RAT ULAZI U NOVU FAZU: Prelomna tačka za Ukrajinu u sukobu protiv Rusije

Rat Rusije u Ukrajini poništio je mnoga proročanstva - predznake sudnjeg dana i svijetle nade. Prošlo je mjesec dana otkako su ruski napadi počeli. Da, Kremlj je zaista pokrenuo vojnu ofanzivu protiv Ukrajine na nivou Drugog svjetskog rata. Njihova invazija puna je ratnih zločina i barbarstva, a nedostaje joj očiti glas razuma. No, Ukrajina se nije pokazala slabom i nije pokleknula pred napadačkom vojskom, piše The Kyiv Independent.

Umjesto toga, nakon mjesec dana rezultati pokazuju da je Ukrajina pretrpjela prvi veliki udar u ratu. Poražen je početni, najopasniji plan Kremlja, brze invazije na osnovi šoka i strahopoštovanja. Sada rat ulazi u novu fazu - iscrpljujući dugoročni rat umaranja i novi, težak test za ukrajinsku vojsku i naciju. Ali, zahvaljujući važnim ranim pobjedama, kao i širokoj međunarodnoj potpori, ova nova faza otvara širok prozor mogućnosti za nanošenje punog vojnog poraza Rusiji.

 NEMA PROBOJA

Do 25. marta Rusija još uvijek nije imala strateški uspjeh ni na jednoj od svojih pet ključnih osovina ukrajinske kampanje: Kijev, Harkov, Donbas, Mariupolj, Mikolajv. Osim Donbasa i Mariupolja, gdje Rusi postižu vrlo ograničene, spore i bolne uspjehe, rusko napredovanje zaustavljeno je više od dvije sedmice.

Tokom početne, vrlo aktivne faze napredovanja, Rusija je uspjela osigurati široka teritorijalna osvajanja na sjeveru Ukrajine (blizu Kijeva i Černihiva), sjeveroistoku (blizu Harkova) i jugu (Herson, Berdjansk, Mariupolj).

“Operativna pauza”, kako je nazvana od strane ukrajinske odbrambene zajednice, odigrala se u cijeloj zemlji nakon 8-11. marta. Vjerovalo se da je Rusija uzela kratak predah kako bi eventualno pregrupisala svoje snage i poboljšala svoju logistiku što je izazvalo ogromne probleme u pogledu opskrbe hranom i gorivom. Međutim, zatišje se nastavlja.

Međunarodni promatrači ne pokazuju da je Rusija uspješno napravila velika poboljšanja u svojoj logistici ili reorganizirala svoje snage koje su do sada pokazale neočekivano slab učinak.

 
Foto: DANIEL LEAL/AFP via Getty Images

Štaviše, u mnogim područjima, poput zapadno od Kijeva, ruske snage na urbanim bojištima ne djeluju kao da će se njihov status uskoro mijenjati, krenuli su u odbranu kako bi eventualno zadržali ono što su stekli u najranijim danima. Brojni i žestoki pokušaji napredovanja rezultirali su malim ili nikakvim napretkom u gotovo svakoj od glavnih osa. Zapadno ili istočno od Kijeva gotovo dvije sedmice nije bilo teritorijalnih napredaka, bilo da se radi o trokutu Irpin-Hostomel-Bucha ili o golemim područjima istočno od Brovarija.  

U Mikolajvu, brojni frontalni napadi iz okupiranog Hersona također su rezultirali samo teškim ruskim žrtvama. Od 22. do 23. marta Rusi su zapravo zaustavili svoje pokušaje napredovanja prema gradu. Pokušaji da se zaobiđe Mikolajv prema gradu Voznesensku ili ugrozi Krivij Rih također se nisu pokazali uspješnim.

Kao rezultat toga, na jugu Rusija nije ni blizu da prijeti Odesi kopnom, uprkos tome što je nadmoćna na moru. Odesu čak i ne pokušava napasti preko plaže amfibijskim desantnim snagama, jer bi to bio siguran neuspjeh s obzirom na okolnosti. Na sjeveroistoku, uprkos teškoj izolaciji i užasnoj humanitarnoj situaciji, Sumi, Harkov i Černihiv uspješno odolijevaju ruskim napadima. Na mnogo načina, kada su u pitanju Sumi i Černihiv, ovaj žestoki i beskrajni otpor oslobađa veliki pritisak s područja istočno od Kijeva. 

