ŠTA EVROPA MISLI O NAMA: BiH je društvo netolerancije i korupcije, gdje su novinari partijski podijeljeni, a kriminalci bezbjedni

“Mali napredak”, “ograničen napredak”, “nije ostvaren napredak”, najčešće su formulacije koje se pojavljuju u najnovijem izvještaju Evropske komisije o godišnjem napretku BiH. Prevedeno na svakodnevni jezik, BiH u suštini tapka u mjestu zaostajući sve više za susjedima kada se radi o približavanju EU.

Godišnji izvještaj Evropske komisije daje detaljnu sliku stanja u BiH u svim oblastima života, od  “visoke” politike, makro ekonomije, zaštite  potrošača, kontroli granica, prava manjina, pa do osposobljenosti za borbu protiv kompjuterskog  kriminala. A ta slika i ne djeluje baš ohrabrujuće.

Ako i kada se domaći političari konačno dogovore o načinu izbora članova Predsjedništva BiH u skladu sa presudom Evropskog suda za ljudska prava u slučaju “Sejdić – Finci”, te  uspostavi koordinacijskog mehanizma koji bi omogućavao da se u razgovorima sa EU tačno zna ko je unutar BiH za šta odgovoran, time neće biti riješeni svi problemi.

Tek tada na dnevni red red dolazi desetine “malih” reformi koje BiH mora provesti ako zaista ima namjeru da postane članica EU, a do sada domaće vlasti  nisu pokazale previše entuzijazma na njihovom provođenju, iako ih ništa nije sprečavalo da počnu sa ovom domaćom zadaćom još prije nekoliko godina.

Sprega politike, biznisa i medija

Hladna konstatacija Evropske komisije da je Parlament BiH za godinu dana usvojio “samo dva nova zakona i 23 seta amandmana na postojeće zakone” dovoljno govori sama za sebe kako o zainteresovanosti domaćih vlasti za približavanje EU tako i o efikasnosti domaćih političkih institucija i njihovom funkcionisanju, odnosno o totalnoj političkoj paralizi.

Zaključak EK je stoga vrlo jednostavan, “BiH nije napravila progres u poboljšanju funkcionisanja i efikasnosti svih nivoa vlasti”.

Ni stanje u borbi protiv korupcije nije puno bolje. Implementacija državne strategije za borbu protiv korupcije “značajno kasni”, dok “povezanost između političkih aktera, biznisa i medija predstavlja rizik za demokratske institucije i procedure i otežava otkrivanje korupcije”, navodi se u izvještaju EK.       

Situacija na medijskoj sceni takođe ne ulijeva previše optimizma. Kako se navodi u izvještaju, “politički i finansijski pritisci na medije su se  povećali” dok “pritisci i prijetnje prema novinarima i urednicima i podjela medija po partijskim i etničkim linijama ostaje razlog za zabrinutost”.

Dok novinari imaju razloga za zabrinutost kriminalci mogu biti znatno opušteniji, jer “još uvijek nema efektivnih mjera koje bi spriječile pranje novca i finansiranje terorizma”.

Dobra vijest je da je povećana razmjena informacija u ovoj oblasti kroz EGMONT grupu ali je problem što BiH kasni sa davanjem povratnih informacija. Razlog je banalan, “nedostatak znanja stranih jezika”, navodi se i izvještaju EK.

Kod suočavanja sa problemima vezanim za kompjutersku sigurnost BiH je daleko od evropskih standarda jer BiH “nema ni strategiju ni institucije koje bi se bavile kompjuterskim kriminalom i cyber prijetnjama”.

Društvo mržnje i netolerancije

Odnos prema drugim i drugačijima, odnosno prema svim manjinama u društvu nije nešto čime se BiH može ponositi niti nam to donosi pozitivne poene u Briselu.

“Diskriminacija protiv LGBT osoba ostaje široko rasprostranjena. LGBT aktivisti i dalje su predmet prijetnji i uznemiravanja”navodi EK u svom izvještaju naglašavajući da “govor mržnje i netolerancija predstavljaju  razlog za zabrinutost”.

BiH se nije pokazala kao ozbiljan kandidat za EU ni u drugim oblastima, od poljoprivrede, ruralnog razvoja, sigurnosti hrane, veterinarske i fitosanitarne kontrole, gdje je Evropska komisija zaključila da je “sveukupno ostvaren mali napredak”, što je u stvari eufemizam za tapkanje u mjestu.

Istu ocjenu napretka BiH je dobila i kada se radi o razvoju i podršci malim i srednjim preduzećima.

“Sveobuhvatna industrijska politika i strategija razvoja malih i srednjih preduzeća tek treba da bude usvojena” dok u međuvremenu “regulatorno okruženje ostaje kompleksno dok teret regulative opeterećuje mala i srednja preduzeća”.

Iako smo u 21. vijeku gdje se budući ekonomski razvoj i hvatanje koraka sa ostatkom razvijenog svijeta dobrim dijelom zasniva na uvođenju i primjeni informacijskih tehnologija, u BiH su u ovoj oblasti “pripreme u ranoj fazi i potrebni su značajni napori da se razviju elektronske komunikacije i informatičko društvo”.

Među malobrojnim svijetlim tačkama u izvještaju EK navodi se kontinuirani progres u oblasti viznog režima, kontrole granica, azila i migracija kao i regionalna saradnja    

Nema ni tržišne ekonomije niti rasta životnog standarda

Kada se radi o stvaranju funkcionalne tržišne ekonomije, što je jedan od tri ključna uslova za ulazak u EU, pored političke stabilnosti demokratskih institucija i poštovanja ljudskih prava, BiH za godinu dana nije napravila napredak po ocjeni EK.

Najbolji pokazatelj stanja u kome se nalazimo je da je u 2011. godini kupovna moć građana BiH iznosila tek 30 posto prosječne kupovne moći stanovnika EU.

Godinu dana kasnije, u 2012. godini  jaz između građana BiH i EU se dodatno povećao, pa je kupovna moć građana BiH spala na 28 posto prosječne kupovne moći građana EU, što je egzaktan pokazatelj da postajemo sve siromašniji u poređenju sa građanima EU. Ali to su građani BiH  shvatili i bez pomoći Evropske komisije.

(zurnal.info)