NOVE NEISTINE premijera Viškovića:Rezerve brašna zavisne od uvoza iz Srbije kojeg sada nema
JEDINA SLOBODNA TERITORIJA

Istraga

NOVE NEISTINE premijera Viškovića: Rezerve brašna zavisne od uvoza iz Srbije kojeg sada nema

Republika Srpska nema robne rezerve, zapravo, otišle su u stečaj nakon što su kapilarno opljačkane i pošto su im, zbog neodgovornog i besramnog odnosa vlasti, nagomilani dugovi teški desetine miliona maraka. Zato ima entitetskog premijera Radovana Viškovića, koji je narodu poručio da, bez obzira na nestašicu žita na evropskom tržištu zbog rata u Ukrajini, ne brine ništa, jer Republika Srpska ima dovoljno i pšenice i brašna

Rezerve brašna zavisne od uvoza iz Srbije kojeg sada nema
foto: bntv

 

 Proizvodnja pšenice u Srpskoj je negdje oko 200.000 tona godišnje, od čega može da se dobije oko 120.000 tona brašna. U normalnim okolnostima, potrošnja građana u Srpskoj je negdje oko 5.500 tona brašna mjesečno. To znači da naša jedna žetva obezbjeđuje brašna za skoro dvije godine“, rekao je nedavno premijer RS Radovan Višković u intervjuu za portal Srpskainfo.

Idiličnu sliku o snabdjevenosti Republike Srpske pšenicom i brašnom, po Viškoviću, kvari Federacija BiH.

Međutim, problem je što FBiH nema značajnu proizvodnju pšenice, pa dobar dio brašna ili pšenice iz Republike Srpske završi u Federaciji BiH. U tom slučaju, proizvodnja pšenice u BiH nije dovoljna za prehranu svih stanovnika i moramo uvoziti određenu količinu pšenice sa drugih prostora“, konstatovao je Višković.

U odgovoru Žurnalu iz Vlade RS, u kojem su se pozvali na podatke Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, tokom jesenje sjetve u Republici Srpskoj zasijano je oko 43.000 hektara pšenice, što je, kako su naveli, više od višegodišnjeg prosjeka.

S obzirom da prosječan prinos pšenice iznosi 5-6 tona po hektaru, treba istaći da će Republika Srpska nakon žetve raspolagati količinama koje su dovoljne za potrebe stanovništva“, stoji u odgovoru.

Prema ocjenama stručnjaka koje je Žurnal konsultovao, stvari nisu baš onakve kakvim ih predstavljaju iz Vlade RS. Navode da jeste tačan podatak da RS proizvodi oko 200.000 tona pšenice godišnje, ali podsjećaju da je pšenica berzanska roba i da oni koji je proizvode mogu njom nesmetao da trguju, bilo u BiH ili u inostranstvu. U situaciji kada je ograničena mogućnost nabavke ove žitarice na evropskom tržištu, smatraju sagovornici Žurnala, pod hitno bi trebalo donijeti mjere zabrane izvoza pšenice. Takvu odluku je moguće donijeti jedino na nivou BiH, gdje SNSD i ostali iz koalicije na državnom nivou, koče mnoge stvari.

Potom, pšenica koja se proizvodi u Republici Srpskoj nije dovoljno kvalitetna da bi se koristila za prehranu ljudi, pa se mora miješati sa kvalitetnom pšenicom, koja se uvozi iz Srbije i Mađarske. Stručnjaci dalje navode da je tokom jesenje sjetve posijano nešto više od 42.000 hektara pšenice, ističući da nije tačan podatak iz Vlade RS o prosječnom prinosu od pet do šest tona po hektaru, već da on iznosi četiri tone.

„Malo koji ratar je prihranio pšenicu mineralnim đubrivom zbog skupoće, pa će prinosi biti niži, čak i ako ne bude suše. Ako bude suše, prinosi sjetve u prvoj polovini jula mogli bi da budu još niži. Rano je za sve prognoze“, naveli su sagovornici Žurnala.

Oni smatraju da se treba strateški razmišljati i da je ključ u povećanju sjetvenih površina, sa sadašnjih 42.000 hektara, što je, opet, nemoguća misija bez pomoći i podsticaja države. Poskupio je i repromaterijal, a đubrivo koje je Bosni i Hercegovini obećao turski predsjednik Režep Taip Erdogan nije od koristi za pšenicu, već za kukuruz, koji se u RS sije na oko 150.000 hektara, što opet nije dovoljno.

