SVE PO ZAKONU:Stanivuković ne namjerava raskinuti štetni ugovor sa “Krajinom”!
JEDINA SLOBODNA TERITORIJA

Istraga

SVE PO ZAKONU: Stanivuković ne namjerava raskinuti štetni ugovor sa “Krajinom”!

U podužem odgovoru takozvnog Tima za komunikaciju Gradske uprave potvrđena je svaka Žurnalova rečenica iz teksta o gradnji naselja “Aleja-Centar”. Međutim, gradonačelniku Stanivukoviću nije se svidjelo što je napisano da je nastavio praksu SNSD prethodnika. Demanti je spominjao u Srpcu, Žurnalu se nudio za saradnju, Pravobranilaštvo RS mu nije palo na pamet.  

Stanivuković ne namjerava raskinuti štetni ugovor sa “Krajinom”!

Umjesto da se, kao predstavnik oštećenog Grada Banjaluka, obrati Pravobranilaštvu Republike Srpske kako bi pokrenuo raskid ugovora sa građevinskim preduzećem “Krajina”, koje godinama u luksuznom privatnom naselju usred grada ubire milione maraka, gradonačelnik Draško Stanivuković naškrabao je odgovore Žurnalu, a onda otišao u Srbac da se žali na našu redakciju.

“Piše ‘Nastavljena praksa SNSD gradonačelnika: Stanivuković poklonio Đuriću milion KM’. To piše Žurnal. Pa gdje je taj Žurnal, evo da je to sad javno demantujem?! Potpisan je taj neki loš ugovor i mi sagledavamo situaciju”, rekao je, između ostalog, mladi bundžija koji je, za početak, čak tri mjeseca zaobilazio Zakon o slobodi pristupa informacijama RS i ignorisao dopise Žurnala.

Osim toga, demanti nije uputio Žurnalu, već odgovore na pitanja koja smo čekali. Žurnal sada pita:

Šta konkretno demantujete, gradonačelniče, ako već u drugoj rečenici priznajete da postoji ugovor zbog kojeg Banjaluka gubi milione KM?

U podužem odgovoru takozvanog Tima za komunikaciju Gradske uprave potvrđena je svaka Žurnalova rečenica, ali se, prije nego što ih je poslao na našu mail adresu, gradonačelnik nije konsultovao sa, na primjer, pravnicima.

U odgovoru koji smo dobili stoji:

“Grad Banjaluka nema mogućnost da jednostrano raskine ugovor, već može samo da pregovara s ciljem da se izmijeni sporni član ugovora prema kojem će se infrastruktura predati tek nakon što se izgradi pomenuti kompleks.”

Edukacije radi, svaki ugovor može da bude raskinut i za sve postoji pravna borba. Osim toga, ugovor koji su 7. jula 2003. godine potpisali Borko Đurić i SNSD-ov Dragoljub Davidović je očit primjer ugrožavanja javnog interesa, a svaki gradonačelnik trebalo bi da štiti interese grada, dakle, javni interes. Za dalje bi Stanivuković trebalo da se obrati pravobraniocima.

Međutim, uvrijeđen zbog naslova iznad teksta u kojem stoji da je tajkunu Borku Đuriću “poklonio” milion KM kroz četiri nove građevinske dozvole, koji ovaj po gorepomenutom ugovoru, nije dužan da uplati na ime troškova uređenja građevinskog zemljišta, pred srbačkom masom naveo je da “čovjek ima sve papire regularno”.

“Kaže – dao nekom čovjeku građevinsku dozvolu. Ako čovjek ima sve po Regulacionom planu i izganjao je sve papire, ako je pošten, kako god se zvao, ima sva prava”, rekao je i dodao da “u Banjaluci možda još ima kriminala, ali ne može sve da se rješava za šest mjeseci mandata”.

Ton u Srpcu i ton “tima” u mailu drastično se razlikuju:

“Na raspolaganju vam je i gradonačelnik Draško Stanivuković koji je spreman da vam da izjavu o ovoj i o drugim temama koje budete obrađivali.”

Možda Stanivukoviću nije jasno da je gradska kasa u proteklim godinama, zahvaljujući članovima ugovora “o kojima će pregovarati”, ostala zakinuta za više od 20 miliona KM. Tačnu cifru nismo uspjeli da saznamo, jer nova administracija u protekla tri mjeseca nije uspjela ili se nije udostojila da sabere Đurićeve neuplaćene iznose.

Na te nesabrane desetine miliona maraka dolazi i novi milion. Stanivukovićev!

