KAKVA DRŽAVA TAKAV I SPORT: Prinuđeni da slavimo neuspjehe

I Albanci, i Kosovari, i Makedonci, i Azerbejdžanci, i svi oni koje ismijavamo, bolji su od nas. Živimo najjadnije, imamo najjadniju fudbalsku ligu, jadni smo i u košarci, u rukometu, i u svim sportovima koji mogu donijeti olimpijsku medalju.

Jučer u bubnju Lige prvaka, danas u bubnju Liga Evrope bili su svi, osim nas. Ti Slovenci, po nama antitalenti za fudbal, imaju Maribor u Ligi prvaka. Već treći put. A mi? Mi i dalje pričamo i vjerujemo da smo bolji od njih. I kada doživi potop, Hrvatska je bolja od nas. Rijeka će igrati Ligu Evrope, a Osijek, Dinamo i Hajduk zaustavljeni su u play-offu kojeg mi već godinama samo sanjamo. Srbija ima Zvezdu i Partizan koji će igrati Ligu Evrope, Makedonija ima Vardara koji je izbacio, samo u našem rječniku „turskog velikana Fenera“, Albanija Skenderbega koji će dočekati zimu u Evropi, a Azerbejdžanci Qarabaga za Ligu prvaka. Najbolji igrači iz naše nesretne lige, sretni su ako potpišu za švicarske drugoligaše.

POLITIKOM PROTIV SPORTA

Hoćemo li malo o košarci? Dok nacija u transu slavi plasman u kvalifikacije iz pretkvalifikacija (i tu idemo tek kao drugoplasirani, kao i Kosovo), Srbija, Makedonija, Slovenija, Hrvatska, Crna Gora igrat će Eurobasket. Srbi su viceprvaci svijeta i srebreni sa Olimpijade, Hrvati su olimpijsko srebro osvojili prije dvadeset i pet godina. Jeste, “ukrale” su nam komšije pola ekipe, ali šta smo mi ponudili tim igračima da igraju za nas?

Nudili smo im predsjednike Saveza u liku hadžije sa crvenog tepiha Elmedina Konakovića, proslavljenog košarkaša za kojeg statističari tvrde da je u karijeri skupio više ličnih grešaka nego poena. Nudili smo im Dodika starijeg i mlađeg, nudili smo im da ih izbacuju iz hotela tokom priprema jer nisu plaćeni računi. Nudili smo im jad. Jedino što godinama nudimo.

Možda da pokušamo rukomet? Osim jednog sretnog plasmana na Svjetsko prvenstvo, nikad nismo napravili ništa. Makedonski Vardar aktualni je prvak Evrope, rukometašice podgoričke Budućnosti bile su to prije dvije godine. Srbijanski rukometaši 2012. su bili viceprvaci Evrope, hrvatski rukometaši imaju više od deset medalja sa svjetskih, evropskih prvenstava i olimpijskih igara, „netalentovani“ Slovenci su treći na svijetu.

SLALOM NA LJEVICI

Borilački sportovi? To bi nam trebalo ići od ruke. Dokazali smo. Ipak, nismo u stanju nešto osvojiti. Kosovo ima zlatnu olimpijsku medalju džudistkinje Majljinde Keljmendi, Hrvatska tri olimpijske bronze u teakvandou i jednu bronzu u boksu, Srbija olimpijske medalje u teakvandou, Slovenija u džudou, a mi? Mi imamo „ugledne sportiste-borce iz kafeza“ smještene u općinskim i gradskim vijećima, imamo kickboxere u stranačkim organima, ali nemamo nijednu medalju.

U državi gdje se svakodnevno puca, logično je da je najtrofejniji sport – streljaštvo. Otkako smo se izborili za nezavisnost, uspjeli smo na olimpijskim igrama osvojiti peto mjesto. I to nam je najbolji rezultat u historiji.

A kraljica sportova? Da nemamo Amela Tuke, službeno bismo bili i jedina zemlja na svijetu čiji sportisti, pod nacionalnom zastavom, nisu osvojili bilo kakvu medalju. Ali nakon njegove pekinške svjetske bronze, više nemamo nijedno finale. Ne znamo bacati koplje, ne znamo skakati, ne znamo trčati, ne znamo, čak, „ni kamena s ramena“. Komšije imaju Ivanu Španović, imaju Sandru Perković. A mi? Mi imamo Dušanku Majkić, Željku Cijanović, Sebiju Izetbegović, Bernardicu Čović ...

Vodeni sportovi? Ni to nam ne ide. U plivanju nikad niko nije prošao ni prvi krug kvalifikacija, a za vaterpolo ni pravila ne znamo. Ali zato Crnogorci, Srbi, Hrvati imaju medalje sa svih mogućih evropskih svjetskih i olimpijskih takmičenja.

Ni zimski sportovi nam ne idu. Hrvati bez brda i snijega napraviše Kosteliće, Slovenci tradicionalno kupe medalje i u nordijskim i u alpskim disciplinama, a mi? Kod nas je skijanje stvar političkog prestiža i naročito je popularno među ljevičarima poput Željka Komšića ili Saše Magazinovića.

Možemo pljuvati druge, isticati kao uspjeh svoje ispodprosječne rezultate, možemo se euforično skupljati na trgovima, možemo biti ili glumiti patriote, ali smo, kada sve saberemo, jadni...

(zurnal.info)