Prvo reforme onda pare

U cjenkanju sa MMF-om, BiH je iskamčila samo prolongiranje otplate starog kredita. Prema načelnom dogovoru, BiH može računati na novi kredit od 800 miliona maraka (500 miliona dolara) tokom naredne dvije godine, što je tačno onoliko koliko je BiH pozajmila od MMF-a nakon stand by aranžmana zaključenog 2009. godine.

Iako je tada BiH bio odobren kredit od 2,4 milijarde maraka (1,5 milijardi dolara), BiH je dobila samo trećinu od ove sume, jer domaće vlasti nisu bile spremne da provedu obećane reforme, naivno se nadajući da će im MMF progledati kroz prste i dati novac na osnovu "lijepih očiju", te zaboraviti na obećane reforme.

Kako su tri godine grace perioda prošle jako brzo, sada na red dolazi vraćanje kredita MMF-u, i dok su entitetski budžeti na rubu pucanja, vlasti u BiH su ponovo zakucale na vrata MMF-a nadajući se da bi novim kreditom uz otplatu starog duga mogli pokriti i barem dio budžetskih rupa u ovoj i narednoj godini.

Na njihovu žalost, MMF nije pokazao previše razumjevanja za želje domaćih vlasti i nesrazmjernu budžetsku potrošnju u odnosu na prihode. Umjesto toga, "velikodušno" je ponudio novi kredit u visini starog, što praktično znači da će otplatu 800 miliona maraka duga MMF-u, BiH umjesto iduće i 2014. godine, vraćati dvije-tri godine kasnije, odnosno da je BiH novim kreditom samo vratila stari kredit pa i dalje ostaje dužna MMF-u 800 miliona maraka, kao i do sada.

Naravno, i novih 800 miliona maraka su pod upitnikom, jer i za njihovo dobijanje potrebno je prethodno uraditi "domaću zadaću", po principu, koliko reformi toliko para. To su one iste reforme koje je BiH obećala napraviti 2009. godine, pa potom naprasno zaboravila na njih, od revizije ratnih vojnih invalida, smanjenja troškova administracije na svim nivoima vlasti, stabilizacije penzionih i zdravstvenih fondova.

Čudo veće od ukazanja Gospe

Najbolji primjer da je vlastima "voda došla do grla" je činjenica da, nakom što je u maju delegacija MMF-a domaćim vlastima poručila da se o novom kreditu može razgovarati, ali tek kada domaće vlade dogovore o listi reformi koje su spremni napraviti, a MMF će potom vidjeti koliko novca mogu dobiti za to. Ono što je potom uslijedilo spada u red neviđenih čuda u ovoj zemlji i nadmašuje i ukazanje Gospe u Međugorju i piramide u Visokom .

Bez puno pompe i za samo mjesec dana, država, dva entiteta, jedan distrikt i 10 kantona, munjevito su usaglasili listu reformi koje su spremni napraviti u zamjenu za novi kredit MMF-a.

Iznenada, problem nije bio niti Dejtonski sporazum, niti Ustav BiH, ni ti nadležnosti entiteta i države, niti entitetsko glasanje, pa se još jedanput pokazalo da kada se radi o parama, ova zemlja i njena vlast može funkcionisati efikasnije od Njemačke, samo kada hoće ili kada mora.

Formalno odobrenje novog kredita očekuje se početkom septembra i odmah po njegovom zaključivanju, BiH može računati na dobijanje prve tranše kredita, od nekih 200 milona maraka. Svaka naredna tranša, uslijedit će tek kada vlade u BiH provedu dio obećanih reformi. Ukoliko ponovo vlasti u BiH ponovo odustanu od obećanih reformi, neće dobiti ni ovih 800 miliona maraka.

Od ispunjavanja obećanja datih MMF-u zavisiće i dobijanje novca od EU i Svjetske banke, koji su u protekle dvije godine takođe pokazali i da mogu i da hoće "zavrnuti slavinu" kada se obećanja o reformama izigraju.

MMF obećanjima više ne vjeruje

Situacija neodoljivo podjeeća na 2009. godinu kada je po istom principu, BiH na brzinu povukla prvih 800 miliona maraka obećavajući MMF-u da će reforme biti napravljene "do ponedeljka".

Nakon takvog iskustva sa BiH, u MMF-u su izvukli pouku, pa će ovog puta prije nego što krediti bude i zvanično odobren, BiH morati ispuniti prvi set uslova, prije svega rebalans entitetskih budžeta. Tako da ovog puta "na lijepe oči" i obećanja ovjerena "časnom pionirskom" BiH neće dobiti ni feninga.

Za domaće vlasti, ovo je loša vijest, jer rebalans praktično znači smanjenje, barem djelimično, napuhane javne potrošnje, a kresati primanja budžetskim korisnicima samo mjesec dana prije lokalnih izbora je noćna mora za političare.

Stoga obje entitetske vlade grozničavo nastoje presložiti postojeće budžete kako bi i vuk bio sit i ovce na broju, odnosno kako bi se barem djelimično smanjila javna potrošnja i zadovoljio MMF, dok istovremeno budžetski korisnici ovo kresanje ne bi previše osjetili na svojim primanjima i ljutiti izašli na glasačka mjesta u oktobru.

Čak i ako uspiju u ovoj budžetskoj gimnastici, time su tek preskočili prvu prepreku i zaslužili nagradu od nekih 200 miliona maraka, koji ni izbliza ne rješavaju budžetske probleme.

Za preostalih 600 miliona maraka kredita trebat će napraviti puno više bolnijih rezova a kako se pokazalo u prethodne tri godine, vlastima u BiH reforme, pogotovu one koje znače smanjenje potrošnje budžetskog novca, nisu jača strana.

Zato će biti zanimljivo vidjeti da li će ovoga puta 800 miliona maraka kredita biti dovoljan stimulans za reforme. U protekle tri godine ni 1,6 milijardi maraka, koje su stajala na raspolaganju i ostale neiskorištene, nije bilo dovoljno da potakne na reforme, koje su ionako neminovne, prije ili kasnije.

Sve će to narod otplatiti

Što se tiče MMF-a, niko od njihovih zvaničnika neće se pretjerano zabrinuti ukoliko BiH ne ispuni uslove za dobijanje svih 800 miliona maraka, kao što nisu ni prethodne tri godine nisu provodili besane noći što je od odobrenog kredita BiH ostalo neiskorišteno 1,6 milijardi maraka.

MMF će u svakom slučaju dobiti svojih 800 miliona maraka nazad, za dvije, tri ili četiri godine, jer otplata ino dugova ima apsolutni prioritet nad svim ostalim budžetskim stavkama u BiH.

Razliku će jedino osjetiti na svojoj koži, direktno ili indirektno, kako budžetski korisnici tako i svi ostali građani BiH. Bez svježeg novca i smanjenja rashoda, budžeti u BiH nezaustavljivo jure ka finansijskom ambisu, pa je kresanje javne potrošnje, kao ključni uslov, ionako neizbježno, bilo zbog uslova MMF-a ili jednostavno zato što u budžetima neće biti dovoljno novca za sve planirane izdatke.

(zurnal.info)