Bivši direktor UIO Kemal Čaušević optužen je za zloupotrebu službenog položaja, pranje novca i primanje dara i drugih oblika koristi. Zajedno s njim optuženi su vlasnici nekoliko uvoznih firmi Anes Sadiković i Sedinet Karić. Terete se za davanje dara i drugih oblika koristi. Sve bi naizgled bilo jednostavno da Sadiković i Karić pristaju da svjedoče protiv Čauševića. No, oni su to za sada odbili, jer im tužilaštvo nije ponudilo bilo kakvu olakšavajuću okolnost za svjedočenje, kako u ovom tako i u drugom, paralelnom predmetu u kojem je državno tužilaštvo Anesa Sadikovića i članove njegove porodice optužilo za organizovani kriminal prilikom uvoza tekstilne robe iz Mađarske i Turske, odnosno poreznu utaju, prevaru te pranje novca.
TUŽILAŠTVO NE POZIVA GLAVNOG SVJEDOKA
Praktično, tužilaštvo sada nema svjedoka o davanju mita Čauševiću. Prema dokumentaciji iz istražnog postupka koja je u posjedu Žurnala, Anes i njegov brat Adis Sadiković su polovinom 2014. godine dali iskaz vezan za drugi predmet i krivična djela, u kojem su opisali kako je i koliko Čauševiću dato novca tokom nekoliko godina, kako im on ne bi pravio probleme prilikom uvoza tekstila.
Tužilaštvo je tada propustilo da uzme isti iskaz na okolnosti davanja mita. Kada su se tome prije mjesec dana dosjetili, bilo je kasno, jer je Anes Sadiković o tome odbio govoriti.
Začuđujuće je kako za postupak protiv Čauševića kao svjedok nije pozvani Anesov otac Kasim Sadiković, za kojeg su naveli da je u stvari bio glavna spona u pregovorima sa Čauševićem o davanju mita zarad poslovanja bez problema.
Istovremeno je kao svjedok naveden Naser Orić, koji prema dosadašnjem iskazu, može samo potvrditi da je prisustvovao jednom sastanku kojem je pored Sadikovića i Sedineta Karića prisustvovao i Kemal Čaušević.
RAMIZ DELALIĆ ĆELO PREDAVAO NOVAC ČAUŠEVIĆU
Žurnal objavljuje detalje iskaza Anesa i Adisa Sadikovića te Nasera Orića datih tokom istražnog postupka 2014. godine. Dijelove prenosimo neredigovane.
Anes Sadiković :
“Ja sam se sa Čauševićem upoznao tek 2006. godine, a do tada sve susrete i odnose sa Kemalom Čauševićem imao je moj otac. Kemal Čaušević je u to vrijeme već znao da se mi bavimo uvozom robe iz Mađarske i Turske i pri prvom susretu Kemal je rekao mom ocu, a obzirom da su oba prijatelji od Ramiza Delalića, ima li nekih posebnih zahtjeva prema njemu kao direktoru Uprave za indirektno oporezivanje, na što mu je moj otac tada odgovorio da želi biti samo jednak kao i svi ostali, te da se ne dozvoli da se koriste uposlenici UIO od strane konkurencije kako bi uništavali druge firme koje se bave istim poslom.”
“U tom periodu je Ramiz Delalić rekao da bi za ove usluge koje nudi Kemal Čaušević istog trebalo počastiti te je dogovorio s njim da to budu fiksni mjesečni iznosi i to kada se uvozi puno robe kao što su proljeće i ljeto da se mjesečno daje 10.000 KM, a da se zimi kada je manji uvoz robe daje 5.000 KM mjesečno. Otac bi ove pare nosio Ramizu Delaliću kako bi ih on predavao Kemalu Čauševiću. Kada je jednom otac bio kod Ramiza Delalića u kafeu “Kiborg” u podrumu istog kafića, Ramiz je rekao da će on zovnuti Kemu, nakon čega je Kemal došao, sjeo s njima i Ramiz mu je predao kovertu sa novcem koju mu je neposredno prije predao moj otac.”