I opet, Rusija u posljednje dvije sedmice nije ostvarila nikakav glavni napredak na toj osi. Kada je riječ o Černihivskoj i Sumskoj oblasti, još uvijek ima vrlo slabu kontrolu nad dugim opskrbnim linijama koje prolaze duž autocesta E95 i H07 između ruske granice i područja istočno od Kijeva. Na jugu, Rusija je uspjela steći uporište u Hersonu, Novoj Kahovki, Melitopolju, Energodaru i Berdjansku, gdje je u prvim danima naišla na slab otpor. Ali čak i tamo, danima i sedmicama je malo ili nimalo napredovala. 

Rusija također pokušava napad na dvije linije - jedna pokušava napredovati na sjeveru iz Zaporiške oblasti i jedna pokušava napredovati na jugu u Harkovskoj oblasti - kako bi se sreli negdje u sredini. 

Takav susret izolirao bi veliku ukrajinsku vojnu skupinu snaga u središnjem Donbasu (Slovjansk, Kramatorsk, Sieverodonetsk, Lysychansk), gdje Ukrajina drži većinu svojih borbeno moćnih jedinica. Ali da bi to učinili, ruske linije koje su napredovale morale bi izdržati ukupno najmanje 250 kilometara ceste usred žestokog ukrajinskog otpora na svakoj jakoj tački na putu.

Sjevernoruska skupina u ovoj predstavi nije ni približno spremna za napredovanje južnije. Sedmicama je zapela u iznimno teškim borbama u gradu Izium u Harkovskoj oblasti i još uvijek se suočava s brojnim preprekama na svom putu. U Donjeckoj i Luganskoj oblasti također nije bilo velikih teritorijalnih dobitaka od sredine marta. Ukrajinska vojska odlučila se povući u blizinu ključnih gradova regije, kao što su Sieverodonetsk i Lysychansk, pretvarajući ova područja u divovske urbane tvrđave, gdje ruska zračna prevlast gubi nadmoć.

U ovoj regiji, nekoliko teritorijalnih dobitaka Rusije došlo je sa visokom cijenom. Nakon što su zauzeli Volnovakhu između Donjecka i Mariupolja u nizu iznimno skupih napada, ruski militanti jedva su napravili bilo kakav novi napredak, zaustavljeni su u intenzivnim borbama u blizini malog grada Ugledara na sjeverozapadu. Čak i s ovih trenutnih položaja, nakon mjesec dana borbe, Rusi se i dalje suočavaju s nekoliko jako utvrđenih ukrajinskih tačaka, kao što su Kurakhovo, Mariinka ili Avdiivka, a da ne spominjemo velike ključne gradove. 

Izvještaji s terena ukazuju na brojne frontalne napade na Avdiivku i Mariinku sjeverno, odnosno jugozapadno od Donjecka, u kojima su militanti mobilizirani iz Rusije sedmicama trpili velike gubitke, bez rezultata. Loši rezultati usred teških žrtava izazivaju ogorčenost među mnogim ruskim promatračima, čak i kao što je Igor Girkin, zloglasni vojskovođa iz ranih dana kampanje u Donbasu 2014. U svojim brojnim intervjuima prokremljskim medijima, bivši visokopozicionirani terorist kaže takvim tempom, militanti Donbasa, veći dio ruskih snaga u regiji, uskoro će ostati bez ljudstva za bilo kakve daljnje ofanzivne operacije.  

Mariupolj, na slici ispod, ostaje najgori pakleni krajolik.

 
Stanje od 24. marta 2022. (ISW)

Gradski garnizon, uprkos punoj blokadi i nemilosrdnom ruskom bombardiranju, nastavio je voditi “blok po blok” rat više od 20 dana, čineći rusko napredovanje izuzetno sporim, teškim i skupim. Čak i ako Rusija, koja je platila visoku cijenu, konačno zauzme grad u nadolazećim sedmicama, zapravo će na kraju osvojiti ništa osim jedva useljivih hrpa ruševina, slično Volnovakhi, koja je također sravnjena sa zemljom. Mariupoljski divovski industrijski klaster je uništen, zajedno sa stambenim fondom i vitalnom infrastrukturom.

Otkako je Rusija zauzela sjeverozapadnu obalu Azovskog mora, opkoljeni Mariupolj jedva da je imao jasan ili neposredan značaj za Rusiju osim simbola tvrdoglave ukrajinske tvrđave. Zapravo, s blokiranim Mariupoljom i zauzećem juga Donjecke oblasti, Moskva je već uspostavila svoj legendarni “kopneni koridor između Rusije i Krima”.

