OTKRIVAMO zašto je Silajdžić zaslužio nagradu za životno djelo: Nesebična pomoć milionerima

Haris Silajdžić dobio je na večeri dobrodošlice Sarajevo Business Foruma nagradu za životno djelo od  Fondacije „Perdana Leadership Foundation" i ALUMNI Islamskog internacionalnog Univerziteta u Maleziji, prenosi Oslobođenje.

Nema posebnih objašnjenja zbog kojih je zasluga Silajdžić dobio nagradu ali se iz imena foruma da naslutiti nekakva veza sa ekonomijom.

Zna se da je tu noć bio u društvu zamjenika premijera Republike Turske Ali Babacan, četvrtog premijera Malezije Tun Mahathir Mohammad, bivšeg predsjednika Slovenije Danila Turka, državnog ministra finansija Ujedinjenih Arapskih Emirata Obaida Humaid Al-Tayera, člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakira Izetbegovića, kao i brojnih drugih zvanica iz političkog života i privrede. Kao u davna vremena kada je bio ministar vanjskih poslova ili dijelio predsjedništvo sa kolegama...

Istu večer nagradu su dobili i Faris Gavrankapetanović, Amer Bukvić, Hamed Ramić, Redžo Bekto, Nijaz Hastor, Enes Čengić, Mirsad Ćatić i Zoran Puljić. Društvo nešto drugačije od diplomatskog ali vrijedno nagrada, smatraju jedna malezijska fondacija i društvo bivših studenata Islamskog internacionalnog Univerziteta.

Iskoristićemo ovu svečanu priliku i zajedno se prisjetiti poslovnih "uspjeha" Harisa Silejdžića, kada je nesebično pomagao ugrožene tajkune, naftaše, diktatore i slične nevoljnike.

POMOĆ U STVARANJU JATINE POSLOVNE IMPERIJE

Vjerovatno javnost Silajdžića prepoznaje i pamti kao političara koji je više pričao i brinuo o samoj državi nego o njenim građanima – sam bi vjerovatno rekao da mu je Bosna i Hercegovina, kakva takva, životni projekat – bivši predsjednik Stranke za BiH imao je posrednih i neposrednih ekonomskih projekata. Radilo se uglavnom o velikim, dugoročnim i skupim projektima od kojih uglavnom na kraju nije bilo ništa. Ništa, ili ogromna šteta za državu.

Jedna od prvih afera u kojoj je spominjano i ime Harisa Silajdžića jeste ona sa Tuzlanskom bankom iz 1997. godine. U sumnjivoj transakciji dionica Hamzalija Ibrić Jata je postao vlasnik dionica i lukovačke Koksare. Jata je inače bio jedan od najboljih Harisovih prijatelja, čovjek od povjerenja i pokrovitelj stranke i predsjedničkih kampanja.

POMOĆ KUVAJTSKIM MILIONERIMA U NEVOLJI

Osnivač Stranke za BiH na sva zvona je najavljivao i prvu veliku investiciju, privatizaciju zeničke Željezare.

Slikao se Silajdžić sa predstavnicima takozvanog kuvajtskog kapitala, tvrdeći da je upravo on zaslužan za uspješnu prodaju Željezare. U velikom istraživanju kojeg je radio Žurnal detaljno smo istraživali koliko uspješna je bila ta privatizacija.

Zenica danas ima Arcelor Mittal, najvećeg proizvođača čelika u svijetu. Kompanija je u vlasništvu najbogatijih ljudi svijeta. Međutim, neprivatizirani dio Željezare Zenica, koji nije zanimao kuvajtskog investitora, grca u dugovima. Riječ je o 23 miliona KM.  

Kapital Željezare od 1999. do 2005. godine umanjen je za 515 miliona KM, zbog isknjižavanja udjela u korist BH Stell Željezare Zenica, te gubitaka iz redovnog poslovanja (oko 360 miliona KM).

U Željezari danas radi oko 700 radnika, a navodno ih je 300 prekobrojnih.

Septembra 1998. godine nastaje zajedničko preduzeće BH Steel d.o.o. Zenica, udruživanjem tadašnje Željezare i Kuvajtske investicione agencije (KIA).

