SLOBODAN VASKOVIĆ: Dragi Željko, preveliku si vojsku digao na mene

Dugo sam razmišljao kako u ovom pismu da te oslovim: Ako ti se obraćam sa Kopanja, onda će djelovati da smo na prevelikoj distanci, što nije tačno. Željko je već mnogo bliže, ali ne dovoljno blizu, s obzirom da si ti svuda oko mene, moje porodice, prijatelja, radnih kolega. Cijenim da će Dragi Željko biti najprimjerenije trenutnoj situaciji, te da će to i tebi odgovarati, jer činiš sve već gotovo mjesec dana da se danonoćno ne razdvajamo. Stoga, u nastavku sve počinjem i završavam sa Dragi Željko.

Dragi Željko, preveliku si vojsku digao na mene. Takve vojske i takve siline ne vidje ova zemlja od rata na ovamo. Niti takvog granatiranja lažima, podvalama, izmišljotinama, bolesnim konstrukcijama... Trese se Bosna od marširanja tvojih legija, uvija se Hercegovina pred naletom tvojih Orka. Danonoćno tučeš nesrazmjernom silom, spržena zemlja ti je cilj, ali efekti razaranja su ti ravni nuli. I dalje stojim kano klisurina, odlučan u namjeri da se izborim za slobodu. Valter je i dalje živ i jači nego ikad. Tvoji generalisimusi su u panici, u agoniji, u bolnom grču, u užasu, jer nisu ostvarili nijedan od zacrtanih kratkoročnih i dugoročnih ciljeva. Poraz vaš je potpun. Istina, moju porodicu si privremeno iselio van države, ali to i nije neki dobitak, s obzirom na silu koju si podigao.

Dragi Željko, ti si ovdašnji Černobil. Kada je došlo do havarije u tom gradu, zagađen je kompletan region. Baš kao što ti zagađuješ ovaj. Ali, vrijeme učini svoje. Danas je Černobil turistička atrakcija. Zagađenost je stvar ružne prošlosti. Takva vremena dolaze i u ovu zemlju. I to je ono što ti pokušavaš da spriječiš i u čemu nećeš uspjeti. Nije to jedino što te pokreće, jer i dalje ostaje pitanje zašto radiš sve ove sramne stvari koje radiš, umjesto da okreneš ćurak, kao što si to do sada nebrojeno puta učinio, i sačekaš promjene?! Imaš sa čime: imaš milione, firme, poslovne prostore, gradiš zgrade... Imaš i moć. Upravo je demonstriraš na meni i mojima. Šta je onda u pitanju? Sve imaš, ali jedno nemaš: Poštovanje i uvažavanje okoline. Srećeš se sa predsjednicima, ambasadorima, uglednim ličnostima..., ali džaba: običan svijet i dalje te ne uvažava i smatra te nikogovićem. I to ne možeš da promijeniš. To je tvoja neizlječiva boljka. Zato i mrziš, napadaš i gubiš.

Dragi Željko, da li si razmišljao da neke od svojih neuspješnih generala smijeniš. Nije im ovo prvi put da se razbijaju o mene. Gube već dugih pet godina. Gorki su im porazi, što se da vidjeti iz njihovog nastupa, koji se jedino može okarakterisati kao ludilo, i nikako drugačije. Pada li ti na pamet da su od silnog trošenja, tvoji generalisimusi postali bezvrijedni i neupotrebljivi. Da ih pomenem: Dragan Davidović, generalni dirtektor RTRS i bivši Ministar vjere u pet vlada Radovana Karadžića; Mirjana Kusmuk, glavni i odgovorni urednik „Glasa Srpske“ i nekadašnji portparol Momčila Krajišnika; Pero Simić, savjetnik za medije Milorada Dodika i nekadašnji Karadžićev intimus. Tu je i kaplar Goran Maunaga, koji je pet ratnih godina proveo sa Ratkom Mladićem. I da ne zaboravim Dragana Jerinića, koji ni ranije, a ni sada nije predstavljao ništa, ali ti je potpuno lojalan i spreman je zbog tebe napraviti svaku gadariju. Lijepo društvo, nema šta.

Dragi Željko, da te podsjetim i na sljedeće: Bivše gazde tvojih generala i kaplara su ili u zatvoru ili u bjekstvu. Krajišnik je presuđen na višedecenijsku kaznu zbog ratnih zločina; Karadžiću se sudi za najteža djela, Mladić se krije. Sam povuci analogiju i zaključi šta će biti sa tobom, kada pravna država ovdje zavlada. A zavladaće.

Dragi Željko, ti si čovjek spržene savjesti. Već odavno ti ništa nije sveto. Sklon si svakom nedjelu. Ti, koji si preživio užasavajući teroristički i gangsterski atak. Mnogi koji su danas oko tebe, tada su se radovali zbog napada, ali i tugovali što si preživio. Ja nisam među njima i dan danas matram da si platio strašnu cijenu. Uprkos tome, otvoreno ti kažem: užasniji od napada na tebe, jeste način na koji si zloupotrijebio sopstvenu tragediju. Najtragičnije od svega je što si danas u savezu sa nekim od onih koji su osumnjičeni da su ti radili o glavi. I zajedno sa njima ti radiš moju glavu. Postao si mafijaš. I to Kum. I završićeš kako Kumovi i završavaju - u zatvoru.

Dragi Željko, potpuno mi je nebitno da li ću tada biti živ. Jer, ja sam te već pobijedio. I tebe i tvoje jadne sluge i sluškinje. Otud i toliki bijes i mržnja i užas koji mi priređuješ. Džaba ti, jer si jurišajući na mene, porazio sebe. Svima je u ovoj državi danas kristalno jasno da si bio i ostao ništarija. Zbogom, Dragi Željko, jer ti se više neću obraćati.

(zurnal.info)