FEĐA ŠTUKAN ZA ŽURNAL: Naša generacija je propala, sve naredne su bolje od nas

Kao neko ko je bio među organizatorima "bebolucije", šta Vas je tada najviše pokrenulo da djelujete, a šta Vas danas najviše frustrira kada je u pitanju (ne)spremnost ljudi na proteste?

Uvijek nas je pokretala nepravda ili ljudska glupost. Ljudska glupost je neprijatelj kojeg nikad ne smiješ potcijeniti, iako zapravo ništa drugo s njom i ne možeš nego je potcjenjivati, ali to nije pametno. U slučaju bebolucije bili smo frustrirani glupošću nacionalista koji već trideset godina žive vrhunac svoje kreacije, i osim smrti i destrukcije nisu u stanju isporučiti bilo šta drugo. Uski krug mojih prijatelja i ja smo organizovali, mislim, sve mirne proteste u BiH u periodu nakon rata pa sve do prije desetak godina, bar sve one u kojima pred cijelim svijetom nismo ispali primitivci. Ali nekako smo uvijek mi ispadali krivci za sve probleme u zemlji, tako su nas gledali. Malo vam dosadi da prečesto trošite zadnje atome snage da popravite stvari ljudima koji čak nemaju ni toliko inteligencije da uopšte mogu shvatiti da imaju problem i da im je pomoć potrebna, njima smo zapravo mi bili jedini problem. Da bi došlo do promjene, društvo mora da se opameti, a to je jako spor i težak proces a mi nismo ni blizu početka takvog procesa. Ovo je vrijeme glupih, destruktivnih ljudi kojima školski sistem nije uspio razviti divergentno i apstraktno razmišljanje potrebno za kreativnost i kritičku misao.

Bosna i Hercegovina ima dugu historiju otpora i borbe, ali se čini da su današnji građani sve pasivniji kada je riječ o odbrani svojih prava. Zašto mislite da je to tako – da li je u pitanju strah, zamor, nepovjerenje u institucije ili nešto drugo?

Mi smo postali vrlo religiozna nacija, a religija nas uči da smo svi mi mali i beznačajni i da ništa nije u našim rukama. Ljudi su prihvatili ideju da su beznačajni pa se u skladu s tim i ponašaju. Nedostatak odlučnosti i snage pravdaju sudbinom ili božjom voljom, čime svu odgovornost skidaju sa sebe i prebaciuju je na boga koji će to sve riješiti jednom kad on to odluči, što je zapravo samo jedan odličan izgovor za nečinjenje i za sakrivanje kukavičluka. Drugi, veliki problem je taj što misle da su jednim genijalnim statusom na FB dali svoj ogroman doprinos i ne trebaju ništa više od toga da urade. Najbolji su u slanju misli i moliti. Ja zaista ne znam da li ti ljudi stvarno misle da njihovi statusi mijenjaju nešto, iskreno se nadam da ne misle, jer ako misle, to objašnjava zašto se ne pomjeraju s mjesta. To je vrhunac egocentričnosti, gluposti i arogancije u kombinaciji sa kukavičlukom, i razumijem da su zbog toga frustrirani i nezadovoljni i da im to ne da da se pokrenu, jer bi u stvarnom svijetu shvatili da nisu toliko hrabri kao kad pucaju iz tastature... Oni su hrabri ali samo tu u svoja četiri zida i ne žele da im realnost pokvari sliku koju su sami o sebi stvorili.

U zemlji gdje korupcija i politička neodgovornost cvjetaju, šta mislite da je potrebno da bi narod konačno izašao na ulice u značajnijem broju? Postoji li neka "crvena linija" koju vlast može preći, a da izazove masovnu reakciju?

