Političarima odgovara uspavan narod

Baćinska jezera su predivan ambijent, pomalo hipijevski, more je na dohvat ruke, blizu su Mostar, Split, Dubrovnik. No, unatoč tim „većim“ gradovima u okruženju, sjedište jednog od najzanimljivijih ljetnih Festivala je baš u Pločama.

„Festival 7 jezera“ gura isključivo bendove i kantautore iz regije i to je njegova posebnost. Svaka čast InMusicu i Exitu, ali upravo je jedan ovakav događaj falio klinički mrtvoj rock sceni na Balkanu. To je ono, prijeko potrebno, mjesto susreta i razmjene energije, mjesto koje okuplja ono najvrjednije s područja regije i čini ga jednim tijelom, a samim tim i mijenja percepciju cijele scene, koja se inače čini rasparčana i bezglava. Teško je da jedan Festival može donijeti puno pomaka odjednom. No, sigurno može biti jedna od platformi, koja će regrutirati novu publiku i samim tim osnažiti nešto što ćemo ovdje uvjetno nazvati regionalnom muzičkom scenom.

Prošle godine mnogi ljudi u Mostaru su se začudili i zapitali otkud rock festival u Pločama. Nakon prvog izdanja "Festivala 7 jezera" mnogi su pak mislili da festival neće doživjeti drugo izdanje. No, da entuzijazam katkad zna biti jači od svih poteškoća dokazao je mladi koncertni promotor iz Ploča Ivica Marinović. Ivica ne radi samo Festival, on je u proteklih godinu dana oživio Ploče u koncertnom smislu. Slijedi 5 pitanja za Ivicu, 5 pitanja o 7 jezera.

Žurnal: Ivica, budući mnogi nisu upoznati s tvojim projektima, prvo te moram pitati kako si došao na ideju uopće baviti se koncertnom promocijom u Pločama?

Za početak moram reći kako sam od 2004. do 2010. živio u Zagrebu i bio redoviti gost po koncertima, išao sam na oko minimalno 200 koncerata godišnje. Pisao sam za portal muzika.hr, tj. radio sam intervjue, izvještaje s koncerata i recenzije albuma. Tako sam upoznao gomilu kvalitetnih bendova koji nemaju gotovo nikakvu ili jako malu medijsku pozornost i to me je jako smetalo.

Početkom 2010. sam se vratio u Ploče, te sam odlučio nastaviti sa promocijom kvalitetnih bendova. Na neki način mi je to bio i jedan jako veliki izazov jer godinama nitko ništa nije radio preko godine, tu i tamo bi se radile svirke za vrijeme Božića i Uskrsa kada bi se u grad vratilo nešto studenata, no to su uglavnom bile svirke cover bendova. Želio sam ljudima ponuditi nešto sasvim novo i originalno, ukazati da ima jako dobrih, a nepoznatih bendova i da se isplati pružiti im šansu. Od 11. mjeseca 2010. do 2. mjeseca 2011. je u Pločama nastupao cijeli niz eminentnih i kvalitetnih bendova, kao npr. Ivan Vragolovich, Kanda Kodža i Nebojša, Nežni Dalibor, Embassy 516, Antenat, Vuneny i Andrija. Nakon toga su uslijedile pripreme za ovogodišnji festival Sedam jezera, a nakon festivala bi se trebalo nastaviti sa daljnom promocijom i dovođenjem bendova.

Žurnal: Kako si došao na ideju da Festival 7 jezera bude platforma za promoviranje isključivo regionalne scene i zbog čega, naravno?

Te iste 2010., netom nakon što sam se vratio u Ploče stupio sam u kontakt sa sadašnjim kolegom iz organizacije Radom Ostojićem. Njegova je bila početna ideja, tj. on je rješio lokaciju, objasnio mi je koje su njegove zamisli i ponudio mi da ubacim svoje ideje i druge korisne savjete, te da kao dobar poznavalac regionalne scene izaberem bendove koji će svirati na festivalu.

Kako Ploče i okolica poprilično vape za koncertnim aktivnostima, a ima jako veliki broj ljudi koji slušaju super muziku, išao sam na pretpostavku da će podržati jedan takav događaj. Uvijek iznova ponavljam kako muzika nije stala i kako treba pružiti priliku nepoznatim i mladim bendovima. Tako smo već lani promovirali jako veliki broj relativno nepoznatih bendova i sve to zaokružili sa Kawasaki 3p i Let 3 kao klasičnim headlinerima. Recimo da smo drugu večer u cilju promoviranja scene odlučili napraviti večer bez klasičnog headlinera, već je tu ulogu preuzeo mladi beogradski bend Repetitor, a svirali su još Larve i Diskurz iz Rijeke, zagrebački Erotic Biljan and his Herettics, te Popečitelji iz Kragujevca. Bilo mi je jako drago vidjeti kako ljudi odljepljuju na bendove te večeri, iako ih većinu nisu ni čuli na CD-u, a kamoli da su ih gledali uživo. Najviše od svih su bili oduševljeni Popečiteljima, a danima nakon festivala se nije prestalo pričati o njima.

