Nećemo biti podanici političkih elita

ŽURNAL: U stranačkoj raspodjeli vlasti spomenut je i Ured za reviziju odnosno glavni revizor, koga bi po tom dogovoru trebao imenovati SDP, iako mandat revizora traje još tri godine. Da li bi takvo imenovanje bilo kršenje zakona?
ŠEGO: Mi smo čuli za taj medijski istup određenih političkih lidera i reagirali smo na taj istup na način da smo obavijestili javnost jednim priopćenjem. Zakon o reviziji koji je usvojen na Parlamentarnoj skupštini od istih tih političkih lidera koji participiraju u vlasti u prošlom i sadašnjem sazivu je njihovo vlasništvo i smiješno je da se krši zakon koji je tvoje vlasništvo. Zakon o reviziji je jasno propisao proceduru i kazao da Ured za reviziju ne može biti ni pod čijom političkom prismotrom, ingerencijom ili bilo kojom političkom strankom, opcijom ili osobom. Ured mora biti potpuno neovisan i on zaista ne spada niti u izvršnu, niti u zakonodavnu niti u sudsku vlast.

Štaviše, uredba o neovisnosti Ureda mora biti inkorporirana u Ustav i u tom smislu mi smo pokrenuli tu inicijativu, jer je to preporuka Evropske komisije i SIGMA-e (Podrška poboljšanju upravljanja i menadžmenta u centralnim i istočnim evropskim zemljama op.a.). Prije godinu i po dana Ustavno-pravno povjerenstvo Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine je jednoglavno donijelo zaključak da se kod sljedećih prvih izmjena Ustava ta odredba o neovisnosti ugradi u Ustav. Otuda još više čudi stav sadašnjih političkih lidera da su se oni dogovorili oko toga da treba raspodijeliti sve funkcije na nivou institucija Bosne i Hercegovine i tako je Ured za reviziju dodijeljen SDP-u. Za nas je nevažno koja je to stranka. Mi mislimo da Ured ne može pripadati niti jednoj stranci i mora biti potpuno neovisan. Ukoliko nije neovisan ne može opstati.

Revizija u prošlom sustavu nije postojala. Premda su postojali određeni oblici kontrole javnih sredstava ali ne sa ciljem da se javnost upozna kako i na koji način se trošje javna sredstva. To je bila režimska kontrola i to bi se završavalo u ladicama Centralnog komiteta i javnost sa tim ne bi bila upoznata. U višestranačju, demokraciji, revizija postoji ponajprije zbog toga da obavijesti javnost putem parlamenta i medija kako i na koji način se gazduje javnim sredstvima i mi to i činimo. Zbog toga je Ured i revizija kao profesija bliža oporbi, bliža onima koji kritiziraju vlast, razgolićuju to ponašanje vlastodržaca. Tako da staviti pod kontrolu reviziju bi bilo profesionalno samoubojstvo.

ŽURNAL: Da li je dosadašnja pozicija Ureda i nezavisnost pomogla da se napravi imidž jedne od najboljih državnih institucija?
ŠEGO: Samo izvješće Evropske komisije o napretku BiH je kazalo da revizija u BiH bilježi napredak, da se svjetlija točka na javnoj sceni. Kazano je da je još više potrebno pojačati neovisnost glavnog revizora. Svi oni koji su vlast u BiH bi trebali stvarati takav ambijent da ojačaju neovisnost vanjske revizije.

MANDAT REVIZORA MORA BITI DUŽI OD MANDATA POLITIČARA

ŽURNAL: Kada već na sva zvona govore koliko su za EU...

ŠEGO: Tako je. A ne da se ide korak unazad i da se revizija stavlja pod šapu vlasti. Zakon je propisao jasnu proceduru izbora glavnog revizora i njegovih zamjenika i procedura je upražnjena 2008. godine. Sadašnje rukovodstvo je izabrano javnim natječajem gdje je Parlament izabrao povjerenstvo od šest članova. U tom povjerenstvu su bila i dva člana iz opozicije. Nije mi jasno kako bi napravili imenovanje budući da mandat glavnog revizora traje sedam godina i on je duži od mandata političara.

