Prema policijskom dosijeu, Mevlid Jašarević je radikalan i "nije sav svoj"

Federalna televizija objavila je dijelove dosijea koji su obavještajni organi imali o Jašareviću.

- Mevlid Jašarević zv. «Abdurahman», sin Izeta, rođen 20.12.1988.g. u Novom Pazaru, stalno nastanjen u Novom Pazaru na adresi Ul. Kolubarska 78, državljanin Srbije, u nekoliko navrata je u drugoj polovini 2010.g. i u toku 2011.g. dolazio na razna druženja selefija u Gornjoj Maoči., vrlo radikalan, vjerovatno nije sav svoj - navodi se u dosijeu.

Poznat je policiji i zbog toga što je bio privođen prilikom posjete devet ambasador Novom Pazaru. Kako je srbijanski Press pisao u novembru prošle godine “dvojica vehabija, Mevlid Jašarević (22) i Fatmir Muratović (23), privedena su u Novom Pazaru prilikom posete deset ambasadora ovom gradu, saznaje Press u novopazarskoj policiji. Obučeni u vehabijskom stilu i sa prepoznatljivim bradama, oni su stajali mirno, preko puta zgrade opštine, gledajući dolazak ambasadora. “

Njih dvojicu je policija tada pokušala da legitimiše ali je Jašarević odbio pokazati svoje dokumente pa su obojica privedeni u policiju. Press je tada saznao da je Jašarević 2005. godine bio osuđen u Beču na tri godine zatvora zbog razbojništa, kada je uzeo 100.000 eura. Nakon toga je protjeran iz Austrije, navodi Press.

“Jašarević je ispričao policiji da je u februaru bio u selu Gornja Maoča kod Brčkog, najvećem vehabijskom uporištu u Bosni, kada je policija pohapsila veliki broj pripadnika ovog pokreta. Posle toga, kako je sam rekao, „vratio se u Novi Pazar da širi islam"!”, prenio je tada Press.

Ostaje otvoreno pitanje da li je Mevlid Jašarević još u novembru prošle godine počeo pripreme za napad na ambasadora?

O Jašareviću je pisala i Slobodna Bosna u januaru prošle godine.
„Međutim, upravo bi činjenica da su pripadnici vehabijske zajednice iz cijele zapadne Europe i susjednih država odabrali zabito selo podno Majevice za mjesto susreta i zajedničkih druženja, trebala alarmirati bh. vlasti da se konačno ozbiljno pozabave problemom u Gornjoj Maoči. Iako, naime, među članovima te vehabijske komune koja broji tridesetak obitelji, pored neformalnog lidera Nusreta Imamovića, živi još samo nekoliko rođenih Bosanaca, posljedice njihovog ultrakonzervativnog načina života i radikalnih vjerskih poruka koje šalju u svijet, posredno, trpe svi građani BiH. Ne računajući, dakle, prpošnog Imamovića, među prvake u Gornjoj Maoči još se ubrajaju Idriz Biljibani, Husein Ademi, Mirsad Omerović, Adem Demirović, Goran Pavlović, Senad Idić, Mirza Kolić, Samir Ismaili i Mevlid Jašarević, od kojih niti jedan nije podrijetlom iz BiH. Biljibini je iz kosovskog grada Prizrena, blizak je prijatelj nekadašnjeg beogradskog muftije Hamdije Jusufspahića, a u BiH je doselio prije nešto više od godinu dana, s zadaćom da bosanske muslimane „vrati na pravi put“. Husein Ademi zvani Ebu Idriz je, opet, Rom iz Skopja koji, znakovito, nije u svojoj rodnoj Makedoniji pozivao na uspostavu šerijatske države, kao što to čini u BiH. Mirsad Omerović i Adem Demirović su u Gornju Maoču došli iz srbijanskog gradića Tutina, preko Beča, gdje obojica imaju uredne dozvole za boravak. Pavlović, Idić i Ismaili su iz Beograda, Kolić iz Novog Sada, a Jašarević iz Novog Pazara. U goste im, pak, redovito dolaze Izo Alajbegović (rođen i odrastao u Zagrebu) i Slovenci Bojan Vavpetič, Denis Bosnić i Nihad Nezirović, koji su, baš kao i njihovi domaćini, vehabije postali preko noći. Podsjetimo, također, kako nije nimalo slučajno da su vehabijsku zajednicu u Gornjoj Maoči i osnovali srbijanski državljani koji su u BiH došli iz Austrije.
No, osim pitanja koja je njihova stvarna zadaća u BiH, a stvarni motivi, zasigurno nisu vjerske naravi, državne bi se vlasti jednako trebale pozabaviti i izvorima financiranja vehabijske zajednice u Gornjoj Maoči, budući da objašnjenja prema kojima seljani žive od poljoprivrede i stočarstva i nisu odveć uvjerljiva. Trideset vehabijskih obitelji, naime, ima tri krave, desetak ovaca i jedva četiri dunuma obradive zemlje, od čega ne bi mogla preživjeti ni upola manja zajednica.
No, osim pitanja koja je njihova stvarna zadaća u BiH, a stvarni motivi, zasigurno nisu vjerske naravi, državne bi se vlasti jednako trebale pozabaviti i izvorima financiranja vehabijske zajednice u Gornjoj Maoči, budući da objašnjenja prema kojima seljani žive od poljoprivrede i stočarstva i nisu odveć uvjerljiva. Trideset vehabijskih obitelji, naime, ima tri krave, desetak ovaca i jedva četiri dunuma obradive zemlje, od čega ne bi mogla preživjeti ni upola manja zajednica.
Slobodna Bosna, 20. januar 2010„

(zurnal.info)