Prije podne mislim jedno, poslije podne drugo

Joj, dragi čitatelji, kad biste samo znali kako ja vama zavidim. Pretpostavljam da ste vi – da, vi, koji upravo čitate ovaj tekst – jedna fina, kulturna, pouzdana i, što je najvažnije, stamena osoba. Pod ovim stamena podrazumijevamo mentalnu postojanost. Vi ste, dakle, onaj sretnik, ili sretnica, koji tokom cijelog dana imaju jedno te isto mišljenje o nekoj pojavi.

E tu nastaju strahoviti problemi s autorom ovog teksta. Ta vam cvjećka, ali doslovno, prije podne misli jedno, poslije podne drugo. Kad je neko rođen u znaku blizanaca, to i ne mora biti baš veliko prokletstvo (Marilyn Monroe, Angelina Jolie, Baka Slišković; kao što vidite ima među nama izrazito finih ljudi) ali biti rođen u znaku blizanaca, a u podznaku fasovati isto suspektno obilježje, pa to je – vjerujte nam na riječ (bolje nego da provjeravate) – originalni horor. U astrologiji postoji teorija po kojoj su osobe kod kojih se podudaraju znak i podznak, izloženije od drugih egzistencijalnim belajima, opstrukcijama, strahovima i nesrećama. To su, najkraće rečeno, pouzdani kandidati za neurotičare, barabe, gubitnike, manijake, lažove, hipohondre.

Kod duplih Blizanaca ta se mogućnost multiplicira u svim sferama života. Pa mi smo toliko nestalni da slobodno možete smatrati da i nemamo sopstvenog mišljenja. Mi stavove, uvjerenja, ideje i sklonosti mijenjamo, da prostite, češće nego čarape i gaće. Mi ne vjerujemo ni sami sebi, pa nas pretjerano ne pogađa činjenica (bolje bi bilo reći –masovna pojava) da nam ne vjeruju ni drugi. Mi smo izgubljeni u svemiru, zalutali na Zemlji, rođeni lažovi, talentirani petljanci. I nemojte nas unaprijed osuđivati, jer ne radimo to da bismo vam napakostili, ili vas – Bože sačuvaj – materijalno i duhovno oštetili, nego iz unutarnje nestalnosti. Nama istina nije dovoljna. Nama je realnost dosadna. Ako išta ne podnosimo, onda su to vaše uzoritosti: dosljednost, poštenje, istrajnost, etičnost, solidarnost...

Biti Blizanac s podznakom Blizanaca, to vam je egzistencijalna i intelektualna muka. Mi usred rasprave promijenimo stranu i iz čista mira počnemo vatreno zagovarati ono što smo do prije koju sekundu žestoko napadali. Ko bi nam stao u kraj?

Nepouzdani, prevrtljivi, varljivi, najbolji među nama imaju sreću da prije podne misle jedno, poslije podne drugo. A ona ogromna većina ostalih svoja opskurna mišljenja mijenja iz sata u sat, nekad i češće. Za nas je internet veliko olakšanje u životu, jer kakvih tamo ima sve prevrtljivosti, nelogičnosti i nedosljednosti – pa to se ne može naći čak ni u našoj (dabl blizanačkoj) glavuši. Recimo, ukucate pojam trčanje i nakon serije tekstova u kojima se na sva zvona hvale zdravstveni aspekti ove discipline, odjednom nabasate na tekst u kojim se vrlo argumentirano razvija teza po kojoj ne postoji i nije dokazana ni jedna jedina zdravstvena dobrobit trčanja. Božanstveno. To je medij za nas. Sve može i sve se slaže. Nema imperativa dosljednosti, nema logike, nema ničega što ima kod vas, normalnog svijeta... Ili ove nestalne i nestabilne nutricionističke teorije. Do jučer je krompir bio uzor zdrave hrane, a od ponedjeljka, zajedno s pravnom državom, došla je i nova naredba, po kojoj je krtola ekstra štetna. A ono bobičasto super voće godinama je važilo za hranu koja jača imunitet; sad kažu – jedite jabuku, bolja je od svih tih mistificiranih voćnih pseudohitova. Ili, dvadeset godina branili su da se voda pije 90 minuta poslije obroka, jer razblažuje želudačne sokove. Sad je nova zapovijed – pijte vodu s jelom, jer podstiče iste te sokove.

E samo da znate, to vas zajebaje neko od ovih mojih, duplih Blizanaca.

A imamo zato i jedan kvalitet. Kad niko ne razumije vaše sumnje, strahove, argumente, obratite se nama. Kod nas sve može. Mi sve razumijemo. A i znamo slušati bolje od drugih. Kao što vidite, ni đavo (za kojeg kažu da je blizanac s podznakom blizanaca) nije tako crn.

Nego i crn i siv. U nas je sve udvojeno.

* * *

Prije podne mislim jedno, poslije podne drugo. Možda i najdramatičnija rečenica sarajevske opsade. Izgovorio ju je neprikosnoveni politički šef opsjednute teritorije. Tokom godina izjava je često i sočno ismijavana, iako je u njoj sadržana duboka, bolna neizvjesnost u kojoj se nalazio opsjednuti grad.

Tih mjeseci Pale su se brutalno poigravale sa Sarajevom. Uveče, hairlije se napiju i predlože neko lokalno primirje sutra, tačno u 12. Ujutro cijeli grad priča o tome, „da nam je malo dušom dahnuti“, ali u deset sati granata na Alipašinom polju napravi masakr i onda doslovno preko podneva Sarajevo promijeni mišljenje, iz privremene euforije zapadne u dugotrajnu depresiju. Formalno-pravno, tu se nema ništa za prigovoriti. Oni su rekli da je primirje od 12, a granata je, zar ne, pala u deset. I zašto onda sad ti muslimani opet nešto gunđaju? To je klasična situacija onog Sarajeva, to je skrivena etimologija najismijavanijeg ratnog priznanja. Trenutak iskrenosti čovjeka koji je smio biti sve samo ne iskren. Kad danas u Sarajevu, s oholom bezbrižnošću normalnog grada, pričaju viceve o ozračenim Japancima, ili kad se izruguju arapskim protestima, demonstriraju istu tu bahatu nezainteresiranost za tuđu nesreću, suštinsko nerazumijevanje svijeta i klasični nedostatak solidarnosti, zbog kojeg smo se onda ljutili na ostatak planete.

* * *

Najbriljantniji bi bio onaj život u kojem ne bi postojala potreba za izrugivanjem. Rugao sam se i rugali su mi se. Ismijavao sam i bio ismijavan. Danas bole samo uvrede koje je moja glupost nanosila drugim osobama, ali valjda je i to sastavni dio sazrijevanja. Čovjek mora ući u šestu deceniju života da bi vidio kakav je kenjac kroz život bio. Ako se već moraš rugati, nemoj ići dalje od sebe, tu je neiscrpno vrelo motiva za ismijavanje.

* * *

Uostalom, ništa od ovog ne uzimajte za ozbiljno, ili bar ne tretirajte kao trajno uvjerenje, jer upravo je 11,35. Za nepunih 25 minuta će podne. A poznato je, tad kod nas nastupa redovita smjena stavova i životnih opredjeljenja. Dolazi naše najnovije mišljenje. Možda da ponovo sve ovo napišemo, samo sad iz drugog ugla?

(zurnal.info)