Iz dossiera Divljeg detektiva (3): Pravi heroji spavaju sami

Moje tajno oružje je moj gnjev. On me stimulira kao umjetnika. Željan sam promjene. I to ne od jučer. Raspižđuje me Amerika. Američko društvo. Američki filmovi. Američka televizija. Američka kultura. Američki političari. Kapitalizam. Pomalo sam kao moj stari u tom smislu, samo što sam za razliku od njega izliječeni pijanac. Trebao sam odavno umrijeti kao i moj brat, ali nekako sam eskivirao metak i to mi je dalo materijal za priču. Što se mene tiče, nestrpljenje i bijes uvijek su tu ispod površine.

                                                               Dan Fante

DŽINOPROPUSNI SIROVOMESNI

DVOKARBURATORSKI V 8

KURVIN SIN IZ LOS ANGELESA

 

DAN FANTE (1944-2015)[1], prozaik, dramatičar i pjesnik, rođen je u Los Angelesu. S dvadeset godina napustio je školovanje i otisnuo se od kuće, da bi se nakon izvjesnog vremena skrasio u New Yorku, gdje je proveo dvanaest godina. Dan Fante je promijenio niz neatraktivnih poslova radeći kao taksist, akviziter, perač prozora, privatni istražitelj, noćni portir, vozač, poštanski službenik, perač posuđa, pokladni barjaktar, prodavač namještaja, savjetnik pri agenciji za spajanje usamljenih srca i čuvar parkirališta. Životna želja bila mu je po vlastitim riječima upoznati kakvu debelu konobaricu i naučiti svirati usnu harmoniku. Dan Fante objavio je romane Kuruza, Žicanje, Pljuvanje s visokogradnji i Pušač čepova, drame Bliže (drugim riječima Kotlovnica) i Don Giovanni, te knjige izabranih pjesama Džinopropusni sirovomesni dvokarburatorski V8 kurvin sin iz Los Angelesa i Arizona Highway.    

 

Katie

Polupijan

i budalast

u 01:00 ujutro u Tattle-Tail baru

vraćajući se od džuboksa

do svog stolca nekako sam se očešao licem

o snop tvoje kose

i udahnuo tvoj parfem

rekavši – bok! – da bi se ti i tvoja frendica Ginger

na to obje

nasmiješile

pa smo pričali

ali onda ti je bilo hladno i ogrnula si se kaputićem od umjetnog leopardovog krzna

i otišla prema ženskom zahodu

a ja sam bez nekog posebnog razloga

maznuo tvoje ključeve sa šanka

i započeo svoju tajnu igru pogađanja: koji li je za koju bravu

i na kojim vratima

da bi ih zatim i kušao oblizujući ih redom jezikom

dok ste ti i Ginger ispijali svoje margarite

i raspravljali o estetskom povećanju grudi napredovanju na poslu

i selidbi u San Diego

iskoristio sam pogodan trenutak, nagnuo se prema tebi

i mrmljajući nešto u stilu - "Sviđaju mi se tvoje sise" - pružio ti usne za poljubac

jer - kao što vidiš - znao sam da ću ako ga i ne dobijem

svejedno biti u stanovitoj prednosti

zato što ćeš ti kroz pola sata zvati dežurnog bravara

dok ću ja cijelim putem kući pjevušiti sebi u bradu onu ljubavnu stvar B.B. Kinga

 

***

Odmah mi je bilo jasno da ga ne voli

onako — 100%

i da joj se živo jebe za svačije osim za vlastite prioritete:

njen tiket za parkiranje, njen račun za struju —

jer instinktivno

vidio sam da zna

kako ga

iskoristiti

bila je savršena – transcendentalno maestralna grebačica

rekao sam mu: ljudi stvarno čine i govore baš ono

što bismo mi trebali činiti i govoriti

želimo li se dokopati onog što mislimo da nam je potrebno

laži su naš način održanja

 

