ODBRANA ŠPIRIĆEVOG STANA: Koliki je Dodikov uticaj na pravosuđe?

Predsjednik Republike Srpske i Saveza nezavisnih socijaldemokrata Milorad Dodik izjavio je kako stoji iza svog stranačkog kolege Nikole Špirića i da mu vjeruje na svakoj riječi koju je izrekao povodom informacija da je Agencija za istrage i zaštitu BiH (Sipa) protiv Špirića pokrenula istragu u vezi sa kupovinom stana u Beču, u čiji je posjed došao sumnjivim finansijskim transakcijama i pranjem para.

“Najveći grijeh Nikole Špirića je što je visokopozicionirani funkcioner SNSD, protiv kojeg nastupaju takozvani borci za pravdu zloupotrebljavajući institucije”, rekao je Milorad Dodik.

On je dodao da nije protiv procesuiranja, ako za tim postoji potreba, ali da to treba da čine sudovi u RS, a ne u Sarajevu.  
„To me podsjeća na ono što je bilo prije sto godina po sistemu kadija te tuži kadija ti sudi obračunavajući se sa svim mislećim Srbima na ovim prostorima”, rekao je Dodik.

Uz to je izverglao svoj poznati stav o “izdajnicima i osvetnicima” iz Saveza za promjene koji rade protiv njega i ostalih funkcionera SNSD-a, te ponovio kako su Tužilaštvo i Sud BiH, ali i Sipa, institucije koje je nametnuo visoki predstavnik, zbog čega su neustavne.

NAZOVI NOVKOVIĆA ZA OSLOBAĐANJE

Naravno da će Milorad Dodik štititi svog stranačkog kolegu Nikolu Špirića od istraga koje vode državne institucije. Razlog je jednostavan. I Dodik i Špirić se nalaze u istom sosu, s obzirom da su i jedan i drugi duboko umiješani u nezakonite radnje kojima su došli u posjed preskupih nekretnina, prvi vile u Beogradu, drugi stana u Beču.

Logično je i da Dodik tvrdi kako nije protiv procesuiranja onih kojima se na teret stavljaju kriminalna djela, pa i samog Špirića (posredno je mislio i na sebe), ali pod uslovom da se te procese vode pravosudne institucije u RS. Dodik, zapravo, zna da nijedno tužilaštvo i nijedan sud u RS neće pokrenuti procese protiv njega, Špirića niti bilo kojeg od visokopozicioniranih funkcionera SNSD-a, te da će, ako se to kojim slučajem i desi, oni biti oslobođeni i amnestirani od bilo kakve odgovornosti za počinjeni kriminal i pljačku. Potvrdu za takav stav ima u ranijim predmetima koji su pokrenuti protiv njega.

Nakon prvog premijerskog mandata vođen je postupak u kojem je Dodik bio optužen za nenamjensko trošenje budžetskih sredstava za nabavku cvijeća i odijela ministrima u svom kabinetu. Na kraju tog lakrdijaškog procesa, Dodik je oslobođen svih optužbi. Nema sumnje, da je “pranje” Dodika bilo osmišljena političko-pravosudna akcija, a da je glavni “operativac” bio Milorad Novković.

Osnovni sud u Banjaluci je optužnicu protiv Dodika proglasio ništavnom 17. oktobra 2005. godine, a istovjetno je presudio i Okružni sud u Banjaluci 25. maja 2006. godine. Predsjednik Vijeća Okružnog suda koje je donijelo tu presudu, nakon žalbe Tužilaštva, bio je Milorad Novković. On je tada bio i predsjednik Okružnog suda. Kao nagradu za oslobađanje Dodika od optužbi dobio je mjesto predsjednika Visokog i sudskog tužilačkog savjeta.

Potom se Dodiku desila Sipa, koja je u februaru 2009. godine protiv njega podnijela krivičnu prijavu za organizovani kriminal, tereteći ga da je sa još desetak funkcionera Vlade RS na više građevinskih projekata (izgradnja zgrade Vlade, autoput Banjaluka - Gradiška, izgradnja RTV doma) oštetio budžete RS i BiH za 115 miliona maraka.

