PREDSTAVLJENA DEKLARACIJA O ZAJEDNIČKOM JEZIKU: Nerviranje nacionalista je najzabavnija stvar na svijetu

U Sarajevu je predstavljena Deklaracija o jeziku koja vrlo jasno kaže kako se na prostoru nekoliko zemalja bivše Jugoslavije govori isti jezik koji svako ima pravo nazivati kako želi, pojednostavljeni je zaključak konferencije za novinare i teksta deklaracije.

Deklaracija je nastala kao dio projekta Jezici i nacionalizmi nakon niza konferencija u Podgorici, Splitu, Beogradu i Sarajevu.

Vladimir Arsenijević iz udruženja KROKODIL, Književno Regionalno Okupljanje Koje Otklanja Dosadu i Letargiju, rekao je u Sarajevu kako su danima preplavljeni medijskim reakcijama. Zbog toga su, kaže Arsenijević, odlučili objaviti deklaraciju i pozvali ljude da je potpišu. Za manje od dana koliko deklaraciju je potpisalo više od 2.000 ljudi.
- Prosto je nevjerovatno koliku količinu reakcija je to izazvalo – kaže Arsenijević i dodaje kako “mediji bruje, ljudi raspravljaju o tome i očigledno da je to pitanje krvi i mesa u regionu”, te kako je pitanje jezika nešto što “nas jako grebe jako dugo vremena”: Utoliko političari imaju puno pravo da se ljute, ali da, car je go i to se sada nekako jasno vidi.


Razumijemo li se?

Arsenijević je objasnio kako je inicijativa za donošenje deklaracije došla upravo iz Sarajeva i posebno je naglasio kako je ona došla od izuzetno mladih ljudi te kako je deklaracija njima i namijenjena.

Tekst deklaracije pripreman je nekoliko mjeseci.
- Mnogo smo diskutovali putem mailova i društvenih mreža, sastajali smo se u Zagrebu da bismo direktno radili na deklaraciji – objašnjava Arsenijević i dodaje da je na deklaraciji bilo jako puno posla, da je bilo rasprava, svađa i neslaganja ali da se konačno došlo do verzije teksta sa kojom su svi manje više bili saglasni: Lijepo je debatovati, divno je sastajati se i raspravljati o svim tim stvarima ali ako te diskusije ne rezultiraju nekom alatkom koju vi dalje možete da primenite, makar u pokušaju da napravite neku pozitivnu promenu u društvu, u ovom slučaju društvima u kojima živite, dođavola i sa raspravama.

Književnica Ivana Bodrožić govorila je o reakcijama medija na Deklaraciju o zajedničkom jeziku i tome kako se “u medijima neke stvari krivo interpetiraju”.
- Ono što se u hrvatskoj događalo u protekla dva dana jeste da se ova deklaracija smatra napadom na deklaraciju koja je objavljena prije 50 godina a koja se tiče hrvatskog jezika – kaže Bodrožić uz napomenu da se “ova deklaracija, u svojoj suštini, ne razlikuje od deklaracije o hrvatskom jeziku”: Ako pogledate deklaraciju iz 1947. godine, onda ćete vidjeti da se ta deklaracija upravo bori protiv toga da postoji jedan jezik koji je glavni i da svako od nas može svoj jezik, odnosno varijantu jezika kojom govori, zvati kako želli.

U hrvatskim medijima se deklaracija prikazuje kao želja njenih autora da jezik nazovu jednim imenom a ide se i do toga kako je cilj deklaracije stvaranje nepostojećeg jezika, kaže Bodrožić.
- Što se tiče lingvističke strane, to nije izmišljotina ni Srba ni Bošnjaka ni Hrvata, to je jedna stručna činjenica, ako se govornici jezika u 75 posto međusobno razumiju znači da se radi o jednoj lingvističkoj osnovici koja je također spomenuta u deklaraciji donesenoj prije 50 godina – objašnjava Bodrožić i dodaje kako autori deklaracije nikome ne žele ništa uskratiti niti zabraniti već upozoriti na “raznolikost za koju mi, za razliku od nekih drugih, smatramo da je bogatstvo, i ne želimo niti jezike niti narode niti sebe čistiti od nekoga ili nečega: Čišćenje jezika i sakaćenje jezika direktno utječe na strukturu naših misaonih i emotivnih svjetova a mi želimo senzibilizirati javnost da postoje drugi modeli shvaćanja jezika.


Deklaracija kao provokacija

Direktorka Centra za kulturnu dekontaminaciju iz Beograda Borka Pavičević osvrnula se na shvatanje ovakve deklaracije kao provokacije.
- Ja, da vam pravo kažem, nemam ništa protiv provokacija u kulturi a naročito u umetnosti, mislim da je to deo subverzije i onoga što treba da bude kritička kultura – kaže Pavičević.

