Šta zaista mislimo kada kažemo BiH, EU, slobodni mediji, reforma ustava...

Jedan od glavnih razloga lošeg zdravlja Bosne i Hercegovine je i terminološka zbrka koja u svim relevantnim sferama javnog života vlada već 20 godina. Iako se formalno pravno radi o jednom jeziku, rasparčanom na tri dijela, suštinski – ovdje niko nikog ne razumije.

Tačnije, mi savršeno razumijemo šta ste vi kazali, ali pojma nemamo šta ste time htjeli reći. Žurnal prvi u regiji donosi nekompletan rječnik bosanskohercegovačkih – političkih, kulturoloških, civilizacijskih i medijskih nedoumica. Ovaj pionirski pokušaj najbolje ćete valorizirati ako i sami dopišete pođekoju dilemu. Tako se ubrzano ide naprijed, ka euro-dolarskim integracijama na svim nivoima vlasti. A sretna i zadovoljna vlast najbolji je garant nesretnog, ojađenog i frustriranog naroda.

Pa krenimo onda redom. Za svaki pojam dali smo njegovo trostruko značenje, a u pojedinim slučajevima i četverostruko, zbog nejasnog liderskog statusa kod uvaženih Bošnjaka.

BOSNA I HERCEGOVINA

Za Milorada Dodika: Tamnica srpskog naroda. I ne kaže se Bosna i Hercegovina, nego bivša BiH.

Za Dragana Čovića: Tamnica hrvatskog i srpskog naroda.

Za Bošnjake (Napomena: pošto kod ovog inspirativnog etničkog korpusa trenutno vlada liderski haos, jer se ne zna ko im je vođa – Lagumdžija, Tihić, Radončić, ili pak Safet Sušić, priređivač je odlučio da do daljnjeg Bošnjake navodi kolektivno, a ne kroz Onog Koji Najbolje Zna Šta Njima Odgovara): rezervna domovina. Glavna im je Turska. U bošnjačkoj reinterpretaciji, BiH je napaćena, ali multietnička; multireligijska, ali s blagom dominacijom naše vjere; multikulturna, ali bez muzeja i galerija. Slobodna i demokratska, ali neka našeg čovjeka u javnom servisu… 

DEJTONSKA BiH:

Za Milorada Dodika: Put u samostalnost RS.

Za Dragana Čovića: Put u samostalnost RS.

Za Bošnjake: Prelazna faza ka jedinstvenoj, nedjeljivoj, multikulturnoj, bla, bla, truć, truć... A ako ne može tako, onda put u našu šerijatsku avliju.

Za međunarodnu zajednicu: Najveći mirovni uspjeh. Do jučer su se klali, a već danas imaju jednu valutu, sličan pasoš, jednog predstavnika na Eurosongu, jednu misicu, jedan Javni servis iz tri dijela i jedinstveni štrajk upozorenja na svim graničnim prelazima. 

SLOBODNI MEDIJI:

Za Milorada Dodika: RTRS. Oni su baš onako objektivni, pristojni, o svemu fino pričaju i nikad ne kritikuju.

Za Zlatka Lagumdžiju: FTV. Oni su slobodni da kažu sve kako jeste. Žestoki a oštri, apsolutni a relativni, pristrasni a neutralni. I uvijek fino poprate sve naše presice.

Za Fahrudina Radončića: Dnevni avaz. Javnost je zaboravila jednu od najboljih izjava lidera SBB. Kada je ova politička stranka oformljena, Radončić je u inauguralnom intervjuu izjavio: “Trudit ćemo se da steknemo naklonost Avaza.” Ionako nadaleko poznatom po neumoljivoj objektivnosti, istinitom informiranju i principijelnoj nedodirljivosti za bilo kakve interese, Avazu su nakon ove revolucionarne izjave dionice strahovito porasle.

Danas se svi politički faktori trude da steknu naklonost Avaza. Jedini je problem što je ta naklonost nekako nestabilna. Prije podne ti je naklonjen, a poslije podne si uzrok svih regresivnih pojava u prirodu i društvu, a i šire. Vidjeti pod: Edhem Bičakčić, Bakir Izetbegović, Haris Silajdžić, Zlatko Lagumdžija (višestruki povratnik u blagonaklonost Avaza, prošao sve tretmane, od političara godine, preko krnjeg SDP-a i kriminaliziranog dikatora, pa do lokomotive napretka i reformskog kursa).

Za Dragana Čovića: Poskok.info. Oni su za našu stvar. Tačka.

