Rufiju stotinu miliona eura: Slijedi li 'sahrana' termoelektrane u Ugljeviku?

Dugogodišnji radnik Rudnika i Termoelektrane Ugljevik (RiTE) Jelenko Marinković uvjeren je da oni koji su nabavili ugalj iz Bukove Kose hoće da sahrane termoelektranu.

„Taj ugalj ima visok sadržaj sumpora i ne odgovara propisanim tehničkim karakteristikama. Sagorijevanjem se stvara sumporna kiselina koja razara kotao. Postrojenje je projektovano za ugalj sa najviše pet posto sumpora, dok ovaj sadrži čak 13 posto. Uz to, riječ je o materijalu koji je više ličio na zemlju i otpad nego na kvalitetan ugalj“, kaže Marinković za Žurnal.

Odobrenje za korištenje uglja iz Bukove Kose odbila su tokom sedmice potpisati trojica tehničkih direktora termoelektrane. Nadzorni odbor RiTE Ugljevik prihvatio je njihove ostavke, ali je istovremeno produžio produžio mandat za v.d. direktora Žarka Novakovića i v.d. izvršnog direktora za Termoelektranu Željka Milanovića..

Nakon još jednog prekida proizvodnje, termoelektrana je, poslije sedam dana zastoja, ponovo pokrenuta korištenjem uglja iz matičnog rudnika.

Termoelektrana Ugljevik instalisane je snage 300 megavata, a tokom 2024. godine proizvela je 1.484 gigavat-sata električne energije. Zbog zastoja u njenom radu, Elektroprivreda Republike Srpske primorana je kupovati električnu energiju na tržištu po cijeni od 250 do 300 eura po megavat-satu, a za uvoz je sredinom oktobra 2026. izdvajala oko tri miliona KM dnevno.

Posao vrijedan 100 miliona eura

Firma „Drvo-Export“ iz Teslića, iza koje stoji odbornik SNSD-a Srđan Klječanin Rufi, sklopila je ugovor sa „Elektroprivredom Republike Srpske“ o isporuci milion tona uglja za RiTE Ugljevik. Cijena je 100 eura po toni sa PDV-om, što znači da bi Klječaninova firma na ovom poslu mogla prihodovati ukupno 100 miliona eura, objavio je portal Kapital.

„Sa tim novcem koji se troši na neupotrebljiv ugalj, koji može izazvati havariju u termoelektrani, mogli bismo sanirati sve dugove, isplatiti plate radnicima i kupiti dampere neophodne za proizvodnju“, smatra Marinković.

Direktor Elektroprivrede RS Luka Petrović ranije je izjavio da je za svakodnevni rad termoelektrane potrebno oko 6.000 tona uglja, odnosno najmanje 150 kamiona dnevno. Žarko Novaković, vd direktor RiTE Ugljevik ispričao je za RTRS da dobavljač iz Prijedora treba isporučivati između 5.000 i 8.000 tona dnevno kako bi se obezbijedila kontinuirana proizvodnja.

Novaković je najavio da će elektrana do 1. novembra raditi na uglju iz matičnog rudnika „Istok 1“, a da će nakon toga preći na ugalj iz Bukove Kose.

Na pitanje novinara Nezavisnih novina po kojoj cijeni se nabavlja ugalj i da li je riječ o isporukama kompanije "Drvo-eksport", Novaković je odgovorio da je, "koliko je njemu poznato", Matično preduzeće potpisalo ugovor s tom kompanijom. "Mi još nismo potpisali nikakav ugovor s Matičnim preduzećem, tako da nemam uvid u cijenu",  kazao je on.

Minićevo zaduživanje kod „Alta banke“ za Rufija

Ovo nije prvi put da se novac iz budžeta Republike Srpske i javnih preduzeća usmjerava prema firmi Srđana Klječanina Rufija. Kako je Žurnal ranije pisao, Vlada Republike Srpske, na čelu sa Savom Minićem, zadužila se polovinom februara ove godine kod „Alta banke“ za 22 miliona eura, odnosno oko 42,9 miliona KM. Taj novac trebalo je da završi na računu „Drvo-Exporta“ iz Teslića, kao naknada za zemljište na Jahorini koje je prethodno prodato ovoj firmi.

