Tužba na banjalučkom sudu: Pokrenut spor o suvlasništvu nad Prointerom

Slobodan Kvrgić osnivač je nekadašnje beogradske firme „Prointer IT Solutions and Services“ koja je, zajedno sa Dejanom Ilićem i Sinišom Mijatovićem iz Zvornika, 28. aprila 2015. godine osnovala „Prointer“ Banjaluka. Važno je napomenuti da je Kvrgić svoj „Prointer“ preimenovao u „Proret“, dok je banjalučki „Prointer“ postao sastavni dio „Infinity International Group“ d.o.o. Banjaluka.

Beogradska firma „Proret“ je 3. marta podnijela Okružnom privrednom sudu u Banjaluci tužbu protiv preduzeća „Infinity International Group“ d.o.o. Banjaluka, radi utvrđenja ništavosti ugovora o prenosu udjela uz naknadu u „Prointer ITSS“ d.o.o. Banjaluka, zaključenog 28. avgusta 2017. godine. „Proret“, kao pravni nasljednik preduzeća „Prointer IT Solutions and Services“ d.o.o. Beograd, traži i naknadu štete u visini od 396.698,98 evra. Iz Okružnog privrednog suda Banjaluka za Žurnal je potvrđeno da su „tokom ove godine zaprimili tužbu tužitelja 'Proret' protiv tuženog 'Infinity International Group' d.o.o. Banjaluka i drugih“.

Prema dokumentu koji je u posjedu Žurnala, tužba je podnesena i protiv Đorđa Đurića iz Beograda, jednog od osnivača firme „Infinity International Group“ d.o.o. Banjaluka, suosnivača te firme Dejana Ilića, kao i protiv Siniše Mijatovića, koji je bio jedan od osnivača firme „Prointer ITSS“ Banjaluka. Tužba je podnesena i protiv izvjesnog Srećka Bujišića, koji je, prema navodima iz tužbe, počinio niz krivičnih djela. Tužbu je u ime „Proreta“ potpisao direktor te firme Ljubiša Stanić, mada je sasvim jasno da je tužbu incirao i sastavio Slobodan Kvrgić, koji je, nema sumnje, u cijelom ovom slučaju teško prevaren. Uz tužbu su dostavljena i 32 materijalna dokaza.

Sve je počelo u aprilu 2015. godine kada je Kvrgićeva firma „Prointer IT Solutions and Services“ d.o.o. Beograd, zajedno sa Dejanom Ilićem i Sinišom Mijatovićem iz Zvornika, u Republici Srpskoj osnovala kćerku firmu „Prointer ITSS“ d.o.o. Banjaluka. Sve je išlo kao po loju do 28. avgusta 2017. godine, kada je Kvrgić sa banjalučkom firmom „Prointer ITSS“ zaključio Ugovor o prenosu udjela uz naknadu, koji je istog dana ovjeren kod notarke Biljane Marić iz Banjaluke. Kvrgić je tim ugovorom svoj udio od 50 posto u „Prointeru ITSS“ Banjaluka prenio na Srećka Bujišića iz Beograda. Kvrgić u tužbi tvrdi da je prevaren, navodeći da je ugovor ništavan, jer je, kako je istakao, zaključen „protivno propisima, javnom poretku i dobrim običajima“. Kvrgić je dodao da je ugovorom, čije poništenje traži, data saglasnost da „Prointer“ iz Banjaluke može da koristi to ime i logo u nastavku svog poslovanja.

Vlasnik „Proreta“ je u tužbi iznio teške optužbe na račun beogradskog tajkuna Slaviše Kokeze, svog, kako je naveo, dugogodišnjeg poznanika. Kvrgić je naglasio da je Kokeza zloupotrijebio njegovo prijateljstvo i povjerenje i „naveo ga da sa svojom firmom izađe iz društva 'Prointer ITSS' d.o.o. Banjaluka“.

U tužbenom zahtjevu izričito stoji da je Kokeza rekao Kvrgiću da će izlazak iz banjalučkog „Prointera“ biti samo formalan i da će on nastaviti da učestvuje u poslovanju te firme. Kokeza je, kako se navodi u tužbi, nagovorio Kvrgića da svoj udio u „Prointeru“ formalno proda Bujišiću, koji je, kako je naglasio, Kokezin čovjek od povjerenja.

Desilo se, međutim, sve suprotno. U tužbi su navedene i riječi samog Bujišića da se „on ne niša ne pita i da radi sve kako mu Slaviša (Kokeza op.a.) naredi“.

U tužbi se dalje navodi da je i nakon zaključenja ugovora o prenosu svog vlasničkog udjela, Kvrgić nastavio da ulaže u banjalučki „Prointer“, o čemu, kako tvrdi, posjeduje brojne ugovore i dokumente o jemstvu i mjenicama. Njegova ulaganja, dodao je, doprinijela su unapređenju poslovanja „Prointera“ i zadržavanju konkurentne pozicije te firme na tržištu.