Cilj festivala Sedam jezera je druženje pravih bendova i prave, znalačke publike, računam da iz tih druženja uvijek može proizaći jedna kvalitetna suradnja, kako među bendovima, tako i među publikom.

Možda zvuči smiješno, ali kao klinac sam znao da ću se baviti ovim čime se bavim. Vrlo rano sam shvatio da je sva priča o ratu, podjelama po naciji, vjeri i rasi jedna velika glupost, te sam sanjao o tome da će se negdje u blizini Ploča na nekoj livadi okupljati ovo malo normalnih ljudi s područja Balkana i da će nam svirati ponajbolji bendovi s prostora ex-yu. Eto, izgleda kad čovjek stvarno vjeruje u neke stvari i ako se dovoljno i prije svega iskreno potrudi, snovi mogu postati realnost.

Žao mi je kad vidim koliko ima ljudi koji su puni ideja, ali ih ne realiziraju iz nekog straha, obično straha od materijalne nesigurnosti. Boje se da im ne bi rekli da su drugačiji, boje se izraziti i odvažiti na bilo kojem od kulturnih polja, iako su svjesni svojih mogućnosti. To nikako nije dobro za njih jer se utapaju u sivilu i prosjeku. Najveći problem je to što se primitivci i kreteni ne boje svoga izražaja, i na neki način koriste naš strah i neodlučnost. Zbog toga nam i jest ovakva ekipa u direktorskim foteljama, zbog toga imamo niz gradonačelnika i drugih političara koji izgledaju i ponašaju se kao da su upravo sišli s neke planine nakon dugogodišnjeg boravka sa svojim stadom ovaca. Njima odgovara da je narod tup i uspavan jer će jedino takva ekipa zatvoriti oči pred njihovim malverzacijama, pušiti priče o mržnji ljudi druge nacije i vjere koju im redovito predstavljaju kao domoljublje, te bez obzira na sve redovito glasati za njih. Trude se da ubiju sve vidove kulture jer im ne odgovara da se ljudi bude i postaju svjesni sebe i situacije u kojoj se nalaze. Mislim da se jedino udruživanjem scene i ljudi na nivou cijelog Balkana može nešto postići, otuda i ideja o pokretanju festivala.

Žurnal: Kako si zadovoljan prvim izdanjem Festivala?

U tri dana su osim već navedenih bendova svirali Gruhak, Goribor, Damir Avdić, Kulturni jogurt i Andrija, a okupili smo negdje oko 3.000 ljudi što je veliki uspjeh za jedan tako mali festival. Sviralo je gomilu super bendova i stvarno se ne mogu odlučiti da li je bio bolji izbor bendova, lokacija ili atmosfera. Publika je to izgleda prepoznala i ove godine očekujemo znatno veći broj ljudi nego lani. Poteškoća je bilo, prije svega tehničkih. Neki se možda i nisu trebali dogoditi, no to možemo pripisati neiskustvu i prvom susretu s organizacijom jednog tako velikog događaja.

Žurnal: Što ste sve pripremili za drugo izdanje i kakva su očekivanja?

Ove godine će festival trajati ukupno 4 večeri, tj. od 22. do 24.7. a novost je da je uvedena nulta večer koja će biti 21.7., tj. večer pred službenu prvu večer festivala. Ona će imati istu ulogu koju je lani imala 2. večer, i na njoj neće biti klasičnog headlinera. Obavezno preporučam da dođete na nultu večer kada sviraju super bendovi. Na kraju krajeva, publika sa kupljenom festivalskom ulaznicom ima pravo besplatnog ulaska na nultu večer, dok će za ostale ona koštati gotovo simboličnih 40 kuna.

Od izvođača su potvrđeni sljedeći bendovi: Majke, Rambo Amadeus, S.A.R.S., Antenat, Kanda, Kodža i Nebojša, Dječaci, Kid in the oven, Stuttgart online, Manisent i mentalnost, Luka Belani, Čopor, Autogeni trening, Ivan Vragolovich, Ruiz, Vlasta Popić, S3ngs, Vuneny, Siledžije, Ovako Zvučimo, Olovni ples i Embassy 516. S obzirom na dosta popularne cijene ulaznica očekujemo nekih 4.500-5.000 ljudi, nadamo se da će nas Ploče i ova nešto šira okolica podržati i da ćemo im svake godine dovoditi sve bolje i bolje bendove.

Žurnal: Što te tjera da guraš dalje i "izvan sezone"?

Isključivo ogromna ljubav prema muzici i nada da to sve skupa ipak ima smisla i da će se kroz određeno vrijeme ljudi malo otvoriti prema novoj muzici, prihvatiti je i u nešto većem broju dolaziti na sva koncertna događanja. Izvan sezone samo lud čovjek se može upustiti u nešto takvo u ovako malim sredinama, u biti na neki način se svjesno ide u minus jer ima jako puno stavki za platiti, a od karata i cuge je gotovo nemoguće pokriti se. Ja jesam lud, prije svega lud za muzikom, i mislim da nikada neću odustati od daljnje borbe za muziku i za rock'n'roll.

(zurnal.info)