Hronologija propadanja (2): Nekoliko smijenjenih direktora je tek odlaganje zatvaranja rudnika

Iznuđena ostavka uprave RMU Zenica te smjena izvršnog direktora za proizvodnju Elektroprivrede BiH Nevada Ikanovića ništa neće promijeniti u načinu poslovanja ovoj javnog preduzeća i statusa rudnika koji su u sastavu ovog koncerna.

Smjenom  Ikanovića najviše će, moguće je, biti pogođeni vlasnici firme „Rudar“, koja je samo od početka ove godine dobila 4 miliona maraka vrijedne poslove sa EP BiH. Žurnal je pisao kako je primjera radi samo u 2017. godini od 20 tendera kao jedini ponuđač  na 14 pobijedio Rudar, od poslova iznajmljivanja radnika (!?) do izrade elaborata i rekonstrukcije jamskih prostorija vrijednosti više od 12 miliona maraka. 

Iako će u svom reagovanju nakon smjene Ikanović nabrojati brojne zasluge u poboljšanju finansijskih prilika u rudnicima te negirati vezu sa firmom Rudar, činjenica da je SDA iskoristila prvu priliku da se riješi ovod kadra Mirsada Kukića (PDA).

Pitanje je koliko će rudari biti sretni sa vršiocem dužnosti izvršnog direktora za proizvodnju, a to je Senad Sarajlić. Sarajlić je već obavljao ovu funkciju prije Ikanovića, i na nju je imenovan sa mjesta direktora zeničkog rudnika, teško da se može pohvaliti nekim rezultatima u tom periodu.

Primjera radi u tom je priodu potrošeno 30-40 miliona za kupovinu uglja iz Rudnika Stanari koji je u vlasništvu grupacije EFT srbijanskog biznismena Vuka Hamovića. Na ugovorima je potpris tadašnjeg direktora za proizvodnju EP BiH Senada Sarajlića. Sve se pravdalo nedostatkom lignita za TE Tuzla!?

Možda je i te desetine miliona Elektroprivreda BiH uračunala kao „pomoć prestruktuiranju i modernizaciji“ rudnika u Federaciji. Kako god, pokretanjem TE Stanari kupovina je prestala, ali je zato u narednom periodu, u periodu direktorovanja Nevada Ikanovića, Elektroprivreda BiH od Hamovića kupovala – električnu energiju!? Samo jedna faktura iz marta 2017.  iznosi 3.1 milion maraka.

Žurnal je svojevremeno pisao i o još jednom Ikanovićevom poslovnom poduhvatu, kada je doslovno bačeno gotovo 3 miliona maraka, jer se insistiralo na instalisanju Sistema transporta uglja i mehanizacije u kakanjskom rudniku, da bi se potom ustvrdilo da je već kupljeni sistem zbog opasnosti po sigurnost rudara nemoguće ugraditi u jamu Begići-Bištrani!

Uporedo, vrlo je loša situacija sa kvalitetnim ugljem bogatom jamom Raspotočje RMU Zenica. Prije dvije godine započeta montaža širokočelne opreme je usporena zbog vjerovatno pogrešne procjene o podzemnim vodama u jami. Resorni ministar Nermin Džindić je potvrdio da je sada u Raspotočju teže izbaciti vodu nego kopati ugalj!

Nakon posljednjeg štrajka i protesta rudara zeničkih rudnika, postaje jasno da će biti sve manje interesa za ulaganje u podzemnu eksploataciju uglja. U pojedinim periodima i do 70% iskopanog uglja bilo je sa površinskih kopova, a tek 30% iz jamske eksploatacije.

Koliko god se sada nadležni trudili da ga ne navode, Planom i programom razvoja energetskog sektora Federacije BiH, još za 2015. godinu bilo je predviđeno zatvaranje jame „Bukinje“  RU Kreka te pogona  RMU Zenica „Stara jama“ i „Stranjani“, jer su ocijenjeni neperspektivnim.

Inače, cijena opreme koja bi trebala „preporoditi“ jamu Raspotočje je 20 miliona maraka, tek nešto malo više od iznosa koji je Elektroprivreda BiH investirala u rekonstrukciju svoje upravne zgrade.

(zurnal.info)