ŠEST GODINA NAKON OTVARANJA TUNELA KARAULA: Profitirao Strabag, domaće kompanije još uvijek čekaju svoj novac

Izgradnja tunela Karaula na dionici Kladanj – Potpaklenik na magistralnoj cesti M-18 trajala je nešto više od dvije godine, a najavljivana je godinama ranije. Radovi su završeni u septembru 2016. godine, tunel je pušten u promet, ali dugovi su ostali. Investitor – Ceste Federacije BiH - posao je dodijelio austrijskoj kompaniji Strabag, koja je nakon toga angažovala druge podizvođače i kompanije za pružanje različitih vrsta usluga. 

Ugovor između Cesta i Strabaga potpisan je na iznos od 24,2 miliona KM.  Zbog različitih „nepredviđenih okolnosti“ za koje su bile odgovorne Ceste Federacije, Strabag je u 2019. fakturisao račun od 750 hiljada KM na ime kamate. Osim toga, Ceste Federacije iz budžeta su morale povući i dodatnih 13 hiljada KM za troškove Komisije za rješavanje sporova. 

Iste godine, Ceste Federacije BiH isplatile su više od 11 miliona KM kompaniji Osijek-Koteks iz Hrvatske. Rezultat je to odluke Međunarodnog arbitražnog suda u Beču u sporu koji je pokrenuo Osijek-Koteks protiv Cesta zbog raskidanja ugovora za izvođenje radova na Sarajevskoj zaobilaznici, LOT 2 Butila-Briješće-Stup. Pisali smo o tome da višemilionsku odštetu Strabagu mora platiti i Elektroprivreda BiH, a prije toga i država BiH prilikom izgradnje mosta preko rijeke Save kod Svilaja.

Samo ovi navedeni primjeri, koji, nažalost, nisu usamljeni, bili bi dovoljni da se pokrene pitanje odgovornosti za kamate, izgubljene sudske sporove i kašnjenja u javnim preduzećima. Jedan od suvlasnika Strabaga je ruski oligarh Oleg Deripaska, sa 25% dionica. 

^{neuspjela gradnja HE Vranduk - EP BiH mora platiti odštetu Strabagu}

U Cestama Federacije za Žurnal kažu da više nemaju nikakva dugovanja prema Strabagu za tunel Karaula. Ali su Strabag i njegovi podizvođači ostali dužni kompanijama koje su sami angažovali. Kao i obično, najdeblji kraj izvuku oni na kraju lanca. Ovaj put to su male, domaće kompanije koje su pružale različite vrste usluga prilikom izgradnje.

Čamdžić-komerc je firma iz Kladnja koja je bila domaćin radnicima na izgradnji tunela. U objektima Čamdžić-komerca radnici su imali smještaj i hranu, a bio im je organizovan i prevoz do gradilišta. Ukupna potraživanja Čamdžić-komerca narasla su do skoro 210 hiljada KM, ali novac nisu dobili. 

Izvođač radova Strabag kao podizvođača angažovao je kompaniju Entea. Entea je dalje dogovarala posao sa Čamdžić-komercom, ali 2019. Entea odlazi u stečaj a stečajni postupak je tek na početku. Kako bi naplatio potraživanja Muhamed Čamdić, direktor Čamdžić-komerca, odlučio je tužiti Enteu. Općinski sud u Sarajevu presudio je u njegovu korist. 

Strabag ostaje dužan Entei, Entea Čamdžić-komercu. Ceste, opet, ne smatraju da duguju bilo šta bilo kome. Krajem 2016. Entea i Čamdžić-komerc sastavili su ugovore o cesijama kojima se dug prenosi na Strabag kao izvođača radova. Iako u Strabagu načelno priznaju svoj dug, kaže Čamdžić, nikada nisu potpisali ugovore o cesijama. 

Čamdžić-komerc nije jedini kome su Entea/Strabag ostali dužni. Vlasnik jednog autoservisa iz Kladnja za Žurnal se prisjeća da je održavao  hidraulična crijeva. Entea mu je ostala dužna oko šest hiljada KM. Nije išao na sud. Hiljade KM Entea duguje i jednom broju radnika koji su bili angažovani na terenu. Feđi duguju oko dvije hiljade KM:

-Neki su ga i tužili, ja nisam. Očekivao sam da će nekada biti uplaćeno, ali i njemu duguju, sada su u stečaju, i jednostavno sam odustao od tužbe. 