Kvrgić je izričit - on je taj koji je dao ključni doprinos u razvoju „Prointera“, kako materijalnim, tako i nematerijalnim ulaganjima, kadrovskim osposobljavanjem, kao i prenošenjem stručnih znanja u informacionim tehologijama. Sve to smatrao je dovoljnim da može „u skladu sa dobrim poslovnim običajima zaključiti ugovor sa Bujišićem“, vjerujući da je njegovo istupanje iz firme samo formalno. Šta su stvarni razlozi zbog kojih je Kvrgić svoje udjele prepustio Kokezinom saradniku, iz tužbe nije jasno. Međutim, sasvim je izvjesno da je nakon prenosa Kvrgićevih udjela na Bujišića došlo do prometovanja tim udjelima u više navrata, što je Kvrgić ocijenio kao svjesnu namjeru da se on onemogući da koristi pravne i legitimne instrumente za zaštitu svojih interesa i prava. Sve je bila direktna namjera da bude prevaren i da mu se nanese šteta, tvrdi Kvrgić.  

Slobodan Kvrgić je izričit u stavu da su ga iz „Prointera“ definitvno izbacili Srećko Bujišić i Dejan Ilić, tako što su njegove udjele u društvu prenijeli na Đorđa Đurića. Veoma bitan podatak je da su Đorđe Đurić i Igor Dodik oženjeni sa dvije sestre.

Potom je Đurić, kako se navodi u tužbi, udjele koje je Kvrgić prenio na Bujišća, uložio u „Infinity International Group“ d.o.o. Banjaluka.

Osnivač firme „Proret“ tvrdi da su, nakon „osmišljene i pažljivo orkestrirane prevare“, kao i činjenice da je „jedno vrijeme držan u zabludi“, uslijedile vrlo ozbiljne prijetnje njemu lično, ali i njegovoj beogradskoj firmi. To je, kako je naveo bio razlog što je oklijevao da protiv Kokeze i Bujišiča podnese krivičnu prijavu. Na kraju je to učinio 19. 10. 2021. godine, podnoseći protiv njih krivične prijave Trećem osnovnom javnom tužilaštvu u Beogradu.

U tužbi se tvrdi da je ugovorom iz 2017. godine Kvrgić prenio i pravo na neisplaćenu dobit, koja je u tom trenutku iznosila 396.698,98 evra. Taj novac je podigao Bujušić, a sam Kvrgić, kako je naglasio, od tih para nije vidio ni "žute banke".

Stoga on u tužbenom zahtjevu traži da mu se vrati navedeni iznos novca, „u skladu sa pravilima o sticanju bez osnova“.

Navedena cifra je tek kap u moru finansijskih gubitaka, jer Kvrgić tvrdi da mu je, nakon što je povjerovao u Kokezine i Bujušićeve „dobre namjere“ i potpisao ugovor, nanesena ukupna šteta od 4.360.000 evra.

Kvrgić je, mora se priznati, bio bio vrlo naivan, jer je, kako sam potvrđuje, svoje udjele u banjalučkom „Prointeru“ formalno prodao za 100.000 KM, očekujući da će i dalje učestvovati u raspodjeli dobiti te firme. Od toga nije bilo ništa, već je potpuno isključen iz poslovanja tog preduzeća, pa tako i iz raspodjele dobiti.

On dalje kaže da su navodi o nastanku štete od 4.360.000 evra lako dokazivi, jer je osnivački kapital „Prointera“ uvećan na sedam miliona maraka i to iz neraspoređenog dijela dobiti. Kao štetu navodi i to što je banjalučki „Prointer“ nastavio da koristi ime i logo njegove beogradske firme.

 „Proret“ od suda traži da se usvoji njegov tužbeni zahtjev, da se ugovor iz 2017. godine proglasi ništavim, kao i da se ništavim proglasi prenosi Kvrgićevih udjela sa Bujišića na Đurića, a potom i na „Infinity International Group“ d.o.o. Banjaluka.

Tvrdeći da je smišljeno i maliciozno prevaren kada je potpisao ugovor iz 2017. godine, Kvrgić traži da sud odmah donese privremenu mjeru obezbjeđenja, kojom se zabranjuje Dejanu Iliću i „Infinity International Group“ da na bilo koji način raspolažu udjelima u društvo „Prointer ITSS“ Banjaluka. Ta privremena mjera bi ostala na snazi do pravosnažnog okončanja spora.

Ovom tužbom indirektno je potvrđeno ono o čemu se godinama govori – da su sve poslove oko „Prointera“ dogovorili Milorad Dodik i Slaviša Kokeza, a da su ih 2015. godine realizovali Dejan Ilić i Siniša Mijatović, kao Dodiku potpuno lojalne osobe, te Slobodan Kvrgić, u to vrijeme čovjek od najvećeg povjerenja Slaviše Kokeze.

Očito je da je razlaz između Kokeze i Kvrgića, koji se desio prije nekoliko godina, završio loše po Kvrgića, što potvrđuje i ova krivična prijava, kao i Kvrgićeva tvrdnja da mu je prijećeno.

Ono na šta bi Okružni privredni sud Banjaluka, ali i Tužilaštvo BiH, posebno trebali da obrate pažnju jeste činjenica da je vrijednost dijela firme od 4.360.000 evra prenesena za samo 100.000 KM, što je jasna prevara, u kojoj je učestvovao i notar.

U međuvremenu, „Prointer ITSS“ je postala jedna od „dvorskih“ firmi u Republici Srpskoj, koja je na unaprijed dogovorenim tenderima poslednjih godina dobili poslove vrijedne stotine miliona maraka.

(zurnal.info)