Ne postoji crvena linija, narod možete da izrabljujete dokle god vam vjeruje, ili vama, ili ideji da su nebitni. Jedna stvar ovdje mi je potpuna misterija, mogu da shvatim da je problem u oskudnom prosječnom kvocjentu inteligencije, ali da ljudi, 30 godina nakon što im je nacionalizam uništio živote, odnio najmilije, djecu, muževe, očeve, majke, braću, sestre, oni i dalje glasaju za istu ideju zbog koje su sve izgubili. Sami prizivaju još tog istog zla, da li je moguće biti baš toliko glup? Ne razumijem kako ti ljudi mogu preći ulicu a da ih auto ne udari ili samostalno se hraniti, jer to je oblik blage retardacije. Umjesto što raspravljamo kako da izađemo na ulice, mogli smo glasati za nekog normalnog pa ne bismo o izlasku na ulice ni morali misliti. Glupost je naš najveći i jedini problem. Potcijenili smo je.

Protesti u BiH često budu spontani i emotivni, ali rijetko dugoročno organizovani. Kako vidite razliku između protesta u BiH i onih u drugim državama gdje građani uspijevaju izboriti konkretne promjene?

To je uradila nova generacija, neuporedivo pametnija od nas. Imam priliku često, u školama i na fakultetima na kojima gostujem razgovarati s tim mladim svijetom, njih više ne zanimaju dedine borbene priče, ne zanima ih ko se kako zove, prevazišli su te zatucane ideje. Njima nečije ime nije ogroman, neriješivi problem kao nama. Te generacije će napraviti svijet po svojoj mjeri, potpuno sam siguran u njihovu intelektualnu superiornost. U poređenju s mojom generacijom, oni su genijalni, a da ne spominjem generaciju prije moje koja je pokrenula svo zlo na ovim prostorima. U Srbiji je stasala upravo takva generacija koja može realno da sagleda pogubnost nacionalizma i beskrupuloznost tih ljudi koji pod krinkom patriotizma otimaju sve do čega mogu doći. Jasno im je kakve sve ljudske osobine ti ljudi nose u sebi i ustali su protiv toga. Naše nove generacije su probuđene na isti način i čekaju, ustaće i oni.

Jedna od ključnih karakteristika našeg mentaliteta je rečenica: ‘Ne može se tu ništa promijeniti.’ Kako probiti taj zid apatije i uvjerenja da je borba uzaludna?

Ljudi koji govore da se ništa ne može promijeniti su ljudi koji zaista ništa ne mogu promijeniti, to je njihova istina. Oni ne lažu, oni su samo nesposobni za život, jer život zahtijeva volju i spremnost na rizik, drugim riječima hrabrost. Ovo podneblje nije baš poznato po slozi, puno je tu nekih izmaštanih razlika po kojima uvijek možemo da se podijelimo i da se povučemo, puno je sujete, svi hoće da budu vođe ali bez ikakvog uporišta. Kompleksi malih sredina. Na zadnjim protestima koje je organizovala Karton Revolucija, opet vidim lešinare kako kruže uokolo i gledaju s koje strane da priđu i preotmu proteste od ovih pametnih mladih i hrabrih ljudi, kao što su to konstantno pokušavali da urade sa JMBG protestima prije 10 godina, isti fašisoidni lešinari kao i tad. Plaćenici nacionalista, sposobni samo za jedno. Upropastiti i uništiti sve što liči na nešto normalno i civilizovano.

Da se danas desi neka situacija slična onoj iz 2013. kada su bebe ostale bez JMBG-a, mislite li da bi reakcija građana bila jednako snažna ili je društvo postalo još letargičnije?

Ove naše generacije su propale, ove koje dolaze su puno naprednije jer svakako biti napredniji od nas nije posebno teško ali sledeća generacija je baš vidno bolja.

Često se govori o mladima kao o pokretačima promjena, ali i oni u BiH u velikom broju odlaze ili su razočarani sistemom. Kako ih uvjeriti da vrijedi ostati i boriti se?

Nove generacije će ostati i napraviti bolje mjesto za život sami sebi, jer im mi to sa ovom pameću, realno nismo mogli priuštiti.

Ako biste mogli poručiti jednu stvar građanima BiH koji su nezadovoljni stanjem u zemlji, ali ne poduzimaju ništa, šta bi to bilo?

Neće doći neočekivana sila koja rješava stvar. Ustanite zbog svojih potomaka.Empatija i solidarnost su divne ljudske osobine.

(zurnal.info)