Adis Sadiković :
“Vidio sam da je otac pripremio poveću kovertu u koju je stavio jako puno novca u krupnim iznosima, odnosno apoenima od 200 KM i drugim krupnim apoenima, ne znam tačno koliko je novca bilo, ali siguran sam da je bilo preko 20 hiljada KM i tom sam prilikom zajedno sa ocem krenuo do grada i tada smo otišli na kafu u “Stakleni grad” u Fehadiji kako bi se on vidio sa nekim čovjekom i dok smo sjedili u kafiću u dnu “Staklenog grada” za naš sto je prišao i sjeo s nama Kemal Čaušević. Tu smo se zadržali 15 minuta….Ja se zaista ne sjećam razgovora koji su vodili Kemal i moj otac jer me u to vrijeme to nije zanimalo, ali nakon toga ustali smo i sva trojica otišli u haustor zgrade u Staklenom gradu, a koji haustor je prethodno otključao Kemal Čaušević i kada smo ušli u taj zatvoreni prostor gdje smo bili sami, vidio sam da mu je moj otac predao prethodno opisanu kovertu sa novcem…..”
Prema tvrdnjama braće Sadiković, 2006 godine carinici u RCD Banjaluka su povisili osnovicu za carinjenje u odnosu na vrijednost navedenu u fakturama njihovih porodičnih firmi. Tokom saslušanja navode da su sa Čauševićem potom sklopili novi dogovor, plaćanje po kilogramu robe.
Anes Sadiković :
“...Na različitim carinskim ispostavama cijena po kilogramu bila potpuno različita u zavisnosti šta je s kim dogovorio, pa je tako u jednom periodu 2010. i 2011. godine u carinarnici u Tomislavgradu dozvolio uvoz i carinjenje tekstila za marku po kilogramu i te su se fakture sve prihvaćale, dok je za istu robu na carinama gdje smo bili mi ili neki drugi uvoznici dogovorio sasvim drugi iznos pa su se cijene kretale od 4 do 7 maraka. “
“Ovaj sistem i sa Kemalom Čauševićem trajao je do marta, aprila 2010 godine i tada smo zadnji sastanak imali u motelu Šeher u Banjaluci, ja Sido i Kemal Čaušević gdje je Kemal tražio da ja počnem plaćati više po kamionu i ja sam tada prekinuo sve odnose sa njim i rekao da neću više ništa da plaća i to je naš zadnji sastanak i od tada mi se pojavljuju ogromni problemi na carinama i tada smo ekonomski uništeni i ja kao i moja firma i moja porodica. “
Tek će početak suđenja dati dodatne odgovore, prije svega da li će se promjeniti status Anesa Sadikovića i Sedineta Karića. No, da bi postali svjedoci, moraju prethodno priznati krivnju, što su za sada negirali.
NASER ORIĆ U BIZNISU KOJI "SLABO POZNAJE"
Jedan od svjedoka tužilaštva trebao bi biti ratni komandant Srebrenice Naser Orić. On je prema svom svjedočenju tokom istrage namjeravao svojevremeno otvoriti firmu za uvoz i prodaju tekstila zajedno sa Draganom Stajićem zvanim Sijalica, da se bave prodajom tekstila, uvozom iz Mađarske, Turske i ostalih zemalja. Stajić je stari poslovni partner Sedineta Karića. Nekoliko puta je hapšen zbog carinskih prevara i uglavnom uslovno osuđivan. Naser Orić prema svom iskazu navodno slabo poznaje planirani biznis.
“Na inicijativu Sedineta Karića zvanog Sido te 2009. godine pozvan sam na sastanak u sjedište firme Sadiković Anesa “Bosna Expres” u Matuzićima i na taj sastanak sam došao sam i na sastanku su pored mene bili Anes Sadiković, Sedinet Karić i ono što me je tada iznenadilo na sastanku je bio i Kemal Čaušević, tadašnji direktor UIO....Kemal Čaušević je trebao biti garant onog što bi mi na sastanku dogovorili, a to bi se odnosilo na njegovu garanciju da neće doći do variranja cijena, a o kakvim cijenama su oni govorili, šta je to podrazumjevalo i šta je to UIO trebala da uradi, meni i nije potpuno jasno, jer se u to baš i ne razumijem.“
Odbrana Kemala Čauševića za sada ne želi otkrivati detalje kojima će dokazivati njegovu nevinost. Čauševiću je definitivno jasno da SDA, koja ga je 2005. godine imenovala direktorom UIO, ne pokazuje interes za njegovu sudbinu, o čemu je Žurnal već pisao. Sigurno je da će sudski postupak u famoznom predmetu Pandora pokazati još detalja o široj korupciji unutar UIO, čiji su akteri za sada, potpuno isključeni iz predmeta, zahvaljujući zaštiti osovine HDZ-SNSD-SDA koja godinama suvereno upravlja ovom po profitu najznačajnijom državnom institucijom.
(zurnal.info)