Sveto slovo Ministarstva prosvjete: Roditelji u RS ne mogu otkazati pohađanje vjeronauke

B.B. iz Novog Grada ima troje djece, od kojih jedno nije pohađalo vjeronauku, a dvoje jeste. On je 4. septembra prošle godine uputio zahtjev Osnovnoj školi „Sveti Sava“ u Novom Gradu da i drugo dvoje djece ispiše sa časova vjeronauke, ali je to škola odbila. Zato se obratio Ombudmenu za ljudska prava, tražeći od te institucije smjernice „za ispis djeteta sa časova vjeronauke“.

Ombudsmenu se obratio i B.J. tvrdeći da je njegovo dijete diskriminisano, jer mu nije dopušteno da se ispiše sa časova vjeronauke. Drugo njegovo dijete uopšte ne pohađa vjeronauku.

Njegov sin je u drugom razredu pohađao vjeronauku, jer je saglasnost za to dala njegova majka, koja je u međuvremenu preminula. Otac, koji je i ranije bio protiv toga da mu sin pohađa vjeronauku, poslije smrti djetetove majke, zatražio je da njegov sin više ne ide na te časove. Tu je naišao na zid. Uzaludno je pisao Ministarstvu prosvjete, njegov zahtjev nije odobren, baš kao ni u slučaju iz Novog Grada. (Imena roditelja i njihove djece ne objavljujemo kako ne bi bili izloženi dodatnim pristicsima i neugodnostima na radnim mjestima i u školi, ali je kompletna dokumentacija o ovim slučajevima u posjedu Žurnala).

„Podnosici žalbe žele da njihova djeca prestanu sa pohađanjem vjeronauke, iako su se roditelji djece prvobitno odredili da njihova djeca pohađaju vjeronauku, ali sada to više ne žele i, po svemu sudeći, ne postoji zakonska mogućnost da djeca naknadno prestanu pohađati časove vjeronauke“, navodi se u dopisu Ombudsmena BiH upućenom predsjedniku Vlade RS 20. jula ove godine.

Isti dopis je u martu ove godine, Ombudsmen BiH uputio Ministarstvu prosvjete RS, tražeći od ovog Ministarstva da u što skorije vrijeme razmotre da „preciznije i jasnije kroz primjenu zakonskih rješenja i podzakonskih akata obezbijedi ravnopravan tretman djece koja više ne žele da pohađaju časove vjeronauke u osnovnim školama u RS“.

„Ombudsmeni nalaze da nadležne obrazovne vlasti u RS ne krše slobodu misli, savjesti i vjeroispovjesti djece ili njihovih roditelja, ali istovremeno smatraju da se trebaju urediti i sporna pitanja na koja se ukazuje žalbama roditelja“, navodi se u dopisu Ombudsmena BiH Ministarstvu prosvjete RS.

Ombudsmeni smatraju da se i djetetu mora omogućiti da se o ovim pitanjima izjasni, s obzirom da na taj način dijete gradi svoju ličnost i individualnost.

„Odrasli moraju djetetu omogućiti i ostaviti dovoljno prostora da eventualno mijenja svoj stav i svoje mišljenje, po pitanju sloboda misli, savjesti i vjeroispovjesti, jer je samo tako odgovorno ponašanje odraslih u najboljem interesu djeteta. Naprimjer, šta u situacijama kada dijete i/ili njegovi roditelji u toku školovanja promijene svoj stav i u toku osnovnog školovanja i žele da pohađaju vjeronauku“, navodi se u dopisu Ombudsmena BiH Ministarstvu prosvjete RS.

Zalud su bile sve preporuke Ombudsmena, Ministarstvo prosvjete RS ostalo je čvrsto pri svom stavu, pri čemu je njihov odgovor nelogičan...

Iz Ministarstva su naveli da „škole treba shvatiti kao ozbiljne ustanove i da davanje saglasnosti za odustajanje od pojedinih nastavnih predmeta sa sobom povlači mnoge nedoumice: upisivanje i ispisivanje podataka u pedagošku dokumentaciju i evidenciju, način formiranja odjeljenja, raspored časova, norma radnika…“ I sve to zbog jednog ili dva učenika i to u dva različita grada?!!!

Da toliko pažnje posvećuju kvalitetu nastave i ostalim pitanjima bitnim za obrazovanjem, kao na insistiranju da djeca moraju pohađati vjeronauku, gdje bi im bio kraj. Iz resornog ministarstva roditeljima, koji su tražili da im djeca prestanu sa pohađanjem vjeronauke, odgovorili su da ako učenici počnu ići na časove vjeronauke u drugom razredu, ona postaje obavezan nastavni predmet do kraja završetka osnovnog obrazovanja! Dogma, sveto slovo!

Dakle, ni djeca ni roditelji ne mogu promijeniti svoj stav. Nema dileme da se radi o svjesnoj diskriminaciji djece i cijelih porodica.

Ombudsmen za ljudska prava BiH je, međutim, jasno naznačio da se predmet vjeronauka i ne može porediti sa ostalim predmetima, jer naprosto kod vjeronauke je potrebno uvažiti činjenicu da se u odnosu na sve druge predmete, o vjeronauci roditelji izjašnjavaju, odnosno mogu birati hoće li djeca izučavati taj predmet ili ne, na kraju prvog, odnosno na početku drugog razreda. 

„Ukoliko roditelji naknadno promijene svoje odluke i iz bilo kojeg drugog razloga ne žele da djeca izučavaju vjeronauku, to nikako ne mora značiti da se radi o pukim promjenama mišljenja, već je moguće da su roditelji u potpunosti promijenili svoja vjerska i filozofska uvjerenja“, naveli su iz institucije Ombudsmena BiH.

Riječju, ne može Ministarstvo prosvjete nikoga prisiljavati da prisustvuje časovima vjeronauke, ako je promijenio mišljenje o potrebi dolaska djece na te časove, iz ključnog razloga što je sloboda mišljenja Ustavom zagarantovano pravo.

Jedan od roditelja nedavno je ponovo uputio urgenciju Ministarstvu prosvjete, tražeći da postupe po preporuci Ombudsmena BiH i njegovom djetetu omoguće da prestane pohađati časove vjeronauke. Ukoliko se ogluše na njegov zahtjev, ovaj roditelj je najavio pokretanje parničnog i krivičnog postupka protiv odgovornih iz Ministarstva. Takođe je o ovom slučaju obavijestio Misiju OSCE u BiH i najavio dalje korake u međunarodnim institucijama nadležnim za prava djeteta.

(zurnal.info)