Uoči 9. januara: Političke procese u RS određuje Dodikov strah od suđenja i gubitka vlasti

Prošlu 2023. godinu u Republici Srpskoj obilježio je despotizam Milorada Dodika, garniran kleprokratijom, što je za posljedicu imalo međunarodnu izolaciju ovog bh. entiteta i njegovo ogromno ekonomsko i finansijsko slabljenje. RS je doživjela potpunu demokratsku eroziju, jer svi procesi u RS zavise od volje jednog čovjeka, Milorada Dodika, koji pod punom kontrolom drži sve javne institucije, dobar dio pravosuđa i medija. S druge strane, postoji nejaka opozicija, unutar koje je i jaka frakcija onih koji su pod Dodikovim političkim šinjelom i djeluju u skladu sa njegovom političkom agendom, potom jedan broj medija koji nisu pod kontrolom režima, te nevladini aktivisti čije djelovanje vlast, usvajanjem rigidnih zakona, nastoji institucionalno ograničiti.

LAŽNA NEBRIGA ZA SUĐENJE

Pošto se zbog svojih političkih poteza, usmjerenih ka rušenju države Bosne i Hercegovine i njenih instituicija, našao na udaru međunarodne zajednice, prije svega Sjedinjenih Američkih Država, Dodik je pokrenuo niz akcija s jedinom ciljem -  da u entitetu stvori zakonski i institucionalni okvir koji će mu omogućiti da sačuva svoju političku kožu, za šta je, nema sumnje, spreman založiti i cijelu Republiku Srpsku.

Dodikov najveći problem je sudski proces koji se protiv njega vodi u Sudu BiH zbog neizvršavanja odluka visokog predstavnika. Uvrede koje svakodnevno upućuje Christianu Schmidtu i američkom ambasadoru Michaelu Murphyu, zapravo su odraz ogromnog straha sa kojim se Dodik suočava, jer je svjestan da bi epilog suđenja mogao, ne samo da zapečati njegovu političku karijeru, već i da ga liši slobode.

Godinama je Dodik trovao političku scenu BiH najavama secesije RS, ukidanjem nadležnosti policijskih, vojnih i pravosudnih i ostalih institucija BiH na teritoriji tog bh. entiteta, ali se zadržavao na tome da vladajuća većina u parlamentu donese zaključke, koji se nikada nisu u potpunosti realizovali. Onda je načinio kobnu grešku. Poslanici vladajuće koalicije su, po njegovom nalogu,  21. juna usvojili izmjene Zakona o objavljivanju zakona i drugih propisa, prema kojima se u RS neće objavljivati odluke visokog predstavnika niti će se primjenjivati odluke Ustavnog suda BiH.

Donošenje ovog zakona bila je reakcija na odluke visokog predstavnika i Ustavnog suda BiH da ponište zakone o nepokretnoj imovini, šumama i poljoprivrednom zemljištu, usvojene u parlamentu RS, jer se, kako su obrazložili, pitanje državne imovine može zakonski regulisati samo na nivou BiH, a ne entiteta. Christian Schmidt je 1. jula poništio zakon o neobjavljivanju odluka visokog predstavnika i neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH, istovremeno namećući izmjene Krivičnog zakona BiH. Prema tim izmjenama, nezakonite radnje kojima se narušava ustavni poredak BiH tretiraju se kao krivično djelo, baš kao i nepoštovanje i neprovođenje odluka visokog predstavnika.

Za ta krivična djela zapriječena je kazna do pet godina zatvora, kao i zabrana obavljanja dužnosti. Uprkos tome što je Schmidt sporne izmjene zakona proglasio ništavim, Dodik je potpisao ukaz o njihovom proglašenju, posle čega su objavljeni u Službenom glasniku RS, čime je počinio krivično djelo.

Sve što se dešavalo nakon toga pokazalo je da je stvarnost, i za samog Dodika, drugačija od njegovih političkih narativa o tome kako RS ne priznaje Schmidta kao legitimno izabranog visokog predstavnika, a da su državno tužilaštvo i sud neustavne institucije. Tužilaštvo BiH je 11. septembra potvrdilo optužnicu protiv Dodika i v.d. direktora Službenog glasnika RS Miloša Lukića, a već 16. oktobra Dodik se pojavio u Sudu BiH. Činjenica da se Dodik pojavljuje u Sudu BiH i da da je prihvatio optužnicu Tužilaštva BiH, jasno pokazuju da on priznaje te pravosudne institucije, ma koliko negirao njihov legitimitet. S obzirom da je optužnica protiv njega podignuta na osnovu izmjena Krivičnog zakona BiH, koje je nametnuo visoki predstavnik, jasno je da su Dodikove priče o tome kako je Schmidt „nelegalni stranac“ tek dio njegovog agresivnog verbalnog folklora i da on suštinski priznaje Schmidta kao visokog predstavnika, baš kao i njegove odluke.

