PUT DO BARAŽA: Nije nemoguće nadigrati Belgiju

Imali smo jučer jednu utakmicu koju je igračima naporno igrati a navijačima naporno gledati. Jednu od onih za nabijanje gol razlike i isprobavanje novih opcija. Zato je igra protiv Gibraltara bila gotovo nikakva. Baždarević je sklepao momčad koja prvi put igra zajedno i teško je bilo očekivati neku tečniju, a kamoli atraktivnu igru. Upisana je pobjeda na koju se i prije računalo. Igrači, po izrazu njihovih lica barem, kao da su mislima još bili na Cipru pokušavajući shvatiti što se tamo dogodilo. Izgledali su rezignirano, na trenutke i bijesno. Ali to je normalno kad razmišljaš o propuštenim šansama.

KAKO NADIGRATI BELGIJU ?

Sad nam tek slijedi rasplet. A mogli smo mirno čekati listopad. Odavno su Grci trebali bit izvan igre i o tome će tek biti govora kad se budu analizirale ove kvalifikacije. Mogli smo ih se otresti još u Pireju. Nismo. Imali smo prigodu učiniti to kod kuće. Nismo. S pobjedom protiv Cipra stvar bi bila gotovo rješena. Ali nije. I što sada?

Treba pobjediti Belgiju. Jedino s tom pobjedom mogli bismo biti potpuno mirni i ne brinuti oko toga kako će Grčka odigrati svoje utakmice. Imamo li mi kapacitet za to? Imamo. Možemo li, poslije svega, biti na razini potrebnoj da pobjedimo Belgiju? Pojma nemam.

Lako je izabrati igrače i dodijeliti im pozicije na terenu. Pitanje je kako u ovih mjesec dana stvoriti igru i gard koji može potpuno razoružati Belgiju. Oduzmemo li im posjed lopte napravili smo pola posla, ali oni sjajno igraju i kontre. Dozvolimo im posjed lopte i odlučimo se za kotraški pristup, opet ništa nismo uradili. Negdje će brane popustit, u jednom trenutku to se mora desiti, jer izdržati s punom koncentracijom konstantni devedesetominutni pritisak je teško. Moramo, dakle, kombinirati pristup. Planski zadržavati i prepuštati posjed protivniku. I ono što je ključno: moramo igrati kao momčad, a ne kao skup pojedinaca. Linije se moraju duž terena kretati zajedno, biti skupina koju je teško razbiti.

SELEKTOROV POTROŠENI KREDIT

Lako je, dakako, pametovati, ali uvijek sam tvrdio i tvrdim i dalje da potencijal postoji. Drugi je par rukava to što je vremena malo i što će nakon turbulencija koje smo prošli u proteklih nekoliko utakmica biti teško psihički rasteretiti momčad. A moramo si, na koncu, i postaviti pitanje jesmo li uopće zaslužili posljednju, ključnu šansu za plasman na SP? Ako se poredimo sa nogometno skarednim Grcima svakako jesmo. Ali ako pošteno pogledamo sami sebi u lice, onda nismo. Previše je tu još uvijek oscilacija, nereda i lutanja. Imamo dobru skupinu igrača i sve se to planski može dignuti na puno veću razinu od ove na kojoj smo sada. Pa što god se dogodi do kraja kvalifikacija bilo bi lijepo da se podvuče crta, izvuku pouke i da se, konačno, stvari poslože na pravi način. S drugim ljudima na kormilu izabrane vrste? To svakako. Mislim da je Baždarević potrošio kredit koji sam mu sam bio sklon davati. Opet, znajući nas, ukoliko mu uspije probiti se do baraža odjednom će postati zgodniji, viši i pametniji nego je ikada bio.

Ali ako uspijemo dobiti Belgiju ne treba li tada postaviti pitanje zašto to nismo bili u stanju učiniti i u prvoj utakmici. Zašto se nismo otresli i Grka puno ranije? Zašto, jebiga, onda nismo prvi u skupini?  Ukoliko se želi biti iole sustavan, kada otvori kutiju s pitanjima čovjek shvati da njima nema broja. Ali što više odgovora čovjek skupi, smanjuje šanse za buduće greške, a daljim odgovaranjem na pitanja i rješavanjem problema sve se penje za razinu više. To je ono što nam je potrebno bez obzira na to kako se, na koncu, raspletu ove kvalifikacije.

(zurnal.info)