji ali sreća da ga je tražio Haag pa su ga morali izručiti. Ali to pokazuje da ni jedan državljanin BiH, koji je pobjegao u Srbiju a nema dvojno državljanstvo već samo državljanstvo BiH, nikad neće doći pod udar vođenja krivičnog postupka. Pravo da pokrene postupak protiv takvog lica je u isključivoj dispoziciji Srbije. Druga je stvar s državljanima BiH koji se nalaze u trećim zemljama i koji na zahtjev BiH budu izručeni. Ovim sporazumom BiH se usaglašava s tim da ljudi budu neravnopravni, u zavisnosti od toga gdje su pobjegli. Ako su pobjegli u Ameriku oni će biti izručeni ali ako su pobjegli u Srbiju, a najveći broj ih je u Srbiji, ako je toj državi u interesu ona će ih čuvati. Zbog toga Helsinški komitet kaže da je dovedeno u pitanje funkcionisanje institucija BiH. Jedna odredba tog sporazuma čak kaže da će BiH dostaviti svu dokumentaciju o postupcima koji su već počeli. Znači, sad treba i Dobrovoljačku da dostavimo Srbiji iako se Dobrovoljačka vodi ovdje i svi akteri su ovdje. Mislim da bi, svakom slučaju, trebalo spriječiti potpisivanje ovog Sporazuma.

Ko je to dužan spriječiti?
Obratili smo se Ministarstvu pravde jer ono daje saglasnost. I što je najtragičnije, Ministarstvo je izjavilo da je ovaj Sporazum napredak u razmjeni materije. Jeste kad se posmatra, recimo, protokol o razmjeni dokaza, ali ni Ministarstvo ne obraća pažnju na suštinska pitanja - ko treba da vodi koji postupak kad su u pitanju određeni građani. Nisu zadirali u suštinu. Zato smo im i uputili prijedlog da ovaj sporazum još jednom temeljito razjasni. Nadam se da će se sad i stručna javnost malo energičnije uključiti u ovu problematiku.

Izjavili ste da još uvijek nije vrijeme za ujedninjenje Helsinškog komiteta BiH i Helsinškog odbora za ljudska prava u Republici Srpskoj, pošto tamošnje kolege ?e djeluju kao dovoljan korektiv vlasti Šta bi to, prema Vašem mišljenju, trebalo više ili drugačije da rade?
U toj izjavi sam kazala da i danas sarađujemo na određenim projektima, poput projekta omladinskih škola, to nije potpuno prekinuto. Međutim, nema onoga što je ranije bilo, da jedan Helsinški komitet podržava drugi. Evo sad kad se ovo desilo (reakcije nakon izjave reisa Cerića, op.aut), nije me podržao Helsinški odbor...

Zašto?
Do razmimoilaženja je došlo nakon slučaja “Alžirska grupa". Prethodno je skoro bilo došlo do ujedinjenja, pošto je predsjednik Helsinškog komiteta bio iz Sarajeva a potpredsjednik iz Republike Srpske. Radilo se o Branku Todoroviću, koji je danas predsjednik Helsinškog odbora RS. Međutim, onda je došlo do udaljavanja. Lično imam nesmetanu komunikaciju, jer Branka Todorovića znam odranije, iz vremena kad je govorio o povratku izbjeglica i kad smo se pitali kako uopšte uspijeva da ostane živ. Tolike prijetnje je dobijao i toliko je pričao protiv vlasti Republike Srpske. Međutim, posljednjih godina prestao je da govori neke stvari koje je trebalo da kaže u vezi sa funkcionisanjem vlasti, ovako kako mi govorimo o tome. U kritičnim momentima, kad je trebalo dići glas, nije izišao da kaže da je došlo do povrede ljudskih prava u određenom segmentu, da iskritikuje vlast. Radi poslove koje radi, drži okrugle stolove, međutim zbog svega toga stav Skupštine Helsinškog komiteta i Upravnog odbora je bio da, u ovoj situaciji, ne bi trebalo da dođe do ujedinjenja, dok ne vidimo da se situacija mijenja.

Kakva je, prema Vašem mišljenju, pozicija civilnog društva u Republici Srpskoj?
Sem pojedinaca, kao što su profesor Milorad Živanović i novinarka Gordana Katana, nema pojedinaca koji nemaju strah da kritikuju vlast. Većina organizacija se bavi pitanjem pružanja neposredne pomoći, kao što je pomoć ženama žrtvama rata. Naravno da treba da bude i takvih organizacija ali treba da bude i onih koji će se brinuti o ljudskim pravima svih građana Republike Srpske - i onih koji nisu Srbi, koji su manjina a trpe probleme i nepravde. Ni jednom nisam čula stav Helsinškog odbora za ljudska prava, kad neko ustane i traži se zaštita vitalnog nacionalnog interesa. Jer Helsinški odbor je na izvoru problema, upućeniji su i za očekivati je da se čuje njihova reakcija, što ne znači da i mi nemamo tu nadležnost.