No, uporni pokušaji Rusije da napadne grad po svaku cijenu, uprkos ekstremnim žrtvama, ne ukazuju na ništa osim na krajnju želju Vladimira Putina da svoje emocionalne, političke ciljeve stavi iznad vojne nužde – što nije dobar temelj za cijelu kampanju.

 
Foto: ANATOLII STEPANOV / AFP via Getty Images

NEMA REZERVI 

Još jedna stvar je početni nedostatak ruskih ljudi i vozila raspoređenih za vojnu akciju u takvim razmjerama. Prema različitim procjenama, Rusija je rasporedila između 150.000 i 190.000 vojnika, uključujući pomorsku i zračnu komponentu, za invaziju na Ukrajinu. A prema svakoj procjeni, mjesec sukoba rezultirao je velikim gubicima za njih 

Prema ukrajinskom glavnom štabu, Rusija je imala više od 16.000 žrtava. NATO je 23. marta rekao kako vjeruje da je između 7.000 i 15.000 ruskih vojnika moglo biti ubijeno, što znači da je, u skladu s pravilom opće prakse, ukupno 30.000-40.000 ljudi moglo biti ubijeno, ranjeno i nestalo u akciji . 

Prema Centru za odbrambene inicijative sa sjedištem u Kijevu, između jedne trećine i polovine ruskih taktičkih skupina od preko 120 bataljona raspoređenih protiv Ukrajine moglo bi biti neučinkovito u borbi. Žestoki i visoko organizirani ukrajinski otpor, uz lošu rusku logistiku, komunikaciju, moral i neadekvatno vodstvo, izazvali su takvu stopu žrtava od gotovo 1.000 pripadnika vojske dnevno, kakvu Rusija nije vidjela od Drugog svjetskog rata.

Vrlo je značajna činjenica da je skupina ruskih visokih časnika, čak i generala, ubijena u borbama ili navodno ubijena od strane ukrajinskih snaga za specijalne operacije. Neki od njih potvrđeni su i na ruskoj strani. 

U mnogim slučajevima, visoki ruski časnici su ubijeni rješavajući organizacijske probleme na terenu ili dok su se pokušavali dokazati nadređenima u borbenim operacijama. Njihova smrt izaziva još veći haos u redovima ruskih vojnih snaga. Nakon početne rane navale, ruska vojska je iscrpila svoju veliku ofanzivnu sposobnost za svih pet ključnih linija.

Nikada nije očekivala da će voditi težak, dugotrajan rat na neprijateljskom teritoriju protiv kombinacije ogromnih, regularnih oružanih snaga i brojnih motiviranih paravojnih formacija. I njihovi početni planovi brzo su propali, ne suočavajući se s poboljšanjima u pogledu opskrbe i koordinacije, kao i s nedostatkom borbene moći za osiguranje svojih neadekvatnih ciljeva. 

Vrlo je očita i činjenica da je Rusija već iskoristila svoju punu spremnu ljudsku snagu protiv Ukrajine. I, kako brojni pokazatelji govore, nema spremnih ozbiljnih rezervi. Također se bori za prikupljanje nekvalitetnih i nespremnih rezervi, posebno iz ruskih vojnih baza u Armeniji i nepriznatoj otcijepljenoj Južnoj Osetiji, kao i iz nepripremljenih jedinica s Dalekog istoka. 

Militanti predvođeni Rusijom nedavno su proširili svoju “dob za mobilizaciju” na od 18 do 65 godina, u pokušaju da regrutiraju još više lokalnih muškaraca u Donbasu koji je okupirala Rusija kako bi nadomjestili svoje gubitke. Ipak, čak i uprkos strašnoj situaciji, Putin nije objavio potpunu ili barem djelomičnu mobilizaciju u Rusiji za svoju “specijalnu operaciju”, najvjerovatnije zbog teških političkih troškova koje bi takav korak mogao imati. 

Kada je u pitanju moguća izravna umiješanost bjeloruske vojske u zapadnoj Ukrajini, zamah šoka i strahopoštovanja također je nestao. Prema Conflict Intelligence Teamu, istražnom projektu, bjeloruska vojska, koja još uvijek služi diktatoru Aleksandru Lukašenku, sposobna je rasporediti najviše između četiri do šest bataljonskih taktičkih skupina. 

Bez ikakvog borbenog iskustva ni motivacije, bjeloruska vojska morala bi se boriti protiv pripremljene ukrajinske zapadne vojne skupine na kompliciranom šumskom terenu uz potporu lokalnih paravojnih formacija. Prema mnogim promatračima, uključujući ISW, moguća direktna bjeloruska intervencija za potporu Rusiji vjerovatno se neće dogoditi niti će biti uspješna. 

