SABIHA HUSIĆ: Batine su odgojna metoda u BiH

Iako su sigurne kuće u BiH jedino mjesto gdje se žrtve nasilja barem privremeno mogu skloniti i pobjeći od nasilnika, zahvaljujući čemu je vjerovatno spašen povelik broj života, država nikada nije preuzela obavezu njihovog finansiranja. Zbog neadekvatnih zakonskih rješenja pojam žrtve razlikuje se u zavisnosti od kantona. O ovome, ali i čestom nasilju koje se u BiH provodi nad djecom od strane roditelja, za Žurnal govori Sabiha Husić, direktorica Medice Zenica

U toku je akcija “16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja”. Imate li pokazatelje u kom smjeru ide BiH, povećanju ili smanjenju procenta žrtava zlostavljanja?

Statistika Medice Zenica ali i drugih NVO organizacija koje se bave pitanjem nasilja pokazuje da se iz godine u godinu povećava broj evidentiranih slučajeva nasilja, kako u NVO koje se bave ovom problematikom tako i u policijskim stanicama. Ipak, to je samo vrh ledenog brijega jer mnogi slučajevi ostaju neotkriveni i neevidentirani. Od 1. januara do 31. oktobra ove godine u sigurnoj kući Medica u zenici boravilo je 60 žrtava, od čega 29 žena i 31 dijete. Na SOS telefon 1265 u istom periodu primljeno je 116 identifikovanih poziva – 90 žena i 26 muškaraca.

Šta je najveći problem s kojim se surećete u radu?

Dokazivanje da NVO organizacije pružaju usluge koje prate potrebe žrtava nasilja uz minimalna sredstva.

Koliko u prosjeku godišnje žena boravi u Medici?

U prosjeku 60 osoba, žena i djece.

Slažete li se vi s konstatacijom nekih NVO-a da u BiH postoji kultura nasilja prema ženama?

Nasilje postoji širom svijeta. Patrijarhat je prisutan i u BiH, ali i izvan, što se odražava na kvalitet života žene.

Kakva su vaša iskustva u radu sa žrtvama, koliko nakon nasilja mogu nastaviti s normalnim životom?

U Medici vjerujemo da u svakoj osobi postoji zdravi/očuvani dio koji pomaže u procesu normalizacije njenog stanja, izlječenja i ponovnog uspostavljanja života na kvalitetnim osnovama u porodici i zajednici. Pored traumatskih posljedica koje se liječe, centralni dio terapijskog tretmana je jačanje unutrašnjih snaga, očuvanog zdravog dijela ličnosti, kojeg trauma nije narušila. Stoga se aktivno radi savjetodavni i terapijski individualni rad, zatim grupni, kao i porodična terapija.

Djeca su često žrtve nasilja u BiH. Koliko su u bh. društvu batine uobičajen odgojni metod?

Iz iskustva Medice Zenica kroz direktnu asistenciju primjetno je da se batine koriste prema djeci kao odgojna metoda ali slično se pokazuje radeći i sa djecom edukativno-kreativne radionice u urbanim i ruralnim sredinama. Stoga je potrebno učiti djecu da prepoznaju nasilje i da reaguju. Medicinim edukativno-kreativnim radionicama u 2010. godini prisustvovalo je oko 1.000 djece (oko 800 u ruralnim sredinama i 200 u urbanim). Da nauče prepoznati nasilje, progovoriti i zatražiti pomoć.

U susjednim zemljama sve se češće provode akcije protiv fizičkog kažnjavanja djece, te se podliježe i krivičnoj odgovornosti. Mislite li da je u BiH taj glas dovoljno jak ili se nasilje ipak toleriše?

Glas bi trebao da bude jači i snažniji, kako se nasilje ne bi tolerisalo, u protivnom ne mozemo govoriti o demokratskom društvu.

Smatrate li da su naši zakoni zadovoljavajući za zaštitu od nasilja?

Ne. Nama treba Zakon na državnom nivou da sve žrtve/preživjele nasilje imaju ista prava i mogućnosti ostvarivanja prava. Sada imamo zakone na nivou entiteta, a zatim u Federaciji na nivou kantona, što znači da nije isto biti žrtva nasilja u Sarajevu, Banjoj Luci, Mostaru, Busovači i sl. Takvi zakoni uništavaju dostojanstvo preživjele, a ne zaboravimo da svjetske statistike pokazuju da se u 95%-98% slučajeva nasilja radi o ženama.

Sigurne kuće su u vlasništvu NVO-a. Kako je moguće da država još uvijek nije preuzela obavezu finansiranja ovih ustanova?

Zbog toga što zakoni nisu harmonizirani. Tako se desava da žrtva nasilja u Sarajevskom i Tuzlanskom kantonu bude prepoznata kao korisnica socijalnih prava jer je Zakon o socijalnoj zaštiti prepoznaje, dok u ostalim kantonima nemamo takvu situaciju. Primjenjujući zakon o zaštiti od nasilja u porodici nije definirao sigurne kuće. Sarajevski kanton finansira sigurnu kuću koja je u vlasništvu Fondacije lokalne demokratije, dok se druge sigurne kuće u Federaciji finansiraju jednokratnim povremenim odlukama. Zeničko-dobojski kanton je našao prelazno rješenje zajedno sa Općinom Zenica da sufinansiraju sigurnu kuću. Općina Zenica potpisivanjem Protokola sa Medicom zenica kao referentnom organizacijom za pitanje trauma i nasilja, a Kanton potpisivanjem Ugovora. Od 2011. godine taj model je predložen svim općinama Zeničko-dobojskog kantona i 9 općina je prihvatilo sufinansiranje na bazi da 30% fnansiranje bude iz budžeta lokalnih zajednica Kantona, 30% iz budžeta Kantona i 40% nivo FBiH. Nažalost, tri općine nisu prihvatile ovaj prijedlog na području Zeničko-dobojskog kantona dok ostalih devet zajedno sa Ministarstvom za rad socijalnu politiku i izbjeglice Ze-Do kantona su potpisali sa Medicom Zenica protokol o sufinansiranju zbrinjavanja žrtava nasilja u sigurnu kuću na osnovu predloženog modela. Ovaj primjer dobre prakse pokazuje kada su ljudi senzibilizirani za problem nasilja i žele pomoći i pružiti zaštitu mogu naći modele dok se ne reguliše zakonski okvir koji bi obavezao finansiranje sigurnih kuća gdje bi žene i djeca mogla doći na oporavak i dobiti adekvatnu podršku bez pitanja ko će to platiti ili da li će ta sigurna kuća biti otvorena/zatvorena sljedeći mjesec.

(zurnal.info)