ŽURNAL: To je jedan od najdužih mandata u našoj zemlji. Da li je tako zbog nezavisnosti?
ŠEGO: Da. I ne može biti ponovo izabran. U nekim zemljama može. U Hrvatskoj je mandat osam godina i može biti ponovo izabran. U Italiji je mandat doživotan odnosno do 75 godine života. U nekim zemljama je 15 godina. Nema nijedne zemlje gdje je mandat kraći od pet godina. Svugdje je on duži od političkog mandata, upravo da bi se zaštitila politička neovisnost. UN je svojom rezolucijom prošle godine zaštitio neovisnost revizora. Sve ide u prilog tome da neovisnost mora biti dograđivana a ne degradirana.

Kad smo kod toga, ovo nije prvi slučaj da se pokušava derogirati Zakon o reviziji. Imali smo prije dvije godine slučaj da je Parlamentarna skupština usvojila izmjene i dopune Zakona o ministarstvima i drugim organima uprave gdje je Ured za reviziju svrstan u samostalne upravne organizacije kao dio izvršne vlasti Vijeća ministara. Po tom bi zakonu Vijeće imenovalo glavnog revizora. To je totalna anarhija.

Reagirali smo i bila je pokrenuta inicijativa da se izbrišu takve glupave odredbe ali se nije uspjelo jer su predstavnici iz Republike Srpske bili protiv toga. Tako smo mi sada samostalna upravna organizacija. Sva sreća pa nitko ne instistira na dosljednoj primjeni takvog zakona. Kada bi se on dosljedno primjenio mi ne bismo pisali izvješća o izvršenim revizijama nego bismo pravili zapisnike i vodili upravne postupke. Nastala bi konfuzija. Po svim standardima revizije to ne dolazi u obzir.

Ranije smo već uvršteni u šemu izvršne vlasti Zakonom i plaćama i urušena je finansijska neovisnost Ureda. Mi se stalno borimo da to ispravimo. Novi prijedlog da političke stranke predlažu revizora je jedna kancerogena ideja i graniči sa zdravim razumom. Sva sreća pa su neki zastupnici u Parlamentu reagirali. Vjerujem da će na kraju prevladati razum i da se to neće desiti.

ŽURNAL: Da li ste ovu najavu, bez obzira koliko ozbiljna bila, doživjeli kao pritisak?
ŠEGO: Sama činjenica da se to spominje u javnosti nije dobra i govori o pritiscima. Zamislite da moj revizor radi reviziju nekog ministarstva, a da je ministar iz te stranke koja predlaže revizora. Kakvo bi to bilo izvješće, kome? To bi bio apsurd. Izvješće ne bi imalo nikakvog smisla.

ŽURNAL: Imenovanje glavnog revizora bi u stvarnosti trebalo da znači Vašu smjenu iako Vam mandat nije ni blizu kraja. Da li je to moguće po sadašnjim zakonima?

ŠEGO: Po zakonu je to nemoguće. Zakon o reviziji kaže da glavni revizor može biti smijenjen samo u slučaju podnošenja dobrovoljne ostavke, u slučaju kaznenih djela, zloupotreba i ukoliko se ne pridržava standarda. To praktično znači da za ovakve pojave ne postoji uporište u zakonu. Možda nekome može pasti na pamet da promijeni zakon. To ipak mora proći proceduru. Jako puno je uloženo u reviziju u BiH. Na tom projektu radi Švedski državni ured. Švedska vlada je uložila blizu 15 miliona maraka.

Prije deset godina, kada smo počinjali, to je bila skupina entuzijasta, ljudi koji su željeli izdići profedsiju na viši nivo i mislim da su u tome uspjeli. Rušenje takvog koncepta bi bio zločin. Mi ne mislimo poviti glavu i riješeni smo da ustrajemo.

ŽURNAL: Smatrate li da sadašnja vlast u BiH, osim što ne snosi zakonske posljedice za nezakonitosti, sada želi apsolutno sakriti sve od javnosti stavljanjem Ureda za reviziju pod svoju kontrolu?
ŠEGO: Sve je određena vrsta pritiska da se oslabi pozicija i neovisnost u reviziji. Pišući neovisna mišljenja o trošenju sredstava mi smo uvijek prst u oku mnogima. Nije prijatno biti kontroliran ali građani moraju znati kako se troše njihova sredstva. Mi za to primamo plaću.