Drugim riječima, ono što se smatralo kratkim zatišjem za pregrupiranje i popravljanje nestašice opskrbe brzo se pretvorilo u to da je Rusija morala prijeći na stacionarno ratovanje zbog poraza početne ofanzivne kampanje i nedostatka ljudi. U nemogućnosti ostvarivanja vojnih dobitaka, uglavnom su se prebacili na teroriziranje civilnog stanovništva masovnim zračnim napadima i kampanjama bombardiranja. 

Ovo je sada nova faza rata.

 
Foto: AFP/Getty Images 

BORBA SE NASTAVLJA 

U međuvremenu, Ukrajina ulazi u ovu novu fazu u boljoj formi nego što su mnogi očekivali. Ukrajina je morala ustupiti nešto teritorija u prvim danima. Ali uspjela je očuvati ogromnu većinu svojih oružanih snaga, uključujući svoju zračnu flotu, kroz početne ruske ruske napade i učinkovito zaustaviti sve njihove linije od napredovanja. 

Tvrdoglavi otpor Kijeva, Harkova, Sumija, Černihiva, Hersona kupio je puno vremena da se ostatak zemlje probudi, pokrene mobilizaciju bogatih ukrajinskih rezervi sa iskustvom u borbi i pripremi gradove i regije za višeslojnu odbranu.

Najmanje 100.000 jedinica Teritorijalne odbrane također je podignuto u redove, oslobađajući vojsku od pomoćnih misija diljem zemlje, ali i uključivši se u stvarna neprijateljstva izvan gradova. Početni šok invazije je mrtav i nestao - što više vremena prolazi, zemlja postaje spremnija. U mnogim regijama, uglavnom na zapadu Ukrajine, njihova lokalna ekonomija i preduzeća nastavljaju s aktivnim radom, što je također bitno. 

Nakon mjesec dana borbe, nijedna od velikih ukrajinskih jedinica nije odlučno istjerana iz akcije ili uništena. Čak su i zračne snage, prema zapadnim procjenama, uspjele sačuvati gotovo 80% svoje borbene flote, uprkos prednosti Rusije u kvaliteti i količini. 

Rusija također nije uspjela uspostaviti potpunu nadmoć u zraku ili potisnuti ukrajinsku mobilnu i stacionarnu zračnu i proturaketnu odbrambenu mrežu. Ukrajina je izvijestila o gotovo 100 ruskih aviona oborenih ili uništenih na zemlji, a svaki dan se pojavljuju brojne fotografije koje ilustriraju nove ruske gubitke.

Ukrajinske kopnene jedinice pokazale su učinkovitu taktiku mobilne odbrane, posebno kada je riječ o ruskim opskrbnim linijama i konvojima koji se kreću duž autocesta u šumama sjeverne Ukrajine. Koristeći kompliciran teren, dobro organizovane ukrajinske jedinice ometaju i uništavaju kolone, uskraćujući opskrbu i pojačanje većim ruskim vojnim skupinama. 

Ukrajinska vojska je također bila oprezna i pametna u gradskim borbama, pozivajući ruske mehanizirane snage u zatvorene dijelove umjesto da se sukobljava s njima na otvorenom, kada je ruska bliska zračna potpora još uvijek jaka. I dok ruska vojska ide u odbranu u gotovo svim smjerovima, ukrajinske snage predstavljaju nove ograničene i oprezne protunapade. Mogući veliki uspjeh trenutno se sprema u uzavrelom području sjeverozapadno od Kijeva, trokutu Bucha-Irpin-Hostomel. 

Prema posljednjim izvještajima, ukrajinske snage su, nakon niza napredovanja, zauzele gotovo 80-85% gradskog teritorija Irpina, a također su stekle uporište u ključnom gradu Makarivu 30-ak kilometara zapadno od Kijeva. 

Napredak Ukrajine protiv gradova Borodyanka i Ivankiv, ključnih tačaka opskrbe na cestama prema Bjelorusiji, mogao bi dodatno pogoršati položaj ruskih trupa sjeverozapadno od Kijeva, koji navodno uključuje dvije pješačke brigade s nedostatkom posade.

Općenito, u novoj fazi rata Rusija je prisiljena zaustaviti svoje iscrpljeno napredovanje, a Ukrajina spašava i širi svoj puni borbeni potencijal. Ključni čimbenik sada je sposobnost Ukrajine da iscrpljuje rusku vojsku što je duže moguće. Kao takvo, zapadno gušenje ruske ekonomije je od vitalnog značaja. 

(zurnal.info)