I tako je jednog dana prošlog tjedna ona jednostavno odmaglila

i on mi je telefonirao pijan objašnjavajući kako savršeno je sve bilo među njima

i da ne razumije što se to zapravo dogodilo

dok sam ga ja pozorno

slušao i slušao

brundajući

uh-huh povremeno

da bih

na koncu ostao

bez cigareta

pa sam mu rekao

“Hej, Mike, sad moram ići”

i tu sam spustio slušalicu uviđajući još jednom da je uvjerljivost

i dalje esencijalna tržišna komponenta preseravanja

 

dok je svo to vrijeme njen miris lebdio do mene u krevetu

 

Papige  

 

Dekintiran opet

i bez auta

u nadi da ću se ogrebati za mjesec dana gratis stanovanja u Malibuu

otkrio sam da se divlje papige pare tamo na Point Dumeu

u Malibuu

Velike

glasne bučne zelene beštije

kriještale su visoko gore u krošnjama slijedeći me niz cestu

na popodnevnom suncu još tamo od auto-puta

i klepećući svoje besmislice kao uhodani orkestar kaosa 

 

Ovaj put vraćao sam se roditeljskom gnijezdu s cijelim imetkom

u plastičnoj kesi,

navučen na džin, s pisaćim strojem u gepeku

ama je otvorila vrata

i nasmiješila se kad me ugledala

i te noći

smo se smijali tim papigama i pričali

do u beskraj

o Dickensu i Rupertu Brookeu i Millayevoj

i onom pizdunu T.S. Eliotu

 

I kad sam se povukao u svoju sobu

pijan od besplatnog džina

i tužan što polako blijedi duh mog starog

zahvalio sam Isusu što je na životu preostao bar još netko

tko je spreman slušati

moja bulažnjenja

 

11-10-83

 

Jučer sam opet

iznebuha

i

beznadno

nogiran

dovukao

svoje skrušeno dupe

natrag u spavaću sobu u stražnjem dijelu hladne majčine kuće 

 

Četrdeset i jedna mi je

Vučem za sobom petocifreni minus na tekućem

desetke propalih zaposlenja

i kutiju punu fotografija djece i bivših žena

nemajući blage

što mi je činiti

Upravo sam

raspakirao

svoj najnoviji neobjavljeni roman

svoje

dvije — ili sad već tri — nepostavljene drame

na stotine

vlastitih pjesama i zbirku priča Raymonda Carvera

i

svoje

prljavo donje rublje

 

Dok prolazim pokraj majke na hodniku ona okreće glavu 

možda posramljena — sigurno ozlovoljena

od pogleda

na srozanog sina za kojeg su nekoć

govorili kako

ima potencijala

 

Da bi zatim od dosade

skuhao lonac kave, dohvatio cigarete

i zaputio se

u dugu šetnju do one hridi iznad oceana

 

Da bih tamo hladan

kao kamen

i savršeno pribran

podigao pogled

u pravom trenutku

da posvjedočim

još jednom savršenom

sutonu u Malibuu. 

 

***

Potkraj smjene oko pola pet ujutro

nakon što je 75 do 100 guzica protutnjalo

stražnjim sjedalom mog taksija

i nakon 12 sati

odsjeđenih za upravljačem — znojnih leđa

zalijepljenih za ljetni polivinil

a nisam

uzeo ni pauzu

pišajući u prazan tetrapak mlijeka pod prednjim sjedalom

i popušivši šezdeset Luckies s filterom

uz Jimmy Reeda i Toma Waitsa i Johna Lee Hookera na boom-boxu

(“all night long — oh baby — all night long”)

uklizavam

polagano u Central Park Drive

i vozim

gore na sjever — uptown

spuštenih prozora

i džepova nakrcanih cjelonoćnim profitom

slobodno

puštam mislima da mi lutaju — i mašti na volju

otjelovljujući

onaj istinski

mir u sebi

 

***

 

