Interview
Edina Dogdibegović: Nastavljam borbu za čist zrak u Kaknju, iako sam zbog toga ostala bez posla
Ekološka aktivistica iz Kaknja Edina Dogdibegović za Žurnal govori o podacima spaljivanja otpada u cementari, protestima građana, odobrenju federalnih institucija za izgradnju spalionice životinjskog otpada nadomak Kaknja, projekta u vlasništvu porodice hrvatskog ministra vanjskih i europskih poslova Gordana Grlića Radmana.
Proteklih su dana stanovnici Kaknja okupljanjem i protestnom šetnjom iskazali nezadovoljstvo zbog zagađenja zraka, nakon što je izmjerena koncentracija sumpor-dioksida koja prelazi prag uzbune. Nezadovoljstvo je bilo usmjereno prema kakanjskoj cementari ispred koje su se i okupili.
Potom je zastupnik u federalnom parlamentu Almedin Aliefendić objavio odgovor Uprave za indirektno oporezivanje na njegov upit o uvozu gradskog otpada iz Evrope, a koji je potom spaljen u cementarama u Federaciji.
„Ne radi se o „alternativnom gorivu“. Radi se o smeću koje Evropa ne želi spaljivati kod sebe, pa ga šalje nama“, naveo je Aliefendić koji je najavio daljnju borbu da zaustavi trovanje stanovnika ovog područja.
Ekološka aktivistica iz Kaknja Edina Dogdibegović, bivša zaposlenica zeničke „Nove željezare“, prva je ukazala da ova firma namjerava graditi spalionicu otpada u Zenici. Zbog toga i insistiranja da se sazna istina o spaljivanju otpada u kakanjskoj cementari - ostala je bez posla.
Unatoč svemu, nastavlja svoju borbu. Za Žurnal govori o podacima spaljivanja otpada u cementari, protestima građana, odobrenju federalnih institucija za izgradnju spalionice životinjskog otpada nadomak Kaknja, projekta u vlasništvu porodice hrvatskog ministra vanjskih i europskih poslova Gordana Grlića Radmana.
Odavno ste ukazivali, a sada je i ozvaničeno, u cementari se spaljuje tzv. gradski otpad, što god to bilo. Uvoze ga, kao da nemamo dovoljno svoga.
Edina Dogdibegović: Što se tiče uvoza otpada u Bosnu i Hercegovinu, došli smo do podataka za 2025. i podataka za 2026. godinu do ovog mjeseca, Ono što je zabrinjavajuće je da je u 2025. uvezeno 64.000 tona otpada pod šifrom gradskog otpada, u 2026. također nekih skoro 50.000 tona. Taj otpad se uvozi iz Italije, Austrije, Slovenije, Hrvatske i spaljuje se u cementarama Lukavac I Kakanj. koje su i jedine cementare u BiH i koje za to imaju dozvolu. Lukavac spaljuje nešto veće količine nego ova u Kaknju, koja koristi navodno samo 10% tog takozvanog RDF/SRF goriva. Ono što je veliki problem je da se rade velike manipulacije sa tim šiframa i da se pod tom šifrom može uvesti u Bosnu i Hercegovinu svašta. Mi svi svjedočimo situaciji u Hrvatskoj, koliko su te granice u suštini porozne, a Hrvatska je zemlja u Europskoj uniji, pa šta su im uradili? Ko garantuje da ovdje ne dolazi pod tom oznakom sve i svašta?
U suštini, provuče se i medicinskog odpada, provuče se nešto što apsolutno nije po standardu, a RDF/SRF gorivo je koje po standardu mora imati svoju kalorijsku vrijednost, mora imati određene zacrtane parametre. Ko to kontroliše, na koji način kontroliše? Svjedočimo da su te granice jako porozne i da tu može da prođe svašta, plus niko ne vidi šta je u tim kamionima, kad se istovara, kad se utovara...? Na samoj granici nema kontrole ni otvaranja kamiona da se vidi šta se dovlači u tim kamionima, jednostavno se pregledaju papiri, kamioni prođu preko granice i to je to.
I stignu potom u Kakanj, a cementara negira...
Edina Dogdibegović: Dođu u Kakanj, cementara negira, cementara tvrdi da rade sve po standardu, međutim ono što građani svakodnevno udišu, što građani osjete svakodnevno, je sigurno nešto sasvim drugačija slika, samo što to treba zaista neka ozbiljna inspekcija da se pozabavi time, da se zaista provjeri.
Ima li ih?
Edina Dogdibegović: Inspekcije, za sada, izađu na teren i napišu da je sve daleko ispod graničnih vrijednosti i da tu nema nikakvih odstupanja. Ono što me zabrinjava i na neki način i razočarava, je da Federalno ministarstvo okoliša i turizma brani tu praksu. U Federalnom planu upravljanja otpadom su planirali četiri spalionice u BiH, oni im „tepaju“ energane. Znači nemamo praksu ni strategiju adekvatnog upravljanja svojim otpadom. I dalje se odlaže na sanitarne deponije, i dalje se odlaže otpad na nelegalne deponje, ne upravljaš svojim otpadom, a evo uvezao si u BiH za manje od dvije godine 110.000 tona otpada iz zemalja EU.
