SDP je u totalnom haosu. A i šire...

Obratite pažnju na ovu suptilnu, iznijansiranu izjavu: „Razgovarali smo o svemu. A i šire.“ Tako je Zlatko Lagumdžija prokomentirao prvi razgovor sa Željkom Komšićem, nakon što je član Predsjedništva BiH dao uzaludnu ostavku na sve funkcije u SDP-u.

KUD BRODI SDP

Ova Lagumdžijina poruka javnosti više nego bilo šta drugo svjedoči o totalnoj stranputici kojom brode naši političari, na čelu sa SDP-om. Oni nemaju elementarnu svijest o trenutku u kojem žive i o ozbiljnosti situacije s kojom se svi – i to isključivo njihovom krivicom – suočavamo. Lagumdžija je jednu tešku kriznu nepriliku iskoristio za plasiranje šege, iako ovdje nikome nije do zevzečenja.

U trenutku dok Komšić i on daju izjavu, stotine boraca sprema se na štrajk glađu, država ima pola miliona nezaposlenih, hiljade firmi se gasi, a stotinama hiljada penzionera ne treba nikakav štrajk kojim prijete razočarani borci, jer oni ionako žive na ivici gladi. Ili su duboko u tom delikatnom procesu. I nije im do dosjetki. I ne samo to, ti se ljudi opasno ljute na svakog ko se pokušava šaliti s njihovim nesnosnim položajem.

Odašiljati pošalice u takvoj situaciji – znači ne biti svjestan intenziteta krize u kojoj se ova tužna država nalazi. A Zlatko Lagumdžija ionako svaki javni nastup iskoristi za novu nepriličnost. U Beogradu je tokom razgovora s Vukom Jeremićem spominjao izvjesno pilićarenje, što je bila šifrirana poruka nekome ovdje, vrlo moguće baš Željku Komšiću. Izabrao je najnepriličniji od svih nepriličnih modela obraćanja: da se šef diplomatije i čelnik jedne od dvije najjače stranke u zemlji sa sopstvenim oponentima obračunava tokom oficijelnih posjeta susjednim državama. Kad već dobace dotle da ga jedan drugom šukaju, znači da među njima nema elementarnog dijaloga, koji bi otklonio uzroke nesporazuma i razloge šukanja.

Pravo na humor ovdje imaju svi osim Zlatka Lagumdžije i njegovih kolega iz slavne šestorke. Humor priliči i ovdašnjoj sirotinji, koja od muke više ne zna šta bi, i ogorčenim uposlenicima kojima je posao sve neizvjesniji, a plate sve manje, i zbunjenim poduzetnicima koji više nemaju šta poduzeti. Čak i novinari, umjetnici, estradne zvijezde, imaju pravo na humor. Ali ne i Lagumdžija. On je davno prestao biti dio rješenja, dugo je već dio problema. Ne ide mu ni na jednom nivou: ni na partijskom, ni na federalnom, ni na državnom, ni na međunarodnom. Sve što dotakne - krene nizbrdo.

SDP već najesen ima mogućnost da se suoči s rezultatima takve politike. Eto prilike da vidimo kome je do pošalica i je li nam situacija, što bi se ono reklo – humoristična.

PITANJA HRABROSTI

Problem Željka Komšića druge je prirode. Kad je objavio povlačenje, znalo se da od toga neće biti ništa. U zemlji neopozivih ostavki ništa nije tako relativno kao ta naša slavna, česta i neobavezujuća, a pri tome neopoziva odstupanja s vlasti. Od Harisa Silajdžića, preko Emira Suljagića, do evo sad Komšića, ovdje su mnogi odlazili i ponovo se vraćali. Tek kad se suoče s metkom, postanu neopozivi.

Kad neko kaže da daje ostavku, on sebe unaprijed kandidira za glavni predmet poruge u raji, a i šire, jer svi znaju da od toga neće biti ništa. Ako je ovo Komšiću bio samo probni balon, indirektni način da se bolje pozicionira u stranci, onda je izabrao pogrešan balon. A ako je ozbiljno vjerovao u svoje riječi, onda nije smio dozvoliti da ga nagovore. Osim toga, napravio je logičko-političku grešku kada je – izvinjavajući se što ne može odmah obrazložiti iznenadni čin – zamolio svih svojih 340 hiljada glasača da se strpe još jedan dan, dok im ne ponudi razloge.

Kao član Predsjedništva BiH i kao pripadnik jedne od stranaka na vlasti, on ne odgovara samo svojim biračima, nego cjelokupnoj javnosti, te je obrazloženja dužan ponuditi svima. Evidentno je da takav potez nije, kao što su s hinjenom političkom korektnošću priopćili iz SDA – „unutarstranački problem SDP-a“, nego bi mogao da ima dalekosežne posljedice na ukupno stanje u zemlji.

Imat će ga i ovako. Nabrajajući (naknadno) razloge ostavke, Komšić je precizno naveo glavne boljke svoje stranke. SDP apsolutno nije dorastao izazovima savremenog bh. političkog trenutka. Ta je stranka iznevjerila ulogu alternative prokazanom nacionalističkom bloku. Politička snaga čiji je glavni zadatak bio vraćanje nade i dogradnja, odnosno izgradnja demokratskog društva, već je 15 godina vrlo nedemokratski ustrojena, a nadu su vratili jedino sebi. Nepotizam, jaranizam, korupcija, neispunjena obećanja, nedostatak političke i ekonomske vizije, izostanak sluha za društvene nedaće...

Kad neki politički belaj ispliva na površinu, svima je jasno da on nije odraz trenutnog stanja ili nekog akutnog nesporazuma, nego je plod hroničnih sukoba i trajno loših odnosa. Nema boljeg dokaza za to od ove neprihvaćene ostavke. Komšić je nakon sjednice SDP-a prenio poruku Hakije Meholjića, koji mu je rekao da nema hrabrosti. Možda je u tome problem? Poznat kao hrabar čovjek, nije imao hrabrosti da istraje u odluci.

I tako je još jedna neopoziva ostavka preselila u opozive.

(zurnal.info)