Noću

dok se tumbamo

ponekad kad se ne mogu baš koncentrirati i pomalo gubim interes

vraćam se u mislima

na ono ljeto prije dvadeset pet godina i prisjećam se

“Smrdke”

kojoj je bilo

devetnaest kad smo se sreli u večernjoj školi

i koja je voljela moje štakorske cipele i nespretnu poeziju taksiste 

i nikad nije bila u krevetu s bijelim momkom

i imala je besprijekornu meku crnu put i najuži struk koji sam ikad vidio

i otac joj je držao benzinsku crpku gore na sjeveru države

i sačekivala bi me na postaji New York Central

i provodila vikende u mojoj sobi u 51. ulici

ispijajući Mad Dog 20-20 svu noć

u svratištu s kupaonicom na dnu hodnika sa sveprisutnim zombijima đankijima

dok je moj radio iz sata u sat šaptao ljubavne mitove WABC-a

i mi se neutaživo i neprestano palili jedno na drugo

 

Da bi ovih noći

kad osjećam da gubim interes

i da se čarolija rasplinula

“Smrdka” je postala moje tajno oružje

Sjećanje na ona njena svečana i duboka

pušenja

i onaj osmijeh koji govori jebi me još

vraćaju mi osjećaj savršenstva

i ja joj potiho — održavajući ritam — zahvaljujem

što mi pomaže broditi kroz ovaj moj treći brak

koji eto posustaje

 

***

 

Nakon nekog vremena jednostavno se umoriš

od objašnjavanja stvari

 

ljudi te vide ili ne vide onakvim kakav jesi

i čemu onda uopće pokušavati opisati maglu u Venice Beachu

ili se paliti na savršenu liniju Chevyja iz 1957.

— koga boli neka stvar —

ili ti se sviđaju magla i Chevyji ili ne?

 

Što se mene tiče magija dolazi od samog privilegija bitisanja

od primanja tog nezasluženog dara

od te nazočnosti ovdje i sad

dok letiš glavom među opeke

ili naprosto sjediš u fotelji uživajući u blagodati

udisanja i izdisanja

 

Sve je to improvizacija — teatar — besplatna karta —

nepredvidljiva

užasna

smiješna

besmislena

brutalna

dragocjena

i

poticajna

avantura

 

Znam da možda i nisam bog zna što — ali jesam sve na što pomislim! 

 

***

Kao klinac htio sam naći i nešto drugo 

osim Dodgersa

zaljubiti se u riđokosu navijačicu

dobiti na visini

učlaniti se u sindikat

prijeći s karburatora na direktno ubrizgavanje

i svakog srpnja provoditi praznike na Havajima

 

a onda sam počeo čitati knjige

opijati se i provoditi noći u zatvoru

da bih završio u New York Cityju

praznih džepova

i vozio taksi sedam godina

boreći se sa kojekakvim iskušenjima

gledajući đankije pred haustorima istočnog Harlema

i plavooke mesare kako se vraćaju iz Vijetnama

dečke

poput mene

iz Indiane i Montane

uništene

s raznesenim licima

izrešetanim maturskim duplericama

i usijanim ružičastim Proctor & Gamble obrazima

da bih

naposljetku

spoznao

da ne smijem ničemu vjerovati 

i da su sve vlade zakurac

i religije također

pravi heroji

spavaju sami i slušaju samo damar svojih divljih srca

 

8-7-84 

 

Svi dobro upućeni insajderi znali su

i poznavali

pohlepu princa Sihanuka i njegovu pohotnu volju za moći 

tako da sam predosjetio da bi moj savjet mogao opet

otići utaman

što se naravno

i dogodilo

tako da je naposljetku

i Kambodža

zauvijek izgubljena

 

Moram ovdje napomenuti da je povijest bezbroj puta potvrdila moja očekivanja

 

I naravno da je LBJ odbio slušati

budući odveć dogmatičan i nepopustljiv

kao i McNamara

taj ratoborni.....tvrdoglavac.....i psihotik s leptir-mašnom

 

A zatim i Nixon

čiji je najveći problem bio onaj nihilistični egomanijak Kissinger

grandoman

pijan

od moći

tako da su se potoci krvi i dalje slijevali Azijom

 

Mnoge od sjednica moje vlade znale bi potrajati sve do 3 ili 4 ujutro

ali ja sam se svejedno učio ustrajnosti 

i uvijek sam se trudio održati ozračje pravednosti i dobrog smisla za humor

među svojim podređenima

no

nažalost

osjetljiva ravnoteža moći ipak se narušila 

tijekom moje vladavine i cijelog tog rata

što se potezao od barske stolice u Blarney Stoneu

do ugla Pedeset šeste ulice i Osme avenije

 