PRLJAVE ŠEME ALTA BANKEDodikov kreditor pomaže i 'vračarce'  

ODLUKA NARODNE BANKE SRBIJEDodikovom kreditoru zabranjen rad

Riječ je o 56.000 kvadratnih metara zemljišta čiju je prodaju Ustavni sud Bosne i Hercegovine kasnije poništio, utvrdivši da je riječ o državnoj imovini kojom entitetske vlasti ne mogu raspolagati.

Rufi je, prema ranijim navodima, očekivao 41,3 miliona KM naknade, uz obračun kamata i drugih troškova na ime navodnih ulaganja. Pritom nije bilo jasno na kakva se ulaganja poziva, budući da nikada nije ni ušao u posjed zemljišta, što je potvrdio i sam Minić.

Rudnik koji je radio uprkos sudskim presudama i inspekcijskoj zabrani

Eksploatacija uglja na Bukovoj Kosi kod Prijedora od početka je praćena sudskim sporovima i osporavanjem dozvola. Okružni sud u Banjoj Luci dva puta je poništavao ekološku dozvolu za rudnik firme „Drvo-Export“, dok je Vrhovni sud RS poništio i rješenje Vlade o dodjeli koncesije za istraživanje uglja. Uprkos tome, rudarski radovi su nastavljeni.

Nakon prijave Centra za životnu sredinu, Republički ekološki inspektor je 25. augusta 2026. zabranio dalju eksploataciju jer je utvrdio da se ugalj kopa bez važeće ekološke dozvole. Međutim, aktivisti su početkom septembra zabilježili nastavak rada bagera. Ministarstvo je potom 1. septembra izdalo novu ekološku dozvolu za prvu fazu eksploatacije. Sam Rufi je ranije izjavio da rudnik radi punim kapacitetom i da će kopanje zavisiti od potreba njegove firme i kupaca iz Srbije. „Sve zavisi od potreba naših kupaca. Što se tiče poništene koncesije, istraživanje na ovom lokalitetu je davno završeno. Ta koncesija je, takođe, istekla prije dvije godine, rekao je Kliječanin 

Finansijsko iscrpljivanje do konačnog preuzimanja

„Oni hoće da finansijski iscrpe firmu kako bi je mogli kupiti, odnosno preoteti“, uvjeren je Jelenko Marinković, jedan od rijetkih radnika RiTE Ugljevik koji otvoreno govori o problemima u radu termoelektrane.

Problemi sa snabdijevanjem ugljem povezani su i sa dugogodišnjim neriješenim pitanjem koncesije na ležištu Ugljevik – Istok 2. Koncesiju za eksploataciju uglja i izgradnju dva termoenergetska bloka dobila je 2013. godine kompanija „Comsar Energy RS“ ruskog biznismena Rašida Serdarova. Iako je najavljivana investicija vrijedna stotine miliona eura i izgradnja nove termoelektrane Ugljevik 3, projekat nikada nije realizovan. U međuvremenu je RiTE Ugljevik, zbog nemogućnosti korištenja uglja sa ležišta Istok 2, čija je koncesija bila u vlasništvu Comsara, ostao bez jednog od ključnih izvora snabdijevanja.

DODIKOV UGLJEVIK240 miliona na računu Serdarova, nula megavata za građane

Vlada Republike Srpske je preko preduzeća „Gas-RES“ pokrenula otkup „Comsar Energy RS“, za koji je Serdarovu isplaćeno ukupno 240,5 miliona KM. Koncesija za eksploataciju uglja na ležištu Istok 2 potom je prenesena na RiTE Ugljevik. Međutim, ni preuzimanje koncesije nije odmah omogućilo eksploataciju, jer su ostali neriješeni imovinsko-pravni odnosi i postupci eksproprijacije zemljišta. U oktobru 2026. godine termoelektrana je ponovo obustavila proizvodnju zbog nedostatka uglja.

„Ljudi u Ugljeviku su oguglali. Kao u onoj poslovici o žabi koja se postepeno kuva: situacija se pogoršava malo-pomalo, a ljudi se navikavaju na sve teže uslove. U Ugljeviku se osjeti beznađe. U Ugljeviku je privreda zamrla, sve je stalo. Ljudi su razočarani i kao da su digli ruke, pa kažu: kako bude drugima, tako će biti i meni“, ispričao je nedavno za Žurnal Marinković.

Šta se sprema UgljevikuNeće kupiti rudnik i termoelektranu, oni će ih oteti!

(zurnal.info)