Nove dozvole izdate su 9. aprila, a pečat pravosnažnosti udaren je 4. maja ove godine. Odnose se na na izgradnju petospratnih lamela i podzemne garaže uz stambeno-poslovne objekte. Odjeljenje za prostorno uređenje Gradske uprave obračunalo je da troškovi uređenja zemljišta iznose 393.929,96 KM, 242.394,64 KM, 201.277,55 KM i 141.247,21 KM. Ukupno 978.849,36 KM Đurić nije uplatio Gradu, jer je Stanivuković nastavio praksu ranijih SNSD-ovih gradonačelnika – o ovome ćuti!

Umjesto toga, u pobrojanim dokumentima koje je investitor GP “Krajina” predala, stoji samo uplatnica za obračunatu rentu u iznosima 159.427,52 KM, 97.681,57, 81.435,11 i 104.696,31 KM, što je ukupno 443.240,51 KM.

ČETVRTI PUT PONAVLJAMO PRIČU O MILIONSKOM KRIMINALU

Odluku da milioni maraka ne završe u kasi Grada Banjaluka, već u sigurnim rukama Đurićeve građevinske firme “Krajina” 2014. godine “betonirala” je i ministrica za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske Srebrenka Golić. Ignorišući Zakon o uređenju prostora i građenju RS, poništila je rješenje Gradske uprave i omogućila “Krajini” ogromnu zaradu, jer je na samo jednoj lameli od 2.086,71 kvadrata gradski budžet ostao bez 259.391 KM obračunatih troškova uređenja građevinskog zemljišta. Takvih i sličnih lamela na tom prostoru je, kao što smo i naveli, više od 110. Osim toga, u privatnom naselju “Aleja Centar” usred Banjaluke, planirani su i tržni centar i srpsko-ruski hram i škola.

Rastu Đurićevog kompleksa pogodovale su SNSD-ove gradske skupštinske većine, koje su za ostvarivanje tajkunskih vizija tri puta, 23. oktobra 2002, 29. novembra 2007. i 31. maja 2018. mijenjale regulacioni plan, a gradonačelnici Dragoljub Davidović i Igor Radojičić potpisivali ugovor i dva aneksa tog dokumenta, što je u posjedu Žurnala.

KOLIKO JE BITAN BORKO

Jer, Đurić, predsjednik Privredne komore RS, Miloradu Dodiku, apsolutnom vladaru u RS, nije bilo ko.

Uspon GP “Krajina“, kako je Žurnal ranije pisao, počeo je 25. oktobra 2000. godine, odnosno krajem prvog Dodikovog premijerskog mandata. Tadašnji ministar odbrane u Vladi RS Manojlo Milovanović, mimo zakona, prodao je ovoj firmi 175 dunuma zemlje u centru Banjaluke, sa pripadajućim objektima. Zauzvrat, “Krajina“ je imala obavezu da za potrebe vojske izgradi 84 stana. Cijena kvadrata bila je izuzetno visoka u to vrijeme, 1.600 KM, a ukupna vrijednost stanova 9,5 miliona KM.

Ministarstvo na čelu sa Milovanovićem je objekte Vojske RS, koji su kasnije porušeni, procijenilo na, takođe, 9,5 miliona KM, pa je jasno da je ogromna parcela “Krajini“ data besplatno. Pravobranilaštvo RS odmah je ukazalo na nezakonitosti, ali projekat se nije zaustavljao. Već na tom prvom koraku, “Krajina” je zaradila više od 40 miliona maraka, jer je stvarna vrijednost zemljišta u jednom komadu iznosila 50 miliona. Da je isparcelisano i prodano licitacijom, njegova cijena bi, kako su Žurnalu potvrdili stručnjaci iz ove oblasti, dostigla astronomskih 210 miliona maraka.

VIZIONAR DAVIDOVIĆ

Ni tri godine nakon predaje atraktivnog zemljišta u ruke tajkuna, 7. jula 2003, tadašnji gradonačelnik Banjaluke, SNSD-ov Dragoljub Davidović sa “Krajinom” je potpisao osnovni ugovor. Definisano je da će kompleks imati 14 blokova sa ukupno 106 stambeno-poslovnih lamela različite spratnosti, kao i školu. Grad se obavezao da će produžiti Gundulićevu ulicu i obezbijediti neophodne građevinske dozvole.

Aleja Centar (1)

Davidović se pozvao na tadašnji Zakon o građevinskom zemljištu RS u kojem je stajalo da “ako je dodijeljeno gradsko građevinsko zemljište koje nije uređeno, korisnik zemljišta nije dužan da plati naknadu za uređenje zemljišta” te da će GP “Krajina” izbjeći i ovaj trošak, a da će joj, po izdavanju građevinskih dozvola, biti obračunavana samo renta.

Đurićeve vizije sezale su daleko pa je 29. novembra 2007. gradski parlament izmijenio dio regulacionog plana “Aleja-Centar”. Aneks ugovora bio je spreman.