 

17-7-93

 

Otkrio sam Van Gogha

u Santa Monici

otprilike negdje u isto vrijeme kad sam odustajao od bejzbola

u jednoj jeftinoj radnji za uramljivanje

listajući stare litografije u stražnjoj prostoriji

dok se moj stari prepirao s vlasnikom

oko nekog oštećenog komada staklenine

bol koji je suknuo iz tih slika obujmio me

poput plamenog jezika

i stogodišnji bijes tog starca

tresnuo me posred očiju

pržeći mi čula

i mijenjajući mi život

poput prvog poljupca

 

da bih danas

za volanom

četrdeset godina kasnije 

ponovno ugledao te "Perunike"

u jednom izlogu na semaforu na Wilshire Boulevardu

 

no uto se svjetlo promijenilo i neki je idiot za mnom počeo trubiti

kao kakav jebeni manijak

dok sam ja sjedio i sjedio tamo u autu otirući lice

zbog te čiste strasti

i vizije

iz Vincentovih očiju

 

3-10-93 

 

Jutros me opet pohodio John Fante

učinivši da osjetim njegovu prisutnost i topao dah

za stolcem na kojem sam sjedio pišući

Zatvorivši oči

ugledao sam ga ponovno

za njegovim radnim stolom u Malibuu

kako pred starom razdrndanom makinom

gutajući svoju kavu šiba riječi u papir rafalnom paljbom

i osjetio onaj opor vonj njegovih ugašenih

Lucky Strikes u pepeljari

ispod dva romana Knuta Hamsuna 

i onaj drevni ali uvijek novi grč mi je prostrujao utrobom

 

O stari (čak sam to i izustio)

ti nisi mrtav

znam to!

Ove sekunde sa slijepe strane svog pogleda

vidim sam te kako zamičeš u kuhinju po još jednu šalicu kave

ili kutiju šibica

i počinjem te zazivati

hej tata jesi li čuo – Dodgersi su danas dobili

ili nešto poput

dobio sam petaka iz kontrolnog iz povijesti

 

O Isuse

toliko si ovdje

baš sad

da nisi niti mogao otići

 

14-11-93

 

Najčudesnijim darom

podarila me 

u desetoj godini

Karen Birch kad se ustala iz sjedala školskog autobusa

i nagnuvši se da podigne knjige 

rastvorila bluzu

preplavivši mi oči takvom ekstazom

da sam gotovo zasuzio poput Mikelanđela pred vizijom Djevice Marije

 

Učas sam se pogubio

okamenio se i povukao u ono skrovito mjesto

u vlastitoj glavi na kojem se proteklih četrdeset godina

krijepim i obogaljujem

 

Zapanjen uvijek i iznova

tim čudom žena

i vlastitom nemoći pri suočenju s jednim parom grudi

do te mjere savršenih

 

4-9-94

 

Vodila je satove aerobika ponedjeljkom srijedom i petkom

na koje bih dolazio

pušio

i gledao je

nju i druge kroz prozor

kako očvrslih tijela

skakuću i plešu

 

I moje je tijelo bilo kao i Marthino

samo manje gipko

i znojavo

i s petnaestak kila suvišnog sala

ali

svejedno smo sate i sate provodili nezasitni u krevetu

ja i ta divlja luda kučka od koje mi je kurac žario kao nikada

i koja je uvijek dobijala globe za prebrzu vožnju

i lagala o stanju svog bankovnog salda

bivajući svima dužna i vječno praveći neke ispade: 

vičući primjerice na ljude na kino-projekcijama i po restoranima

neka već jednom umuknu da bi već u narednom času briznula u plač

zato što joj je kolač od mrkve imao tako magičan okus u ustima

 

Dilao sam kompjutorske dijelove preko telefona

samo da bih držao ritam s njenom potrošnjom disketa i nevjerojatnih gomilâ

uredskog materijala

i pio svu noć kao lapćuće pseto

odvajajući prevelik novac za taj cijeli provod

ludeći od pritiska sve dok jednog ponedjeljka

moja divlja crnokosa Martha nije otišla ¾ spakirala se i zdimila

ostavivši ceduljicu: "Javit ću ti se Danny-boy. Preselila sam se kod sestre

i njene djece u Bakersfield", što je naravno bila tek jedna u nizu laži. 