Književnik iz Crne Gore Balša Brković naglasio je da “ova deklaracija aktivira svijest o zajedničkom jeziku a da to opet ima svoju težinu mimo onoga što nervira nacionaliste”.
- Čitav ovaj prvi spektar reakcija pokazuje da će očito biti vrlo snažno iziritirani nacionalisti svih boja, što je zabavno, što je uvijek sjajno – kaže Brković i dodaje kako je “nervirati nacionaliste jedna od najzabavnijih stvari na svijetu”.

Deklaracije je donesena, kaže Brković, “da se jezik ne bi pretvorio u jedno od onih historijskih strašila o kojima je govorio Krleža već da bude ono što jeste, sredstvo komunikacije”.
- Vrlo je važan momenat svijesti koju nosi ova deklaracija, to je svijest o jednoj vrsti velikog, zajedničkog, modernističkog nasljeđa – kaže Brković.

Profesor Odsjeka za književnosti naroda BiH na Filozofskom fakultetu u Sarajevu Enver Kazaz kaže kako “ova deklaracija dokazuje ono što je očigledno”.

Kazaz kaže “da djeca u BiH danas su izložena u obrazovnom sistemu nacionalističko-ideološkoj mržnji”.
- Djeca bih su u obrazovnom procesu izložena jezičkom rasizmu do kojeg dovode one politički moćnici i nacionalistički lingvisti koji isključivo vide školu kao visoko ili srednje ili osnovno mentalno obrezivanje iliti lobotomiju u svrhu formiranja rigidnog, reduktivnog koncepta nacionalnog identiteta – kaže Kazaz i objašnjava da je “jezik prostor humanizma i onih vrijednosti koje vode ka novim horizontima znanja”: Kada bi se to shvatilo naš obrazovni sistem ne bi bio diskriminatorski i segregacijski.

Nijedna država i nijedna nacija ne može tvrditi da ga ova deklaracija ugrožava, kaže Kazaz, ali ona je važna jer otvara novo pitanje, da li je moguće da umjesto nacionalističkog obrazovnog sistema imamo interkulturni model obrazovanja.

Tokom razgovora sa publikom konferencije u Sarajevu istaknuto je kako se promjene u društvima koje ova deklaracija treba da donese ne očekuju uskoro te kako je to dugogodišnji proces.

Reakcije na usvajanje deklaracije, posebno one u Hrvatskoj, pokazuju koliko će dugo trebati da dobijemo interkulturni model obrazovanja, kako ga naziva Kazaz.


Čistoća jezika

Ministrica kulture Hrvatske Nina Obuljen Koržinek za Tportal je izjavila kako nije “konkretnije upoznata” sa deklaracijom i da joj “nije jasno u kojem smjeru ide ta inicijativa”.
“Pitanje zajedničkog jezika je politički konstrukt koji je došao s jednom državom '45. godine i nikada zapravo u stvarnosti nije zaživio. On se nazivao hrvatsko-srpskim jezikom, ali svi smo mi u školi učili hrvatski i pisali smo na hrvatskom. Nije mi jasno koji bi cilj bio danas pokretati takvu inicijativu”, izjavila je hrvatska ministrica za Tporta.

Hrvatski premijer Andrej Plenković novinarima je rekao kako na deklaraciju ne želi trošiti riječi.

Šef kluba zastupnika Mosta u Hrvatskom saboru Miroslav Šimić za Tportal je rekao kako deklaracija “nije tema kojom se žele baviti”.
“Treba se baviti hrvatskim jezikom i njegovom čistoćom, a s druge strane ovo je inicijativa koju namjeravamo ignorirati”, izjavio je Šimić.

Za isti portal je deklaraciju komentarisao HDZ-ov saborski zastupnik Zlatko Hasanbegović.
“Radu se o vukovskom vapaju jugoslavenskih nacionalista za izgubljenom domajom”, rekao je Hasanbegović za Tportal.

Tportal prenosi i reakciju predsjednika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti HAZU Zvonka Kusića koji je deklaraciju ocijenio “besmislenom, apsurdnom i uzaludnom inicijativom koja želi dovesti u pitanje pravo hrvatskog naroda na vlastiti hrvatski jezik, koji je priznat i normiran kao jedan od službenih jezika Europske unije”.

Akademik Slobodan Remetić za Srnu je rekao da postoji jedan zajednički jezik a to je srpski.
“To jeste jedan, u osnovi srpski jezik. Čak ni moje kolege, najbolji lingvisti u Bošnjaka ne govore o razlici suštinskoj i lingvističkoj tog njihovog i srpskog jezika. Oni kažu da imaju pravo prema međunarodnim kodeksima da imenuju jezik kako hoće, a ispostavilo se da je to falsifikat”, rekao je Remetić za Srnu i naglasio da od inicijativa ovog tipa zazire, bez obzira na to ko iza njih stoji.
 
(zurnal.info)