Posebna priča su podaci o tome koliko brašna trenutno ima u RS. Iz Vlade RS je Žurnalu odgovoreno da, prema podacima od 4. aprila ove godine, mlinovi u Republici Srpskoj raspolažu sa 401,85 tona brašna i 20.471,16 tona pšenice.

„Te količine brašna su na lageru u mlinovima, s tim da se brašno kratko zadržava u mlinovima, pošto direktno iz proizvodnje ide u markete koji su snabdjeveni dovoljnim količinama brašna“, navedeno je u odgovoru.

Tačno je da u mlinovima trenutno ima toliko brašna i pšenice, ali su oni u privatnim mlinovima, a ne onim u javnom vlasništvu, jer RS nema robnih rezervi. To znači da mlinari brašno mogu da prodaju kome hoće, pa i u inostranstvu, jer ne postoje mjere zabrane izvoza. Vlada Republike Srpske u svom vlasništvu raspolaže tek sa 6.000 tona pšenice, kupljenim nedavno u skladu za Zakonom o interventnim nabavkama, kojim su prije pet godina „pokrili“ gašenje Robnih rezervi RS.

Dodatni problem je to što mlinari, da bi proizvodili brašno odgovarajućeg kvaliteta, ne mogu koristiti samo pšenicu proizvedenu u RS, već zavise od uvoza pšenice iz Srbije i Mađarske. Iz Vlade navode da sa uvozom pšenice iz Mađarske za sada nema problema, ali da je došlo do zastoja u isporuci ugovorenih količina ove žitarice iz Srbije.

Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS je dostavilo spisak proizvođača koji imaju ugovorene količine nabavke merkantilne pšenice i merkantilnog kukuruza iz Republike Srbije (na osnovu ranije zaključenih ugovora) Ministarstvu spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH i Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srbije, ali još nema povratne informacije, odnosno još nisu definisane procedure uvoza merkantilne pšenice i merkantilnog kukuruza iz Srbije u BiH“, naveli su u odgovoru iz Vlade RS .

Riječju, sve je upitno: Da li će i kada biti uvoza pšenice iz Srbije i Mađarske? Koliko će potrajati rat u Ukrajini? Odakle će se i po kojoj cijeni moći nabavljati sjemenski materijal i mineralna đubriva? U tako fluidnoj situaciji, Vlada RS djeluje ad hoc, a ništa bolje ne reguje ni Savjet ministara BiH.

Tačno, za sada maloprodajni i veleprodajni objekti u cijeloj BiH raspolažu dovoljnim količinama brašna. Jeste da je džak skuplji skoro duplo (u pojedinim marketima se 25 kilograma brašna plaća i 40 KM) u odnosu na početak marta), ali ga za sada ima. Putem intervenih nabavki Vlada RS je, osim onih 6.000 tona pšenice, nabavila i nešto ostalih osnovnih životnih namirnica. Kako je Žurnalu saopšteno, nedavno je nabavljeno je 190.000 litara ulja, 190.000 kilograma šećera, 863.430 konzervi, 95.000 kilograma soli. Sva ta roba uskladištena je kod dobavljača, jer je Vlada RS rasprodala nekadašnja skladišta u vlasništvu Robnih rezervi.

Postupak nabavke nafte je poništen, zbog, kako su naveli iz Vlade, značajnog pada cijena na svjetskom tržištu u toku same procedure nabavke i visoke cijene dostavljenih ponuda, pa je pokrenuta nova procedura.

Ruku na srce, količine svega onoga što je Vlada RS nabavila putem interventnih nabavki su minorne ako dođe do ozbiljnijih poremećaja na evropskom i svjetskom tržištu. Radovan Višković i za takvu situaciju ima rješenje, koje je izrekao prije dvije godine, u vrijeme početka pandemije korona virusa:

“Svašta se može izdržati, čovjek bez hrane, vode i pića može preživjeti mesec i po dana.

Ništa manje domišljat nije ni premijer Federacije BiH Fadil Novalić, koji je, komentarišući poskupljenja osnovnih životnih namirnica, mrtav ozbiljan poručio: “Kupujte manje. Ako ste kupovali 100 litara ulja, sada kupujte 60”.

 

(zurnal.info)