Na sve planirane objekte Davidović je dozvolio izgradnju podrumskih prostorija i podzemnih garaža. Dodano je još pet lamela, a pojedinim iz osnovnog ugovora povećana je spratnost. Vizija je podrazumijevala i gradnju tržnog centra pa je i to završilo u dokumentu kojeg je Davidović potpisao 1. jula. 2010.

Ipak, Đurićev zalogaj bio je prevelik, a Davidović je počeo da se pribojava kraja vlastitog vrlo diskutabilnog mandata pa se i “ogradio”:

“Konačan status infrastrukture biće regulisan po završetku izgradnje stambeno-poslovnog kompleksa ‘Centar-Aleja’ po tada važećim propisima”, stoji u dokumentu.

AUTORITET PO SREBRENKI

Srebrenka Golić u decembru te godine, ispred SNSD-a, sjela je u ministarsku fotelju.

Tri godine kasnije na snagu je stupio Zakon u uređenju prostora i građenju RS, a tim je prestao da važi Zakon o građevinskom zemljištu RS, na koji se u osnovnom ugovoru pozivao Davidović. Izmijenjene zakonske okolnosti podrazumijevale su i djelovanje Gradske uprave, što je ona i učinila.

U posjedu Žurnala je i rješenje o izdatoj građevinskoj dozvoli od 10. novembra 2014. godine za gradnju lamele 5a, u bloku “E” ovog kompleksa. Tada je na čelu grada bio, takođe SNSD-ov, Slobodan Gavranović. Odjeljenje za komunalne i stambene poslove i poslove saobraćaja utvrdilo je da su “Krajini” obračunati troškovi uređenja građevinskog zemljišta u iznosu od 259.391,51 KM. Međutim, Đurić se žalio Srebenki Golić koja je sve ovo spremno dočekala na čelu drugostepenog organa.

Oglušivši se o Zakon o uređenju prostora i građenju, ali i član Aneksa 1 ugovora između Grada i Đurića, poništila je rješenje Gradske uprave i napisala:

“U meritumu je odlučeno da investitor nema potrebe zaključivanja novog ugovora o finansiranju opremanja gradskog građevinskog zemljišta sa Gradom, s obzirom na činjenicu da su ugovorom od 7. jula 2003. već regulisani međusobni odnosi između investitora i Grada, a u vezi sa uređenjem gradskog zemljišta za izgradnju cijelog kompleksa…”

Gavranović je predstavljao Grad, ćutao i nastavio da izdaje dozvole.

I TI, IGORE, DA ĆUTIŠ

Već 2016. godine došlo je do smjene generacija, ne politike. Tajkuni su ponovo mirno spavali i ubirali milionski vrijedne plodove gradnje.

SNSD-ovom gradonačelniku Igoru Radojičiću tek nije palo na pamet da, kao očigledno oštećena strana, raskine sporni ugovor ili da se bar pobuni kod Miloradu Dodiku izuzetno važne Srebrenke Golić, podsjeti je na zakone… Ne!

SNSD većina u Skupštini grada 31. maja 2018. ponovo je usvojila izmjene regulacionog plana. Godinu kasnije Radojičić je potpisao aneks ugovora. U bloku “Z” pristao je na gradnju nove četiri zgrade sa podzemnim garažama, bloku “I” dodao dio zgrade sa sedam spratova, Dodiku podilazio pristajući na gradnju srpsko-ruskog hrama na čijim je temeljima dočekao Sergeja Lavrova, ministra inostranih poslova Rusije, a blok “K” ostao je formalno-pravna misterija. Radojičić je aminovao gradnju nepoznatog broja lamela i sve potpisao 24. juna 2019. godine.

Borko Đurić i “GP Krajina” prodajom stanova i poslovnih prostora u elitnom naselju ostvarili su višemilionsku dobit, a da infrastrukturu nikada nisu predali na upotrebu Gradu, što su bili obavezni prema zakonu. Zakupci poslovnih prostora korištenje javne površine plaćaju upravo Đuriću, ne Gradu. Za to vrijeme gradske komunalne službe uredno su u funkciji stanovnika ovog privatnog naselja. Odvoz smeća je redovan, a ulice unutar kompleksa zimske službe čiste prioritetno.

Dakle, umjesto što po seoskim zborovima pokušava da kroz blato provuče Žurnal i mjesecima izbjegava odgovore zašto Grad gubi milione maraka, Stanivuković je proteklih mjeseci, kada smo dokumentovali kriminal, mogao bar da pokrene inicijativu preko Pravobranilaštva RS, ako uopšte ima namjeru da zaustavi dugogodišnje nanošenje štete budžetu.

Ali, nije. Zašto?

(zurnal.info)