Za Sulejmana Tihića: E tu sad nastaje jedan, kako da se izrazimo, politički i medijski problematikum. Odlazeća SDA nekako nikad nije imala sreće s medijima. I kad su bili na vlasti, u Javnom servisu imali su nekoliko oaza koje nikada nisu mogli disciplinirati. Šta li će tek biti sada, kad silaze s vlasti, a i naklonost Avaza je do daljnjeg duboko zaleđena, ne smijemo ni pomisliti. Priča se da SDA formira novi portal – blavor.com. Takva nam je sudbina, koga god izbace iz Javnog servisa, on udari po internetu. 

REFORMA USTAVA

Milorad Dodik: “Koji ustav? Kakve reforme? Šta pričaš ti? Haj brišite odavde. Postoji samo Ustav Republike Srpske, a ovo oko bivše BiH je dogovor preko kurca, politička milostinja. Kad smo god dobre volje, udijelimo vam neki marginalni ustupak.”

Dragan Čović: “Ovako. Ustav treba napraviti tako da svi budu zadovoljni. Mostar će biti hrvatski stolni grad i istovremeno grad svih ljudi dobre volje. Sarajevo nek bude distrikt. Distrikt Brčko. BiH će se sastojati od tri glasačke jedinica koje naoko neće biti etnički profilirane, a ustvari hoće. Ali neće. Tj. hoće. Odnosno neće, ali hoće.”

Zlatko Lagmudžija: “Ne treba javna rasprava. To Mića i ja očas dogovorimo, a Dragan potpiše. I mirna EU.” 

BIH I EU

Prvo Dodik: “Nerelevantno pitanje, potpuno. Za dvije godine neće biti BiH, a za tri ni EU. Nakon toga mi iz RS idemo u snažne integrativne procese s Rusijom.”

Onda Čović: “Mi smo za BiH u kojoj će svi njeni narodi biti ravnopravni na svom komadu teritorije. Hrvatima u Ujedinjenim Sarajevsko–zeničkim Emiratima savjetujemo da uče arapski, a onima u RS ruski. Engleski ionako niko ne zna.

Zatim Radončić: Mi iz bolje budućnosti smo za demokratsku, prosperitetnu BiH bez Selimovića. Podržavamo uvoz Karlovačkog i Ožujskog, svaka konkurencija je dobrodošla. Pa ćemo onda vidjeti čija majka tamnu pivu pije. Razotkrit ćemo sve one kojima je SDA davala pare, ali nama nije.”

Potom Lagumdžija: “Mi smo za koalicionu Bosni i Heregovinu. A ko će sve ući u koaliciji, to ne zavisi toliko od budžeta, koliko od Dodika. Od SDP-a i Čovića ne zavisi ništa, oni glasaju onako kako Laktaši jave nama, a mi prenesemo u dalje.”

I na kraju Radom za boljitak: “Predlažemo jednu sasma novu, poticajnu BiH, u kojoj ćemo poticaje dijeliti mi, ispred vlade nacionalnog jedinstva. Poticaji bi se dobijali jednim klikom miša, a sve bi koštalo – jednu konvertibilnu marku. Marka po marka i eto boljitka.” 

JAVNA PREDUZEĆA

Pod a) krave muzare.

Pod b) zemljačko-rođačka koalicija.

Pod c) višestoljetni gubitaši koji bi, uz nešto malo dobrog menadžmenta i još malo dobre volje, mogli biti od koristi svima, uključujući čak i zeme and mnogobrojnu rodbinu.

Pod d) neinventivne oaze arhaičnih direktora i inertnih službenika koji su od male narodne pošalice (“Ne talasaj”) napravili vrhunsko političko, ekonomsko i menadžersko načelo.

SITNE REKOMPOZICIJE

U državi ograničenog suvereniteta, što je ovakva BiH po definiciji, vojska ne znači ništa jer je nema, a policija je ionako stranačka milicija, pa su četiri stavke ključne za preuzimanje vlasti. Dakle, ko kontrolira obavještajni aparat, budžet, medije i Dnevni avaz, kontrolira Bosnu i Hercegovinu. Tako da u ovom trenutku možemo definirati četiri gospodara BiH: Čovića u ime Hrvata, Dodika ispred Srba, Lagumdžiju kao predstavnika Bošnjaka i Radončića ispred Avaza. U bliskoj budućnosti moguće su sitne rekompozicije na sarajevskom mikronivou: Radončić će preuzeti Bošnjake, a Lagumdžiji će pripasti resurs poljoprivrede i stočarstva, tako da će on, po svemu sudeći, nastaviti da usko sarađuje s bošnjačkom populacijom.

(zurnal.info)