Od njih ne možete pobjeći

Još se ništa ne zna. Ova poruka neizvjesnosti u sebi nosi živopisan politički potencijal: još se ne zna šta će biti s novougovorenom koalicijom Lagumdžija – Radončić, jer se ne zna na koji će način taj politički pakt prokrčiti put do legitimnosti i legalnosti, pa se još ništa ne zna šta sve u tom pogledu može, smije i hoće uraditi SDA i, naravno, ništa se ne zna o tome koliko može potrajati politička i interesna idila na relaciji Zlatko – Fahro.

Ergo, još se ne zna ni hoće li Bosna i Hercegovina preživjeti skoro dvodecenijsku političku krizu unutar koje se sad rasplamsala nova, budžetsko-koaliciona, takorekuć majka svih kriza.

TIHIĆEVA VELIKA GREŠKA

Pogledajmo pozicije glavnih aktera najnovijeg političkog uzbuđenja. Sulejman Tihić napravio je jednu od većih pogrešaka u svojoj političkoj karijeri. Uprkos njegovom protivljenju, budžet je usvojen, a kao nus produkt tog usvajanja i političkog protivljenja SDA će, po svemu sudeći, ispasti iz vlasti. Neko je tu nešto odigrao vrlo, vrlo loše. Nakon svega, Tihić javnosti i svojim dojučerašnjim političkim partnerima poručuje da je razočaran politikom i ponašanjem SDP-a. Ništa bolje od ove izjave ne pokazuje koliko je u nadmetanje s Lagumdžijom ušao nespreman. Nečijom politikom mogu biti razočarani samo građani, birači i poreski obveznici. Političar, po definiciji i prirodi posla kojim se bavi, nema pravo na razočarenje, nikad i ni po koju cijenu ne smije biti razočaran. Njegovo je da predviđa, planira, strateški osmišljava svoje i protivničke poteze, da zadaje i forsira, da u svakom trenutku i za svaku situaciju ima rezervno rješenje, plan B. Sulejman Tihić ništa od toga nije imao, potpuno je razočaravajuća njegova nespremnost, a on je taj osjećaj razočaranosti pokušao usmjeriti na lidera SDP-a.

Zlatko Lagumdžija u protekle je izbore ušao ujedinjen sa Sulejmanom Tihićem i Strankom demokratske akcije u animozitetu prema Fahrudinu Radončiću, političaru s novinom. Ali, s Lagumdžijom se, isto kao ni s Avazom, nikad ne zna. Radončićeva narastajuća politička snaga i dobri izborni rezultati lideru SDP-a bili su dovoljan alarm. Za razliku od Tihića, on nije bio ni razočaran, ni iznenađen, ni uvrijeđen. Nego, proaktivan. Već nakon izbora 2010. godine mogli su se primijetiti prvi znaci zbližavanja dojučerašnjih ljutih neprijatelja, koji su najvažnije partiture svojih predizbornih kampanja bazirali na uzajamnom pljuvanju. Instinktivno pragmatični i surovo realistični (ili bi preciznije bilo napisati – realistično surovi), i Lagumdžija i Radončić su svjesni da nije bitno šta je ko govorio jučer, nego šta ko radi i čime raspolaže danas. Znaju da ih povezuje interes, da svak svakog drži u šaci, što je garancija dugoročne saradnje i izvanredan temelj za početak jednog divnog prijateljstva.

Naravno, ostaje otvoreno pitanje – s kojim strahovima, s kolikim stepenom nepovjerenja i s kakvim sve figama u džepovima će Lagumdžijini budući partneri ulaziti u bilo kakve dogovore s njim.

Fahrudin Radončić će, kako god da ova avantura završi, biti najveći dobitnik Tihićeve gubitničke avanture. Ako novi koalicioni dogovor prođe, a veliki su izgledi da će proći, on je novi bh. ministar sigurnosti i, uz to, političar koji iz mjeseca u mjesec učvršćuje poziciju. Danas ministar, a sutra nešto još izazovnije. A ako kojim slučajem dogovor ne prođe, on ni tada ne može izgubiti. Ovakav publicitet ne bi mu mogla priuštiti ni čuvena TV Alfa.

