Oficir koji je volio bejzbol a mrzio Ameriku

Svijet je prvi put upoznao Huga Chaveza 1992. godine kada je u februaru predvodio vojni udar kako bi preuzeo vlast u Venecueli. Nakon neuspješnog puča, Chavez je zatvoren, ali ga je nakon samo par godina oslobodio tadašnji predsjednik Venecuele Rafael Caldera.

Nakon izlaska iz zatvora, Chavez je osnovao političku partiju Movimiento Quinta Republica (Pokret za petu republiku). Već 1998. godine na predsjedničkim izborima dobio je ogromnu podršku većinom siromašnih građana i sa 56,2 procenta osvojenih glasova postao predsjednik Venecuele.

Ova pobjeda dovela je do stvaranja ogromnih političkih razlika u Venecueli. Chavez je stvorio armiju neprijatelja, među kojima su prije svega bili srednja i viša klasa, sindikati, kao i skoro svi privatni mediji u zemlji.

REFERENDUMI I VOJNI UDARI

Nezadovoljstvo Chavezovom pobjedom eskaliralo je vojnim udarom koji je izvršen 12. aprila 2002. godine, nakon čega je opozicija preuzela vlast.

Dva dana nakon vojnog udara, 14. aprila. 2002. godine, zahvaljujući ogromnoj podršci vojske, Hugo Chavez se vratio na mjesto sa koga je bio smijenjen.

Međutim, nekoliko mjeseci kasnije, u Venecueli je nastupila ogromna kriza. U decembru 2002. godine, počeo je veliki štrajk u naftnoj industriji koji je trajao dva mjeseca, izazvan Chávezovim pokušajima mijenjanja vođstva u naftnim kompanijama i otkazima 18.000 radnika.

Nakon par godina, održan je referendum na pitanje da li bi Chávez treba podnijeti ostavku. Još jednom je učvrstio svoj položaj na mjestu predsjednika Venecuele.

Chavezovi odnosi sa SAD bili su vrlo loši. Amerikanci su, navodno, podržavali vojni udar protiv Chaveza u 2002. godini. Više puta je prijetio prestankom izvoza nafte u tu zemlju zbog miješanja u unutrašnje stvari Venecuele. Nasuprot tome, odnosi s Kubom bili su izvanredni.

Chavez je Fidela Castra oduvijek smatrao velikim prijateljem i mentorom. Baš poput Castra, bio je poznat po svojim govorima, koji su se često protezali duboku u noć. Tokom 2012. oborio je sopstveni rekord, govoreći bez prestanka gotovo 10 sati.

LJUBITELJ BEJZBOLA

Dva puta se ženio, ima tri kćerke i sina. Malo je poznato o njegovom privatnom životu, ali je često pominjao da uživa gledati bejzbol na TV, da mnogo čita i sluša narodnu muziku.

Sredinom 2011. saopćio je javnosti da se liječi od raka. Bio je na četiri operacije na Kubi, kao i na iscrpljujućoj hemoterapiji i radijaciji. Dva puta je govorio da je izliječen.

U oktobru 2012. ponovo je izabran za predsjednika sa 55 posto osvojenih glasova, ali je bio previše bolestan da bi položio zakletvu za svoj novi šestogodišnji mandat, koji je trebalo da počne 10. januara.

Vrhovni sud Venecuele donio je odluku da on ostaje predsjednik, čak iako se nalazi u bolnici.

S Kube je avionom prebačen u februaru u Venecuelu, gdje je odmah smješten u bolnicu u Karakasu.  Umro je u utorak, petog februara.

BORBA NASLJEDNIKA

Chavez će biti sahranjen u Caracasu i očekuje se prisustvo više miliona njegovih pristalica i ljevičarskih lidera.

U Venecueli će morati da budu održani i predsjednički izbori i to u roku od 30 dana.

Chavez je smatrao da bi sadašnji potpredsjednik Nicolas Maduro bio dobar kandidat za nasljednika. Maduro će se na izborima najvjerovatnije suočiti s Enricom Caprilesom, kandidatom opozicije koji je izgubio na predhodnim predsjedničkim izborima.

Do izbora, prema Ustavu Venecuele, funkciju predsjednika obavlja predsjednik Skupštine Diosdado Cabello.

Chavez će ostati upamćen kao čovjek koji je oštro, često na satiričan način, kritikovao SAD i rat u Iraku. Bivšeg američkog predsjednika Georga Busha, u govorima je nazivao "mazgom" i "đavolom".

(zurnal.info)