Od 2004. godine u preduzeće ulazi LNM Mittal grupa i obvezuju se pokrenuti proizvodnju, investirati 135 miliona američkih dolara, zaposliti 4.150 radnika.  

Autorica istraživanja "Oblici korupcije u BiH u procesu tranzicije vlasništva", Selma Džihanović-Gratz, 2010. godine je u svojoj knjizi proučila stavku po stavku ugovora, odnosno svaku fazu privatizacije zeničke Željezare.

Upozorila je na to da je način na koji je vlasništvo nad imovinom Željezare preneseno u korist novog vlasnika netransparentan, upozorila i na neispunjavanje ugovora u dijelu koji se odnosi na investicije, obim proizvodnje, zaštitu okoliša, novo zapošljavanje, poštivanje radnog zakonodavstva.

Jer, najprije je imovinom Željezare Bosna i Hercegovina isplatila dug Kuvajtu. Potom je KIA svoj dio prodala LNM Mittal grupi za 120 miliona KM. Vlada Federacije je bez ikakvog logičkog i ekonomskog opravdanja, Kuvajćanima prethodno svoj preostali udjel u vlasništvu prodala za 1 dolar!


POMOĆ BRATSKOJ LIBIJI

Haris Silajdžić sebi je pripisivao zasluge što brojne domaće firme imaju velike i skupe radove u Libiji. Vlasnici firmi to nisu negirali, ponajmanje Faruk Širbegović, vlasnik gračaničke firme Širbegović koja je dobijala najveće poslove.

Domaći građevinci trljali su ruke zadovoljni dobrim ugovorima. Naplata je išla sporo ali je ipak bilo. Sve dok u Libiji nije došlo do revolucije. Radnici domaćih firmi jedva su izvukli živu glavu, i tu su zaista imali pomoć lokalnih vlasti ali im ni Harisova stara poznanstva nisu pomogla da spase skupe mašine i naplate dug. Na kraju su ipak završili u minusu, većina radnika je ostala bez posla a još uvijek se ne nazire da li će naše firme ikada dobiti svoj makar uloženi novac.

POMOĆ MALEZIJSKIM INVESTITORIMA

Silajdžić je lobirao i za malezijski kapital kod gradnje autoputa kroz BiH, posla vrijednog oko pet milijardi maraka. Međutim, firma Bosmal nikada nije dobila taj posao a jedva je uspjela da završi gradnju dvije zgrade u Sarajevu jer je novca nestalo, baš kao i zainteresovanih kupaca stanova.

POMOĆ HEĆINOM KAZAHSTANU, MONTENEGRU I PACOLIJU

Tokom svojih mandata ali i bez njih Silajdžić je nakon raznih sastanaka, uglavnom u arapskim zemljama, najavljivao investicije u stotinama miliona eura. Po tim obećanjima nerijetko je nadmašivao i Milorada Dodika. Nakon sastanaka i obećanja, o novcu i investicijama se rijetko govorilo, osim tokom predizbornih kampanja.

Posljednji pokušaj “velikih” ulaganja bile su navodne investicije od ni više ni manje osam milijardi maraka. Silajdžić je bezrezervno podržavao ministra Vahida Heću iz svoje stranke da dovede navodno ulagače iz Kazahstana koji bi obnovili i izgradili energetski sektor u BiH.

Poslovi su u stvarnosti sklapani sa sumnjivim kompanijama iza kojih su stajali Branko Montenegro i albanski biznismen Behgjet Pacoli. Ispostavilo se da je njihova kompanija otišla u likvidaciju pa od najavljivanih ulaganja na kraju nije bilo ništa.

Hećo je još zaradio opomenu od suda koji je ustanovio kako je ministar imao namjeru da ošteti budžet ali ga nije kaznio jer to nije uspio uraditi.

Nakon što je projekat propao jer niko drugi u BiH nije prepoznao njegov potencijal, kako je objašnjavao Silajdžić, doktor se nakon velikog poraza na izborima povukao iz politike. Rijetko čujemo o njemu. Tek poneku vijest da je održao predavanje, bio gost nekog foruma uglavnom u arapskim zemljama, ili da je dobio nagradu za životno djelo nikada ostvarenih projekata.

(zurnal.info)