Svojevremeno je Sarajevom kružila priča koju nikad niko nije potvrdio, pa je ovdje bilježimo kao neprovjerenu glasinu: u jeku najvećih neprijateljstava i novinskih prepucavanja, Radončić je navodno porodici Selimović poslao Mustafu ef. Cerića, kao posrednika koji je trebao izmiriti dvije zaraćene i moćne poslovne ćelije tranzicijskog Sarajeva. Povrijeđeni višegodišnjim Avazovim pisanjem Selimovići su, za razliku od Lagumdžije, odbili tu ugodnu poslovno-religijsku medijaciju, a Radončić je nakon toga samo pojačao medijski pritisak na konkurentsku porodicu. Nakon prošlosedmične vijesti o novoj koaliciji, Avaz je objavio očekivano prijeteće priopćenje o panici u obitelji Selimović. Kako trebamo čitati tu poruku? Još je rano za komentare, ali znajući Radončića i kroz kakva je sve neprijateljstva prolazo s najrazličitijim faktorima naše poslovne, političke i parapolitičke scene, neće biti iznenađenje ako uskoro posvjedočimo još jednom činu povijesnog pomirenja i unapređenju poslovne saradnje na obostrano zadovoljstvo.

MINISTRI S TRAKAMA

Milorad Dodik? Besprizorni, antipatični kabadahija iz Laktaša - čovjek koji je toliko prevršio mjeru da je čak i strukovno udruženje novinara iz RS-a bilo prinuđeno usuditi se na nekakav poluprosvjed - svoje najlucidnije, najblistavije trenutke doživljava kada treba analizirati greške federalnih partnera. Tihić se malo preračunao, kaže Dodik, i dodaje: “"Da li su oni sami sada izašli iz vlasti ili ih je neko izbacio, to je potpuno tehničko pitanje…Kada su odlučili tako, sami su sebe diskvalifikovali, jer bez obzira koliko BiH bila složena, neupravljiva i neodrživa, veoma je važno za tu zemlju da ima budžet. Ako nema partija koje su partneri u vlasti da izglasaju budžet, za šta bi to onda glasali?"

Dragan Čović, čovjek koji je do savršenstva doveo govor političke korektnosti, trudeći se istovremeno da kojim slučajem ne kaže nešto relevantno, ostaje dosljedan putu, liku i djelu Milorada Dodika. I konačno je došao na svoje. Ono što sam čak ni uz Miloradovu podršku ne bi postigao za još nekoliko godina, Sulejman Tihić mu je namjestio u nepunih sedam dana. Hoće li HDZ znati da pjeva o slobodi onako kako mu je to servirala SDA, to ćemo tek vidjeti.

A to će u određenoj mjeri zavisiti i od međunarodnih faktora. Tradicionalno angažirani OHR poručio je da – ovo moramo citirati – “pažljivo prati situaciju”, što je izazvalo nove salve oduševljenja kod Milorada Dodika i njemu naklonjenih medija. Patrick Moon, američki ambasador kaže da se Amerika, kao što nije ni do sada, neće miješati, da je Tihić uvijek bio konstruktivan i odmjeren političar, ali da država mora funkcionirati. Hm… Ako nova koalicija znači i funkcionalni boljitak, čitamo između redova Moonove odgovore, onda – molim lijepo…

I tako bi SDA mogla, ničim izazvana, završiti u opoziciji. Ministri ove stranke, ako još iko od njih ostane na funkciji u narednih stotinjak sati, uskoro bi okolo mogli hodati s bijelim trakama na rukavima. Počelo je stranačko čišćenje. Politički pakt uvijek je i isključivo rezultat kombinacije dva dominantna fakora – interesa i moći. Vladajuća šestorka nije bila ništa drugo do li eufemizam, pluralistička kamuflaža za vladavinu Dodika, Lagumdžije i Čovića. Mnogi predviđaju da nećemo dugo čekati na trojstvo Dodik – Radončić – Čović i da će ta prosperitetna udruga, kada se jednom uspostavi, dugo vladati Bosnom i Hercegovinom. Zlobnici su već smislili i prigodan slogan za ovu potencijalnu vlast: Od nas ne možete pobjeći.

Svašta je moguće, mi se od takvih insinuacija energično ograđujemo, plus pažljivo pratimo razvoj događaja, a svakom ko se usudi posumnjati u našu komentatorsku objektivnost, kompetentnost and vidovitost, najozbiljnije poručujemo: Brišite odavde…

(zurnal.info)