RADNIČKI MARŠ PREMA GRANICI: Ostavljamo vam Bosnu, radite s njom šta hoćete!

Oko 200 radnika Fabrike obuće "Aida“, "Livnice čelika“ i "Dite“ krenuli su jutros prema graničnom prelazu Orašje u namjeri da, kako su najavili, napuste BiH:

- Idemo prema Orašju. Ne znamo šta da očekujemo kada dođemo tamo. Nama je cilj da tamo dođemo - kazao je za Agenciju Fena potpredsjednik Sindikata radnika Fabrike obuće "Aida“ Hasan Užičanin.

Užičanin je također dodao da radnici više nemaju šta reći, jer su tri mjeseca poručivali, ali ih niko nije slušao.

Na odlazak iz BiH radnici propalih firmi s područja Tuzlanskog kantona odlučili su se zato što vlasti, nakon brojnih radničkih protesta, nisu ispunili njihove zahtjeve.

- Planiramo doći do Srebrenika, a onda tamošnji Crveni krst zamoliti da nam pomognu u organizaciji prenoćišta. U četvrtak bismo nastavili put ka Orašju, a pretpostavljam da bi u večernjim satima došli do granice - kaže Mujo Gavranović, potpredsjednik Sindikata Konjuha.

- Borili smo se za ovu državu, a danas nemamo ništa. Ostavljamo im Bosnu, neka rade se njom šta god hoće - kaže Mevludin Trakić, predsjednik Sindikata Konjuha.

Neispunjena obećanja premijera Umihanića

Na nedavno održanoj vanrednoj sjednici, posvećenoj zahtjevima sindikata Fabrike obuće "Aida", Vlada TK-a je zaključila da nije u mogućnosti razmatrati odluku o odobravanju jednokratne socijalne pomoći radnicima "Aide", do donošenja izmjena i dopuna budžeta Tuzlanskog kantona.

Također je zaključeno da osiguranje sredstava u budžetu TK-a za 2015. godinu za uvezivanje radnog staža za sve radnike "Aide" za svih 18 godina, zbog nedostatka zakonskog osnova i znatno velikog iznosa potrebnih sredstava, nerealan i neostvariv zahtjev.

Predstavnici radnika Fabrike obuće "Aida" održali su početkom mjeseca sastanak sa zamjenikom premijera i ministrom finansija Tuzlanskog kantona te još nekim kantonalnim ministrima u pokušaju da se pronađe rješenje problema radnika ove fabrike. Radnici su tokom sastanka predočili ministrima svoje zahtjeve za, između ostalog, normalizaciju poslovanja, uvezivanje radnog staža i isplatu plaća.

Nakon što je postalo očigledno da njihovi zahtjevi neće biti ispunjeni, radnici su tražili isplatu 400 KM obećane jednokratne pomoći:

- Zašto je premijer obećavao isplatu jednokratne pomoći kad je znao da nema novca u budžetu – upozorava Ramiz Omanović, predsjednik Sindikata radnika tekstila, kože, obuće i gume BiH. U razgovoru za Žurnal kaže kako se problemi radnika iz Tuzlanskog kantona, a posebno radnika fabrike Aida pokušavaju riješiti više godina:

- Sva priča oko privatizacije ove fabrike, koja zapravo nikada nije privatizovana, dokazuje kako država ne zna upravljati svojom imovinom i staviti je na svoje noge. Takav slučaj nije samo sa Aidom već i nekim drugim firmama. Dovedeni su nesposobni direktori koji nikada nisu odgovarali jer ih niko nije pozivao na odgovornost. Dogovarani su poslovi ispod cijene, ti radnici rade po dva mjeseca a zatim šest ili sedam ne rade. Dobijaju otpatke od firmi koje imaju više posla.

Veliki problem je i neuvezivanje radnog staža. Procjenjuje se kako više od 50 hiljada radnika ima neuvezan radni staž, te kako bi za tu namjenu trebalo izdvojiti milijardu i 200 miliona KM. Poreska uprava nije primorala firme da uplaćuju doprinose:

- Već godinama ukazujemo na sve ove probleme – kaže Omanović – ali vlast je, da bi prikrila nerad, kupovala socijalni mir. Sada je socijalni mir u Tuzlanskom kantonu ugrožen.

Vlada Tuzlanskog kantona, smatra naš sagovornik, odgovornost prebacuje na Skupštinu, koja još uvijek nije ni konstituisana:

- Ovo više nisu radnici koji traže azil već građani kojima su ugrožena ljudska prava. Kontaktiram sa njima na terenu, situacija je grozna, vani je hladno, oni idu pješice... Da li će se iko od vlasti TK smilovati na te ljude, izaći im usuret i isplatiti obećano?

Omanović kaže kako su mu radnici prenijeli da bi situacija mogla eskalirati:

- Mogu ih pustiti preko granice ili vratiti. A treća opcija je da se bacaju u Savu. Bilo bi to porazno, ali kada ljudima dogori u stanju su svašta uraditi.

Hajdarević: Niko ne vidi gladnu Bosnui i Hercegovinu

Među radnicima koji su na putu prema hrvatskoj granici su i radnici Dite Tuzla. Kata Iveljić, predsjednica Sindikata hemije i nemetala, tokom našeg telefonskog razgovora putovala je prema radnicima. Pokušat će barem, kaže, da im osigura sendviče u Srebreniku:

- Vlasti su dozvolile da do ovoga dođe i to je poražavajuće. Već dugo pregovaraju s radnicima mimo institucija. Nisu radnici ovce. Bili smo fleksibilni i odustali od ostalih zahtjeva, ostali smo samo pri jednom – isplati jednokratne pomoći, da ljudi prežive dok se formira Skupština. Ali ne, oni samo prebacuju odgovornost jedni na druge.

Iveljić kaže kako su na sastanku održanom prije tri dana predstavnici Sindikata tražili materijalnu pomoć dok se konstituiše vlast, ali su odbijeni:

- Sad ćemo vidjeti šta će se dešavati. U ponedjeljak imamo koordinacijski sastanak industrijskih sindikata. Ako vlast ne poduzme neke mjere suočit će se sa velikim problemom sindikata.

U kakvom su položaju radnici koji su jutros krenuli prema granici sa Hrvatskom dobro znaju i radnice Borca iz Zenice. Već godinama upozoravaju vlast i društvo na očajan položaj u kojem se nalaze. Jedna od njihovih metoda, osim protesta, bio je i štrajk glađu. Bez posebnih rezultata, kaže Ifeta Hajdarević iz Borca. Zbog toga nije posebno optimistična da će jutrošnji potez radnika TK-a imati odjeka kod vlasti:

- To naravno ne znači da nemaju moju podršku i da ih u potpunosti ne razumijem. Ja sam uz njih, ali sumnjam da će nešto postići.

I sama je u sitoj situaciji:

- Nema staža, nema pomoći... Taj mali sloj bogatih se zatvorio u sebe i niko ne raguje na tu gladnu Bosnu i Hercegovinu. A ne shvataju da su upravo ovi radnici koji kreću prema Hrvatskoj njihov kapital. Oni nemaju drugog izlaza osim ovog, kako ga je Vlada nazvala, buntovnog puta. Ako Evropska unija i treće zemlje ne shvate ovo ozbiljno, ne znam šta se sve može dogoditi.

(zurnal.info)