ŽURNAL: Smatrate li da bi Vaša eventualna smjena bila jasan znak novom revizoru kako treba da radi?
ŠEGO: Taj bi čovjek bio podanik. Takva bi bila percepcija. Vjerujem da do toga neće doći. To bi bio sumrak i tu smo najmanje bitni mi jer naši mandati pomalo cure. To bi bila loša profesija za profesiju i demokraciju. Ljudi iz međunarodne zajednice se hvataju za glavu kada ovo čuju. Ja sam svim institucijama poslao pismo kako se stvari odvijaju.

Kada se budemo približavali EU nećemo moći zatvoriti 32. poglavlje dok se Ured za reviziju ne inkorporira u Ustav. Tako je bila i sa Hrvatskom.

MOJE IMENOVANJE POTPISAO JE TIHIĆ

ŽURNAL: S obzirom da se u javnosti prvi put spominje kako mjesto glavnog revizora “pripada” nekoj stranci, da li to znači da je izbor revizora do sada bio nezavisan od politike?
ŠEGO: On se desio sukladno prvom Zakonu o reviziju iz 1999. godine. Tim je zakonom Predsjedništvo imenovalo glavnog revizora i zamjenike na prijedlog Parlamentarne skupštine. Međutim, Zakonom iz 2006. godine, koji je i sada na snazi, imenovanje se vrši javnim natječajem. Skupština imenuje posebno povjerenstvo za izbor glavnog revizora i njegova dva zamjenika. Povjerenstvo ima šest članova gdje dvoje mora biti iz opozicije. Taj momenat je bio zadovoljen i mislim da se na taj natječaj prijavilo 13-14 kandidata. Izbor je bio jednoglasan i to je bilo dosta transparentno. Uvjeti su dosta strogi.

U okruženju jedino BiH ima takav izbor glavnog revizora. U Hrvatskoj Sabor direktno bira revizora bez javnog natječaja. Tu je BiH otišla ispred i to je zaista jedan dobar način. Na kraju krajeva neko vas mora imenovati. Može se uvijek špekulirati da li se i na taj način izabere najbolji. Moguće je da ima i boljih i lošijih kandidata od onih koji se izabere ali je važno da demokratski izabrana vlast bira javnim natječajem te pozicije. Kako oni to misle mijenjati ne znam. Šta ako se desi da stranka koja je imenovala revizora ode sa vlasti. Da li to znači da i glavni revizor treba odstupiti? To bi bila anarhija.

ŽURNAL: Ali nije li Vaše imenovanje u prvom mandatu predložio Dragan Čović?
ŠEGO: Kada sam se kandidirao na javni natječaj ja sam već bio glavni revizor imenovan po starom Zakonu gdje je Predsjedništvo imenovalo revizora. U tom vremenu, prvom imenovanju 2004. godine, članovi Predsjedništva su bili Dragan Čović, Borislav Paravac i Sulejman Tihić. Istina je da je moje rješenje potpisao tadašnji predsjedavajući Tihić.

Ja sam došao na mandat koji je bio u ostavci i bilo je sporenja u javnosti i pravnom tumačenju da li se imenujem do kraja mandata prethodnika, samo dvije godine, ili ja imam mandat od pet godina. Protumačeno je da je to mandat od pet godina ali je u međuvremenu pokrenuta inicijativa izrade novog zakona. Sada imamo moderniji, dobar zakon. Ja sam se cijeli život bavio strukom i nisam politički angažiran što ne znači da politički na promišljam. Radeći 11 godina u Finansijskoj policiji bio sam u “sukobu” sa svim političkim elitama jer smo razotkrivali razne pojave i transakcije i ne vjerujem da je neki od političkih lidera mogao predlagati mene kao podobnog. Činjenica jeste da je Hrvat trebao doći jer je Hrvat i otišao. U Federaciji je glavni revizor Bošnjak, u RS-u Srbin, pa na državnom nivou treba biti Hrvat. To su se oni usaglasili. U tom kontekstu sam bio pozvan u Predsjedništvo gdje mi je ponuđeno da budem glavni revizor. To mi je bio profesionalni izazov.

ŽURNAL: S obzirom da su sve veće stranke učestvovale u dogovoru o državnoj vlasti u kojem je i napravljen dogovor da SDP imenuje revizora, da li to znači da ste izgubili podršku lidera partija i koji bi razlog mogao biti iza toga?
ŠEGO: Ja ne znam kakve bi sve mogle biti špekulacije. Mogle bi biti i takve. Ovaj ured je radio profesionalna izvješća, onako kako je. Ako je to razlog onda sam ja ponosan zbog toga. Ali ne vidim šta bi oni dobili time. U Uredu su visoko profilirani ljudi i izvješće pročita najmanje 15 ljudi. Teško je moguće da se nešto može frizirati. Ne možete tim ljudima baš tako lako narediti de to napiši ako to nije tako.