Uglavnom tako je to išlo

s najseksi ženom mog života

sve dok se naposljetku nije vratila

da me zauvijek

uništi. 

 

***

 

 Kad ispunim

ovdašnju misiju

želim biti prah

zdrobljena isrcrpina sladora osobnog ludila

I hoću smijeh na vlastitim karminama i priče

i naočale Groucho Marxa na svojem blijedom lešu

i

da mi netko uz cerek

veli

"ovaj tip je zbilja sagorio dokraja"

 

Hoću šaketanje

i dvije pijane kučke

da se posvađaju

i da čujem Little Richarda

kako kriješti "Lucille"

dok moj lijes kotrljaju prema vatri

 

Hoću da se zna da sam u metežu

pronašao vlastiti glas

i u boli svježe rođenje

 

Hoću čuti pse kako laju

i gume kako škripe

i da život ide i dalje i dalje još dalje bez mene

 

Hoću kopneću vunu na štapu

i zapah ustajalog donjeg rublja moje žene

i

želim da se zna

da je taj stari osmijehom preplaćeni vrag

u svojoj kašeti

s baršunastom podstavom

prevalio još jedan jebeni raskošni dan

 

i da je potreba

taj frenetični

ludi krik

što pristiže s nekog mjesta

Bogu

iza nogu

 

***

 

Kad sam prvi put čuo

(Little) Richarda Pennimana

kako zavija

“Lucille”

na radiju

bio sam klinac od 12 ili 14

 

Poput nevjerojatne svijetleće rakete s Marsa

bila je to poruka tako oslobađajuća i mistična

poput

mog prvog pića

 

Odjednom sam osjetio

da negdje postoji netko

neki božanski luđak

koji je voljan baciti sve na jednu kartu

odbaciti ljušturu tijela

i ispaliti se što je dalje moguće

ne bi li ugledao

lice Boga

 

Učas mi je promijenio život 

 

[1] Dan Fante je sin slavnog Johna Fantea (1909-1983), losanđeloskog pisca i uzora mnogih hardcore realista američke književnosti poput, u prvom redu, Charlesa Bukowskog, s kojim je J.F. i prijateljevao. Najpoznatiji roman Johna  Fantea, Ask the Dust (Zapitaj prah) obljavljen je prijevodu Voje Šindolića u biblioteci Feral Tribune, Split, gdje je doživio dva izdanja, 1995. i 2001.

DAMIR ŠODAN (Split, 1964.), pjesnik, urednik, prevoditelj i nagrađivani dramski pisac, objavio je tridesetak naslova, među ostalima i antologiju suvremene hrvatske „stvarnosne“ poezije, Drugom stranom (Naklada Ljevak, 2010.), antologiju suvremene europske poezije Ima li pjesnika u Monte Carlu(Hrvatski P.E.N. Centar, 2022.), kao i brojne prijevode djela sjevernoameričkih pjesnika, uključujući Raymonda Carvera, Leonarda Cohena, Charlesa Simica, Franka O'Haru i Charlesa Bukowskog. Bio je jedan od urednika kultne splitske Biblioteke Feral Tribunea, kao i dugogodišnji član redakcije zagrebačkog Quoruma, a danas je urednik prijevodne lirike u časopisu Poezija Hrvatskog društva pisaca. Dvadesetak godina radio je u Nizozemskoj kao prevoditelj za Ujedinjene narode, a sad je slobodni književnik i književni prevoditelj. Kao pjesnik sudjelovao je na brojnim međunarodnim književnim festivalima i manifestacijama. Član je hrvatskog Centra PEN-a i Hrvatskog društva pisaca (h.d.p.). Posljednjih godina sve više živi u rodnom Splitu. Osim književnošću, bavi se i glazbom. Trenutno radi na albumu prepjeva Leonarda Cohena pod naslovom Čovjek tvoj.    

(zurnal.info)