To, opet, ne znači da se Dodik pomirio sa delikatnom situacijom u kojoj se našao, već da je potpunio svjestan da bi neopravdano nepojavljivanje u Sudu BiH značilo njegovo privođenje u tu pravosudnu instituciju, što bi moglo da dovede i do sukobljavanja policijskih agencija i težih incidenata. Pod uslovom da je ministar unutrašnjih poslova RS Siniša Karan i dalje čvrst u stavu da MUP RS nikada ne bi dozvolio da neko uhapsi predsjednika RS. Zato Dodik sada koristi druge metode, pokušavajući na sve načine, od traženja premještanja suđenja u Banjaluku, preko zahtjeva za izuzeće Suda BiH i državnih tužilaca, da sudski proces uspori. Nada se da će u međuvremenu, sa predstavnicima međunarodne zajednice iz zapadnih zemalja, uspjeti da sklopi neku nagodbu kako bi bio amnestiran od krivične odgovornosti, a zauzvrat učini određene ustupke u donošenju reformskih zakona na državnom nivou, koje sada osporava. Što je, kako stvari sada stoje, malo vjerovatno, jer su stvari otišle predaleko. 

NASTAVAK STRAHOVLADE

S druge strane, Dodik, putem svojih poslušnika u Republici Srpskoj, stvara zakonske pretpostavke, koje bi mu bile put ka proglašenju nezavisnosti RS u slučaju da ga Sud BiH proglasi krivim. To je potpuno jasno nakon što je vladajuća većina u parlamentu RS usvojila nacrta Zakona o imunitetu, kao i nacrt Zakona o građanskoj inicijativi. Prema prvom zakonu, najviši nosioci izvršne vlasti u RS nisu krivično ili građanski odgovorni za bilo koji postupak izvršen u okviru svojih dužnosti. Zakon bi se primenjivao retroaktivno i to od 1. avgusta 2021. godine, što je datum kada je Christian Schmidt stupio na dužnost visokog predstavnika u BiH. Drugi zakon predviđa da bi referendum, koji bi eventualno bio raspisan u RS, bio prihvaćen kao uspješno sproveden ako bi se o postavljenom pitanju pozitivno izjasnila natpolovična većina izašlih birača, a ne većina upisanih u birački spisak. Recimo, vlast raspiše referendum o nezavisnosti RS i on bi bio proglašen uspješnim ako „za“ glasa prosta većina izašlih na njega, ma koliki taj broj bio.

Prethodno je režim u RS donio rigidni zakon o kriminalizaciji klevete, prema kojem su krivičnom progonu izloženi, ne samo mediji, već i svaki građanin u BiH i šire, ako neko iz reda političke elite objave o sebi doživi kao klevetu ili uvredu. Riječ je o pokušaju disciplinovanja medija, ali i cjelokupne javnosti u RS, što je, takođe, cilj i najavljenog usvajanja tzv. „zakona o stranim agentima“.

HULIGANSKI NAPAD

Da je demokratska erozija u RS već u velikoj mjeri uhvatila maha, pokazao je i napad tridesetak huligana na grupa učesnika sastanka koordinacionog odbora organizacije „Bh. povorka ponosa“ u maju ove godine u Banjaluci. Huligani nikada nisu otkriveni niti kažnjeni za ovaj napad, dok je policija RS, umjesto da zaštiti učesnike skupa, saopštila da im ne može garantovati bezbjednost, trašeći od njih da napuste Banjaluku i RS. Policija je trenirala strogoću i privođenjem novinara zbog objavljenih tekstova, ali je bila vrlo neažurna i nezainteresovana kada je trebalo istražiti napade ili zastrašivanje povratnika u RS.

Ukratko, u RS je sve podređeno namjeri da se očuva kleprokratska vlast, na čijem čelu je Milorad Dodik. Nema toga što Dodik neće založiti da bi se održao u političkom životu i da ne bi završio iza rešetaka, što je jedan od mogućih epiloga sudskog procesa protiv njega. Svojim najvećim zalogom predstavlja Republiku Srpsku, konstantno pokušavajući suđenje njemu predstaviti kao suđenje RS. Što nije niti može biti tačno, jer suđenje njemu ne znači suđenje RS, koja je bila i ostala dejtonska kategorija, a on samo jedan od političara koji je svojom voljom počinio krivično djelo.

Dodik, kao i ostali najviši entitetski zvaničnici, koji su mahom stavljeni na „crnu listu“ SAD, zapravo nisu nikakav zalog opstanka RS kako se pokušavaju predstaviti. Naprotiv, oni su teško političko breme i garancija da će ovaj entitet, dok ga vode ti judi, biti međunarodno izolovan i izložen finansijskim sankcijama. Ako je suditi prema poslednjim Dodikovim izjavama, i dalje možemo očekivati turbulentna politička dešavanja, sličnu retoriku i poteze vlasti u RS.

Dodikove prijetnje kako policija RS prati Schmidta i kako će ga „kad bude prilika uhapsiti“, kao i njegove tvrdnje da je dokazao kako je moguće reći „ne“ Sjedinjenim Državama, puko su „bildanje mišića“, čime nastoji osokoliti svoje pristalice, među kojima je svakim danom sve više onih koji počinju da vjeruju sopstvenom razumu nego Dodiku. I koji se najviše od svih plaše Dodikove nedavne izjave:

„Mi ćemo donositi naše odluke u zavisnosti od toga koliko daleko su oni (visoki predstavnik i SAD) spremni da idu. Tačno znamo šta ćemo raditi“.

(zurnal.info)