Uslijedili su politički i medijski pritisci na pravosudne institucije BiH, koje su na kraju odlučile da taj predmet prebace Specijalnom tužilaštvu RS, a ono ga brzinom svjetlosti stavilo ad acta. Dodik je ponovo amnestiran bilo kakve odgovornosti i mogao je da likuje. U to vrijeme, Dodikov SNSD je bio u vlasti na državnom nivou, a njegovi ljudi bili su u Savjetu ministara, na čelu Sipe, Novković je bio prvi čovjek VSTS, a nesumnjivo je da je Dodik imao (neposredno i posredno) i veliki uticaj na rad Suda i Tužilaštva BiH.

Desili su se izbori 2014. godine i Dodikova stranka izgubila je pozicije u institucijama na državnom nivou, ali je pitanje da li predsjednik RS potpuno izgubio uticaj na rad državnog pravosuđa? Javnosti će to biti poznato narednih dana, ali, ako je suditi po neočekivanoj odluci Suda BiH da uhapšene u slučaju “Pavlović banka” i prije podizanja optužnice pusti u kućni pritvor, izgleda da Dodik i dalje itekako može da upravlja procesima koje vode državne pravosudne institucije. Posebno na one koji se tiču procesa u kojima se organizovani kriminal terete on i njegovi partijski drugovi.

Sipa je po nalogu Tužilaštva BiH 11. februara uhapsila vlasnika “Pavlović banke” Slobodana Pavlovića i troje njegovih bliskih saradnika zbog sumnji za pranje para, falsifikovanje dokumentacije i zloupotrebu službenog položaja i ovlaštenja u vezi sa spornim kreditom od 1,5 miliona maraka koje je ta banka dodijelila Dodiku za kupovinu vile na Dedinju u Beogradu. (O cijelom slučaju Žurnal je detaljno pisao).

Mada je bilo logično da Tužilaštvo izda nalog za saslušanje Dodika u vezi sa spornim kreditom, Sud BiH je donio odluku da promijeni pritvorski status osumnjičenih, koje je iz pritvorske jedinice u Bijeljini premijestio u kućni pritvor.

Dodik je ovakvu odluku Suda BiH proglasio vlastitom pobjedom, zatvorio predmet, navodeći da je puštanje Pavlovića i saradnika iz protvorske jedinice potvrda njegovih tvrdnji da se radilo o politički motivisanom procesu, koji su namjestili SDS i lider te stranke Mladen Bosić, kao i pojedini mediji. Okuražen ovakvim postupkom Suda, on se čak bacio i u advokatske vode i najavio kako će Pavlović i ostali tražiti obeštećenje za vrijeme koje su proveli u pritvoru.

ODBRANA ŠPIRIĆA

Nije poznato zbog čega je Sud BiH donio odluku o puštanju Pavlovića i ostalih iz pritvorske jedinice u kućni pritvor, ali su posljedice takve odluke potpuno vidljive. Dodika, koji je bio stjeran uza zid, ovakva sudska odluka je ohrabrila pa je on pojačavajući pritisak na Tužilaštvo i Sud BiH da odustanu od predmeta “Pavlović banka”. Uz to, odluka o kućnom pritvoru obeshrabrila je dio domaće javnosti koja očekuje beskompromisnu borbu protiv kriminala i korupcije.

Odbranom Špirića od istraga Sipe i Tužilaštva BiH, Dodik brani sam sebe. I jedan i drugi su (samo u ova dva slučaja koja im se stavljaju na teret) iskoristili uticaj i moć da dođu do preskupih nekretnina u inostranstvu. Dodik je vilu na Dedinju platio 750 hiljada evra. Špirić je za stan u Beču platio 800 hiljada maraka.

Kako se sumnja, Špirić je ovaj novac preko 30 računa različitih komintenata jedne banke prebacio na svoj račun u Austriji, što se može okarakterisati kao pranje para. Kuriozitet je da je ovakav diletantski plan, čije je kriminalne tragove lako bilo otkriti, osmislio upravo Špirić koji na Ekonomskom fakultetu predaje predmet koji se odnosi na međunarodne finansije.

Sve karte su otvorene, a kako će ove partije (procesi) biti završeni, zavisi od Tužilaštva i Suda BiH, odnosno odgovora na pitanje da li ovaj dvojac ima uticaj, i ako ima, koliki je njihov uticaj na rad pojedinih sudija i tužilaca. 

(zurnal.info)