USHIĆENI PENZIONERI U FEDERACIJI: Pobijedila je SDA, za tri mjeseca povećanje penzija

Penzioneri u Federaciji imaju apsolutno pravo da za tri mjeseca traže ostvarenje konkretnog predizbornog obećanja, a to je povećanje penzija. Pismeno se to svakom penzioneru ponaosob obavezao aktuelni federalni premijer, kadar SDA, Fadil Novalić, zloupotrebljavajući pri tome lične podatke iz baze Fonda PIO/MIO, ali i budžetski novac zarad stranačke izborne promocije

“Imajući u vidu očekivani ekonomski rast na osnovu trenutnih trendova, penzije će se i dalje povećavati, a prvo naredno povećanje će biti već u januaru 2019. godine. Rast će u prosjeku iznositi oko 5 posto godišnje, što naredne četiri godine znači povećanje za više od 20 posto. Dodatno će se povećati najniže penzije,” navedeno je u Novalićevom pismu dostavljenog na adrese penzionera uoći izbora.

Šta će biti za tri mjeseca kada povećanja ne bude? Hoće li penzioneri protestovati, a umirovljenici prosvjedovati? Hoće li neko iz SDA podnijeti ostavku, hoće li to učiniti Novalić ili neki novi SDA premijer? Obećanje je dato, nije ispunjeno i neko treba snositi posljedice neispunjenog.

Realnost je da povećanja penzija neće biti, kao ni protesta penzionera, kao ni ostavki. U Bosni i Hercegovini, poznato je, kada dođe vrijeme da glasači kažnjavaju političare i stranke za lažna obećanja, demokratija ostaje iza zatvorenih vrata. Uzgred, Novalić je obećanje dao u danima kada se Federacija dodatno zaduživala za 70 miliona maraka putem emisije trezorskih zapisa...

VRIJEME ZA NEPRINCIPIJELNE KOALICIJE

Izborni rezultati za Parlament Federacije BiH kazuju da je najviše glasova osvojila SDA, ali nedovoljno da zajedno sa omiljenim partnerom, HDZ-om BiH formira vladu. Bakir je Izetbegović proglašavajući pobjedu u izbornoj noći prikriveno apostrofirao potrebu koaliranja. Tu uhodanu šemu interesnih sfera, može im ponekada poremetiti samo neko treći.

U novoj federalnoj vlasti moraće biti i treći i četvrti partner. Za očekivati je da SBB ima interes da preuzme „svoj dio odgovornosti“ i da potom nastavi kritikovati vlast kao da nisu dio iste.   

Koalicinu „rupu“ mogla bi matematički dopuniti i Demokratska fronta Željka Komšića, iako izgleda nemoguće da Dragan Čović na tako nešto pristane, znajući ozlojeđenost glede Komšićeve kandidature za člana Predsjedništva BiH. No u politici generalno, a naročito ovdašnjoj ništa nije dosljedno. Može se postaviti i pitanje želi li to Komšić, ali prognozirati njegovo dnevno raspoloženje je nemoguće. Mora odvagati treba li se tako odužiti dijelu SDA glasača koji su mu pomogli u pobjedi ili će poučen iskustvom kratkotrajnog učešća u ovoj federalnoj vladi, mogućnost koaliranja rezolutno odbiti.

Nakon SDA i HDZ-a BiH najviše glasova ima SDP BiH. Pojedini kadrovi SDP-a sigurno ne bi imali ništa protiv malo vlasti, no svježa su sjećanja na avanturu koaliranja sa SDA u periodu 2011-2015. da bi si zadali još jedan, posljednji politički autogol.

Istina, imao je SDP izborne 2010. godine najviše mandata, ali je tadašnji lider Zlatko Lagumdžija potcijenio kasnije preminulog predsjednika SDA Sulejmana Tihića. Potpisnik ovih redova je čekajući snimanje jedne tv emisije, prisustvovao Tihićevom telefonskom razgovoru sa Lagumdžijom. Tihić je prekinuo razgovor vidno ljut, rekavši: „Nećeš tako Zlatko..“  

“Svako malo zove i traži da izmjenimo ovaj ili onaj upravni odbor ili direktora, da ja mijenjam svoje ljude, stavljam njegove. Postavlja se kao šef, e neće to moći tako,“ nastavio je Tihić.

Nastavak je poznat, SDP je propagirao liderstvo, preuzeo odgovornost, dok je SDA mudro u pozadini radila po svom, putem kadrova koje je ukonporirala duboko u institucije, kadrova koji se ne vide, ali odrađuju sve bitne poslove za stranku, „pokopavši“ tako SDP.

Dragan Čović i HDZ BiH, koliko god manifestovali ljutnju glede Komšića, znaju da su sada „poskupili“ učešće u koaliciji. Mogu i hoće praviti probleme i odugovlačiti izglasavanje nove vlade, jer svakako učestvuju u sadašnjoj, no neće propustiti priliku da „pokažu mišiće“ i iskamče od Izetbegovića određene ustupke, prije svega oko izbornog zakona. Otegnuće pregovore mjesecima, puk će to pratiti poput sapunice, da bi na kraju svi odahnuli kada „političke udavače“ zakažu vjenčanje..Svi oni znaju da dobiti od tendera i javnih preduzeća još uvijek ima...

MORAL KAO NEPOZNANICA

Aktuelna vladajuća SDA-SBB-HDZ koalicija, kao i ona prije nje i ona prije njih, obećavala je stotine kilometara autoputa, desetine hiljada radnih mjesta, veće penzije, bolje zdravstveno osiguranje, uređeno školstvo, ekonomski rast. Danas imamo još više siromašnih, nezadovoljnih i nezaposlenih. Imamo kriminal i korupciju u punom cvatu koje su generirale upravo te iste stranke.

Smišljeno drže stanje konfuzije, jer nisu u stanju napraviti ništa hvale vrijedno, osim stvaranja privida odgovorne vlasti.

Zato je jedno sigurno - obećanje Novalića penzionerima ih apsolutno ne zanima, jer moralne odgovornosti za neispunjeno obećanje nema u ovdašnjoj politici.

Gotovo je nadrealno djelovao nedavni istup prof.dr. Samira Lemeša, poslanika u Skupštini ZDK. Čovjek je javno priznao da napušta politiku jer ne može ispuniti obećano sebi i biračima.

„Kako se uspjeh ne mjeri brojem pokušaja, nego količinom postignutog, ocijenio sam da nisam dobar materijal za političara u ovakvoj BiH, ovakvom kantonu i ovakvom gradu. Niti je okoliš čišći, niti su obrazovanje i nauka bolji, niti se ljudska prava više poštuju, i uvjerio sam se da se to politikom ne može postići. Ima drugih frontova za borbu, nadam se da ću na tim frontovima biti uspješniji. Hvala na povjerenju, odoh da ne smetam,“ napisao je Lemeš.

Nažalost, nama su ostali političari koji svako malo prave neku novu, uslovno rečeno državu, a da ni postojeću nisu normalizirali. Za sve imaju odgovor, osim na pitanje kome će ova država ostati dok i mladi i stari bježe iz nje. Dobrodošli u eru nove, stare vlasti, Federacije ili neke druge, svejedno..

(zurnal.info)