O broju onih koji potražuju svoj novac govori i činjenica da je, naprimjer, Čamdžić-komerc 36. na spisku za izmirenje potraživanja u stečajnom postupku nad Enteom. 

Kompaniju Strabag pitali smo o ovim dugovanjima, odnosu Strabaga, Cesta, Entee i ostalih angažovanih. Nisu odgovorili na naša pitanja. Domaće kompanije smatraju da Strabag i druge strane kompanije sa desetinama miliona KM prihoda iz budžeta institucija u BiH, svojim odnosom doprinose njihovom propadanju. 

Entea se dugo bavila niskogradnjom, naročito tunelogradnjom i uredno izmirivala sve svoje obaveze kako prema zaposlenicima tako i prema dobavljačima, kaže za Žurnal direktor Enes Kunovac. U 2016. godini zbog višemilionskih neizmirenih potraživanja na Koridoru 5c, za uredno okončan projekat izgradnje tunela Bijela Vlaka, gdje je glavni izvođač bio OHL ŽS iz Česke, ENTEA je zapala u tešku finansijsku situaciju, te je došlo do blokade transakcijskih računa društva i obustave poslovanja:

- O svemu tome bila je i upoznata šira javnost obzirom da smo putem medija apelovali na nedaće s kojima smo se susretali, te u više navrata bezuspješno molili nadležne za pomoć - kaže Kunovac. 

Sve naprijed navedeno, kao i problemi na projektu izgradnje Tunela Karaula koji su se ogledali u nepriznavanju uredno izvedenih radova, kašnjenju sa plaćanjem naših višemilionskih potraživanja i sl., doveli su Enteu do stečaja. Kompanija je prije pokretanja stečaja imala značajan iznos potraživanja od društva Strabag po osnovu izvedenih što priznatih, što nepriznatih radova koji su bili predmetom spora. S obzirom da je stečajni postupak otvoren 2019. godine, Kunovac nema informaciju o statusu predmetnih potraživanja, kao niti o iznosu priznatih dugovanja prema dobavljačima:

- Koliko mi je poznato nekoliko dobavljača sa projekta Karaula je dobilo presude protiv društva STRABAG i naplatilo svoja potraživanja, neki su uspjeli naplatiti čak i bez presude, dok neki još uvijek čekaju da se naplate. Po završetku projekta, društvo Strabag je neosnovano protestvovalo garanciju za dobro izvršenje posla, a što je predmet sudskog postupka koji se još uvijek vodi pred Opdinskim sudom u Sarajevu.

Kunovac smatra da su zbog stranih izvođača koji su neuredno izmirivali svoje obaveze prema domaćim podizvođačima mnoge bh kompanije, baš poput društva Entea zapale u ogromne finansijske probleme od kojih su se teško ili nikako oporavile:

- Nadam se da de se situacija u budućnosti popraviti, te da će se prednost davati domaćim izvođačima i na taj način jačati domaća privreda.

^{Ljubo Pravdić, dugogodišnji direktor Cesta Federacije BiH}

Tunel Karaula trebao je biti završen mnogo ranije. Žurnal je već pisao o tome kako je priča o gradnji Tunela vrijednog 24 miliona maraka počela u junu izborne 2012. godine. Dvije godine kasnije,u 8. mjesecu 2014. godine  pred Opće izbore svečano je obilježen početak radova i prvo probijanje tunela. Rok završetka radova 16 mjeseci.

U septembru 2016.godine, opet pred izbore – ovaj put lokalne - otvara se dionica magistralne ceste M.18. Kladanj - tunel Karaula – Tuzla. Šest godina kasnije, značajan profit ostvarile su strane kompanije. Budžet oštećen za stotine hiljada KM kamata, domaća kompanija u stečaju zbog nenaplaćenih potraživanja i brojni oštećeni radnici na terenu. 

Vlasnici ovih kompanije pismeno su tražili sastanak sa direktorom Cesta Ljubom Pravdićem, kako bi pokušali zajednički naći način za rješenje problema. Direktor Pravdić nije odgovorio na njihov poziv. 

(zurnal.info)