Čović javno poziva Visokog predstavnika da ukine Zakon o zabrani upravljanja državnom imovinom, sve pod krinkom zabrinutosti za ekonomski prosperitet u Bosni i Hercegovini. Pokazalo se još jednom kako je svojevremena odluka Ustavnog suda BiH bolna tačka za sve (sa)učesnike sveopće pljačke prirodnih resursa i raspolaganja zemljištem po sistemu „ko je jamio, jamio je“.

Rusija je u stvari glavni oslonac djelovanja Kabirija. Zato je ovdje pronašao idealne kompanjone u liku i djelu Dragan Čovića, a potom i Milorada Dodika. Žurnal je pisao kako je poslujući sa Rusijom u vrijeme njene agresije na Ukrajinu, pomogao tamošnju ekonomiju sa nekoliko stotina miliona maraka

Uvidom u raspoloživu dokumentaciju, uočili smo da je predsjedavajući Vijeća (Jerkić) i dalje radno angažovan, iako je ispunio uslove za penzionisanje.

Decembra 2018. godine komisija za kontrolu utroška namjenskih sredstava federalne vlade konstatuje da Vitezit ima pravdanje samo za 2000 maraka potrošenih za čiščenje prostora! Pri tome na računu Vitezita nije bilo niti marke tog novca niti je poznato za šta je potrošeno.

Kada nas političari svakodnevno zasipaju fikcijama, da im malo uzvratimo. Zamislimo šta bi Dragan Čović mogao pisati Djeda Mrazu.

Amir Gross Kabiri was brought into the game under the guise of Aluminij's consolidation process. Despite the sanctions, his “Aluminij Industrija” or “Abraham Group” imports unalloyed aluminum worth about 225 million BAM from Russia and generates great profit. Dragan Čović has reason to be satisfied, because with favoritism of the Herzegovina-Neretva Canton Prosecutor's Office, crime in Aluminij is literally being amnestied.

Nakon rata u BiH „Aluminij“ je postao plijen Hrvatske demokratske zajednice. Tadašnji politički vrh Hrvatske, predvođen Franjom Tuđmanom, Aluminij su koristili kao jeftino izvorište sirovine za Tvornicu lakih metala Šibenik te značajan profit za Luku Ploče. Aluminij je tretiran kao bankomat kojim su upravljali kadrovi HDZ-a BiH Stranačko zapošljavanje, enormne plate i novčane stimulacije članovima uprave te pogodovanje pojedinim kupcima karakterišu naredni period

Dokument Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu, koji je u posjedu Žurnala, ogledni je primjer izuzetne saradnje tri navodno zaraćene nacionalne politike u BiH. Na njemu cifra 11.676.600 KM sa uračunatim PDV-om i potpis Sebije Izetbegović. Odabran je mostarski „Inel-med“, blizak HDZ-u.

Pejak je pravobranioca odlučio „posuditi“ za utvrđivanje javnog interesa i izvlaštenje nekretnina za određene rekonstrukcije u općini Kreševo. 

U vrijeme kada „probosanske patriote“ čine sve da održe SDA na vlasti, dok „domoljubi“ iste napore ulažu za HDZ BiH, a SBB postaje „opozicijom“, federalna vlada koju čine ove tri stranke namjerila je kupiti terminal nafte i naftnih derivata Dretelj. Mnogo toga je spornog u toj eventualnoj transakciji. Terminal Dretelj je prije svega državna imovina.

Iako je Visoki predstavnik 12. aprila ove godine donio Zakon o izmjenama i dopunama Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH, te posebno upozorio entitete i kantone da zaustave tu praksu, u Općini Vitez nastavljaju po starom, onako kako se prethodne dvije decenije krčmila državna imovina i naročito poljoprivredno zemljište - u korist uglavnom HDZ-ovih tajkuna

Jasno je zašto za SDA, HDZ i SNSD, nema bolje države od BiH, države u kojoj godinama tolerišu ili produciraju bezakonje, mito, korupciju, prevara i laži! Pravo je pitanje koliko će samomisleči glasači odlučiti da to 2. oktobra konačno prekinu.

Strateški partneri izraelske kompanije M.T. Abraham koja je za simboličnih 30 hiljada KM mjesečne rente preuzela infrastrukturu Aluminijskog kombinata Mostar su kineske državne kompanije „CMEC“ i „NFC“ od kojih je jedna na crnoj listi Svjetske banke, a druga, prema pisanju svjetskih medija, blisko surađuje s Iranom na razvoju raketnog programa. U tom kontekstu, propast Aluminijskog kombinata Mostar kao i preuzimanje ovog strateškog preduzeća danas otvara i pitanje uloge Bosne i Hercegovine u geopolitičkim odnosima velikih sila.

Kada HDZ i SDA namjere udruženim poduhvatom da unište neku firmu koju će poslije “rastaliti” sa njima vjernim tajkunima, istoj nema spasa. Tako je i sa “Vitezitom”. Mapa Vitezita o podjeli na “B” i “H” zonu već je iscrtana, u toku je finalizacija.

Da ih nije briga šta javnost misli njihovim poslovima dokaz je i fotografija koju je u novembru prošle godine na svom Instagram profilu objavio sekretar Igor Pejić, a sa proslave njegovog rođendana. Za stolom sjede nekadašnji ministri Jusko, Vidović, a odmah pored njih je i Ivan Ševo.

Nevidljivi i formalno neproglašeni "treći entitet" odavno je prihvaćen kao normalnost. Zna se gdje su granice dalekovoda Elektroprivrede HZHB, zna se gdje šaltere ima “Hrvatska pošta Mostar”, gdje rastu drveća Šuma Herceg-bosne, zna se gdje se ne naplaćuje RTV taksa...

Dok nadležna kantonalna ministarstva razmjenjuju dopise, firma Cesting iz Žepča, iako pod istragom tužilaštva i dalje eksploatiše kamen. Koalicioni partneri štite ovu firmu, miljenicu HDZ-a.

Staff close to the HDZ, or HDZ members themselves, extract public money from the budget through a network of companies in Herzegovina. While they are supposedly fighting for the rights of veterans and returnees, and as they are in office, they know how to allocate money - to themselves

Premda je mostarski 'Soko' već davno zatvorio proizvodna vrata i dan danas se lijepo zarađuje od prodaje njegove imovine, i čerupa imovina tvrtke u kojoj je nekada (uključujući pogone u Čitluku, Grudama, Ljubuškom i Nevesinju) radilo 8.000 radnika.