Kažete da je ranije bilo osoba, poput gospodina Todorovića, koje su imale ljudsku i građansku hrabrost u vremenima koja bi trebalo da su bila teža nego ova danas. Šta se dogodilo pa stvari ne napreduju već, kako kažete, nazaduju?
Postoje razne priče ali sve su u domenu tračeva, zbog čega je Todorović sad prilično “umiren Ne mogu i ne želim da ulazim u to. Ono što znam je da bi ta nevladina organizacija morala biti više u javnosti i odrediti se o problemima u vezi sa nepoštivanjem ljudskih prava u Republici Srpskoj.

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik i Narodna skupština tog entiteta odustali su od najavljenog referenduma nakon garancija da će EU “stvoriti strukturalni dijalog o reformi pravosuđa u BiH Kako će se, prema Vašem mišljenju, ta reforma odvijati?
Ovako kako je zamislila Evropska unija, taj strukturalni razgovor se bazira na poglavlju 23. i oni će ga na taj način voditi. Međutim, Republika Srpska je imala drugu viziju, da će nametnuti potpuno ukidanje Suda i Tužilaštva BiH. Dovode u pitanju Ustavni sud BiH, koji je jedini u Ustavu naše zemlje. Kažu da taj Sud ne bi trebalo da se bavi preispitivanjem entitetskih presuda i tu su, prema mom mišljenju, donekle u pravu. Niti jedan ustavni sud u demokratskim zemljama se ne bavi tom problematikom. Ali to samo pokazuje da našoj zemlji nedostaje Vrhovni sud BiH, što je Helsinški komitet i naveo u svom izvještaju. Da li će se on zvati ovako ili onako, koje će slučajeve voditi, to je sad druga stvar. Naravno, Republika Srpska se protivi tome i neće ni sadašnji Sud BiH. Vidjela sam juče da predstavnici EU i gospodin Fule (Štefan Fule, komesar EU za proširenje, op.aut) smatraju da treba da postoji Sud BiH. Zaustavljanje sudske nadležnosti na entitetima dovodi do toga da pravosudni sistem nije jedinstven, cjelovit, uvezan, čvrst. A Evropska unija hoće upravo takav sud, o čemu govori poglavlje 23. Mi već imamo Visoko sudsko i tužilačko vijeće ali Helsinški komitet smatra da ono treba, u svome načinu rada i izboru sudija, da podigne stepen stručnosti, nezavisnosti, nepristrasnosti. Dakle, Sud mora ostati, njegov rad treba samo poboljšati. Tako da te strukturalne razgovore ja vidim samo u pravcu usaglašavanja sudske vlasti sa poglavljem 23. Evropske unije.

Reklo bi da su se dvije strane nešto dogovorile a da se nisu najbolje razumjele ili se prave da nisu?
Ja mislim da se prave. Ne znam šta je bilo u dogovorima između gospođe Catherine Ashton i Dodika ali mislim da bi raspisivanje referenduma značilo samo mobilizaciju građana, ništa drugo. Pravno ne bi moglo proizvesti nikakva dejstva, prema mom mišljenju. Ne može entitet da odlučuje o nadležnosti države, toga nigdje u svijetu nema. Ako referendum već postoji u Ustavu, on može da se raspisuje samo za pitanja koja se odnose na Republiku Srpsku. Ništa više. Zbog toga sam smatrala da je to samo Dodikov način da mobilizira građane da se ne bave nekim drugim problemima, da svojim građanima kaže: Mi ćemo tražiti, imamo pravo da tražimo... U stvari, praktično je vukao za nos poslanike Narodne skupštine Republike Srpske.

Smatrate da će, iako je kako su prenijeli neki mediji iz Republike Srpske “Bruxelles došao u Banjaluku a Banjaluka nije otišla u Bruxellesna kraju biti kako Bruxelles kaže?
Naravno. To nam je jedina šansa da uđemo u Evropsku uniju i mislim da je ni EU neće propustiti. Mislim da nije slučajan stav Hillary Clinton i SAD-a da će dati podršku Evropskoj uniji u ovom momentu kad je tumačenje vlasti Republike Srpske, o ovim događanjima, otišlo u pogrešnom pravcu.

(zurnal.info)