Vidimo u Hrvatskoj šta se dešava, otpad je uvezen iz Italije, nama direktno u cementare dolazi iz Italije, pa se onda zaista s pravom postavlja pitanje šta to nama Italija dovlači i kakav je to otpad? I sam direktor tvornice cementa u jednoj emisiji je priznao da je zalutao kamion medicinskog otpada. Ako se radi o standardiziranom gorivu, firmi koja se bavi proizvodnjom takve vrste goriva iz otpada, kako je moguće da se provukao onda taj kamion medicinskog otpada? I, navodno je u ovoj dosadašnjoj praksi vraćeno nekih pet kamiona, zato što nisu zadovoljavali taj standard. Na upit šta je tačno bilo u tim kamionima i zbog čega su vraćeni, mi nikad nismo dobili odgovor.
Više puta smo tražili analizu pomenutog RDF/SRF goriva da nam dostave šta je to tačno, koji je sastav, da se provjeri. Navodno samo napišu da je sve po standardu, da zadovoljava, a mi uvid u te rezultate nemamo.
Kakanj je očito okupiran ekološkim problema, ne samo cementarom i termoelektranom, dugo se priča o spalionici animalnog otpada, a sada je ponovo aktuelizirana.
Edina Dogdibegović: Jeste, slučaj „Bioorganike“ traje od 2014. godine kad su u suštini ishodovali prve dozvole od strane i opštine i kantona i federalnog ministarstva. Oni su dobili sve potrebne tadašnje saglasnosti, dozvole za gradnju, urbanističke saglasnosti i tako dalje. I ponovo je 2024. godine pokrenut zahtjev za obnovu okolinske dozvole. Mjesne zajednice su se pobunile, pobunili su se građani Kaknja, vijeće je izglasalo da je protiv, međutim imamo situaciju da je federalno ministarstvo, uprkos svim tim protivljenjima i argumentima koji su dostavljeni od strane i nevladinih organizacija i mjesnih zajednica, ignorisalo taj stav i potpisali su dozvolu.
Nedavno je postavljena i tabela koja označava početak izvođenja radova, sljedeći dan je neko, vjerovatno od mještana ili ... nemamo podatak ko je, tu tablu bacio u potok i time je jasno poručeno da građani Kaknja ne žele dodatnog zagađivača u svom gradu.
Investitor navodi jda su pribavili sve dozvole i da imaju pravo da krenu sa gradnjom, međutim, građani Kaknje se tome itekako protive i jasna je poruka da oni ne žele zagađivača. Nikakvi dogovori sa investitorom ne dolaze u obzir, iako oni žele da se dogovore sa lokalnom zajednicom, da navodno prerađuju samo jednu kategoriju animalnog otpada, međutim i ta jedna kategorija bi bila katastrofa, tako da nikakvi dogovori ni pregovori ne dolaze u obzir.
Očito ima razlike u reagovanju na najavu izgradnje te fabrike i ono što se dešava sa cementarom pa i termoelektranom. Reakcija javnosti u smislu otpora i protesta nije ista.
Edina Dogdibegović: Očigledno da nije, postoji vjerovatno više razloga zašto je to tako. S jedne strane, u tvornici cementa i termoelektrani, ljudi rade i potpuno je razumljivo da neće udariti na svoje radno mjesto. Niko u suštini nije za zatvaranje firmi. Mi smo za uvođenje dodatnih tehnologija, za uvođenje filtera, za mjere zabrane spaljivanja određenih vrsta goriva konkretno u tvornici cementa, dakle apsolutno niko nije za zatvaranje. Nama treba proizvodnja, treba nam privreda, ekonomija, razvoj, sve ostalo, s tim što se moraju poštovati mjere, jer niko nema prava da ugrožava zdravlje ljudi.
U tvornici cementa kupuju šutnju. Novac se podijeli udruženjima, podijeli se mjesnim zajednicama, neke sitne donacije i time su oni u suštini kupljeni. Što se mene tiče, to je kupovina njihove šutnje. Protiv Bioorganike, jer niko nema nikakvih interesa tu, čitav grad je protiv i svi su protiv, svaki pojedinac u ovom gradu je protiv.
Zbog vaših stavova vi ste nakon deset godina ostali bez radnog mjesta u Novoj željezari...
Edina Dogdibegović: Istina je da sam ja zbog tih svojih stavova oko spaljivanja otpada i oko toga da ne želim da moja zemlja postane evropska spalionica i deponija, dobila ultimatum: da li da nastavim sa aktivizmom ili da zadržim posao? Ja sam, naravno, izabrala ono što je po meni u tom trenutku bilo ispravno. Izabrala sam svoj princip, svoje stavove. Nisam pristala na to da se u Zenici izgradi spalionica i da se Zeničani dodatno truju, ionako su godinama bili izloženi i opterećeni zagađenjem koje je proizvodila željezara.
Analize zemljišta pokazuju što je nađeno u tom zemljištu i koliko je konkretno mještana naselja Tetovo bilo svakodnevno ugroženo tim radom željezare i koliko se u naše industrijske sisteme premalo ulaže u zaštitu okoliša. To je jedna evidentna činjenica. Postrojenja su stara i u termoelektrani su stari blokovi. Premalo se ulaže u modernizaciju, nemamo adekvatnu strategiju ni sistem da ulaže u to.
Bila sam protiv izgradnje spalionice u Zenici i prva sam koja je u suštini iznijela tu informaciju iz firme... To me je koštalo, no ja sam izabrala da se borim protiv toga.
(zurnal.info)