ŽURNAL: Da li se primijetili promjenu u odnosima sa ministrima kada ste radili izvještaje za prošlu godinu?
ŠEGO: Sve agencije i ljudi se “plaše” revizije i respektiraju je i jako im je važno šta ćemo napisati. Istovremeno, čini mi se da su svjesni da je neophodno angažiranje Parlamentarne skupštine kako bi se ono što mi napišemo i implementiralo. Sada se 60 posto naših preporuka implementira. Ranije je bilo 30 posto i stvari se ipak pokreću.

RAZVIJAMO SE BRŽE OD DEMOKRACIJE

ŽURNAL: Kakav je trend odnosa broja pozitivnih i negativnih izvještaja u posljednjih pet godina?
ŠEGO: Popravlja se finansijska disciplina. Mi to gledamo i kroz izražena mišljenja ali i kroz realizaciju preporuka. Ovdje je neophodno jačanje svijesti. Demokratski politički sustav traži veću pokretljivost građana i više angažiranja. Mi smo živjeli u totalitarizmu i taj sustav je pasivizirao institucije i građane. Mi taj recidiv još imamo. Dok se to ne promijeni u glavama ljudi teško možemo naprijed. Revizija je upravo ta koja to najbolje osjeti. Mi imamo problem – razvijamo se brže i više nego što se razvija demokratizacija društva. Mi stršimo.

ŽURNAL: Nezavisno od imenovanja, vlast ima i druge načine da utječe na rad revizora kroz budžet koji Vam odobrava. Da li je Ured ojačao ili oslabio u odnosu na budžet kojim raspolaže i broj ljudi koji može da anagažuje?
ŠEGO: Mi smo imali podršku u dosadašnjem radu. Naš proračun je usvajan na način da bi ga odobrilo Povjerenstvo za finansije i proračun i Vijeće ministara i Predsjedništvo ne bi ga mogli promijeniti i kao takvog bi ga morali uvrstiti u budžet. Tu se vidi naša neovisnost. Nismo imali probleme te vrste. Koliko god smo do sada sredstava tražili toliko smo i dobili. Međutim, trend razvoja ne može biti prenagao. Morate postupno širiti Ured, ljudi se moraju educirati. Osnovni problem u bh. reviziji je što revizija nije obuhvatila sve segmente trošenja javnog novca. Na državnom nivou smo obuhvatili sve institucije – bit će ih 75 ove godine. Na razini entiteta oni ne mogu obuhvatiti sve. Masa toga ostaje van javne kontrole. Lokalna samouprava, manje agencije i direkcije bi morale biti pokrivene.

BiH je veličine kao Hrvatska. Njihov državni ured ima oko 300 uposlenika. U Norveškoj, koja ima pet miliona stanovnika, Ured za reviziju ima 500 uposlenika. Naša revizija, u sva četiri ureda (državni, dva entitetska i Brčko op.a.) ima ukupno 170 zaposlenika. To je malo. Na entitetima su prostori za širenje daleko veći.

ŽURNAL: Da li će Ured za reviziju nakon ovog pritiska drugačije pripremati izvještaje?
ŠEGO: Mi završavamo našu prethodnu reviziju. Žučno smo reagirali ali se ne obaziremo na to. Mi moramo raditi, ne možemo stati. Nije nam nimalo drago zbog ovoga. Moram vam priznati da su revizori zabrinuti zbog ovoga što se dešava. Radi se o jednoj skupini ljudi koja je iz profesionalnih pobuda došli raditi tu. Niti revizor niti osoblje iz ureda ne može biti član, ne samo političke stranke, nego ni nadzornog ili upravnog odbora. On mora biti kao svećenik, na određeni način. Toliko je naglašena ta neovisnost. Ne može revidirati u instituciji u kojoj ima srodnika.

Nama piše sve više građana – žale se ili želi pomoć. Mi ne možemo biti savjetodavni organ i ne možemo oblikovati događaje koje ćemo kasnije revidirati jer bismo i mi mogli biti pristrasni.

Ured za reviziju je iznad svih institucija. Nas niko ne može kontrolirati osim kolega iz drugih država.

(zurnal.info)