Kada je 6. decembra naložio da isključe rasvjetu oko entitetskih institucija, uključujući i palatu predsjednika Republike Srpske, gdje stoluje Milorad Dodik, djelovalo je da je gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković krenuo u žestok obračun sa vlasti RS.
Povod za ovakav njegov potez bila je odluka Vlade RS da u entitetski parlament uputi izmjene Zakona o budžetskom sistemu, prema kojima će gradovi sa više od stotinu hiljada stanovnika dobiti manje novca od raspodjele sredstava prikupljenih po osnovu poreza na dodatnu vrijednost (PDV) u korist nerazvijenih i izrazito nerazvijenih opština.
KAŽNJENI OPOZICIONI GRADOVI
Jedina dva grada u RS koja imaju više od 100 hiljada stanovnika su Banjaluka i Bijeljina, pa će oni, ako ovaj zakon bude usvojen, a sve govori da hoće, biti zakinuti za ukupno deset miliona KM. Banjaluka za šest, a Bijeljina za četiri miliona maraka. Na čelu ova dva grada nisu kadrovi vladajućeg Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), već Partije demokratskog progresa (PDP) i Srpske demokratske stranke (SDS), zbog čega je ovakva odluka u opoziciji doživljena kao politička odmazda od vlasti, koja nema ni ekonomsko ni pravno utemeljenje. Što jeste potpuno tačno, kao što je talno da Vlada RS godinama zakida sve opštine, a posebno one koje imaju načelnike iz opozicionih stranaka, ne uplaćujući im na vrijeme novac koji im pripada po raznim osnovama.
Vlast u RS zanima samo jedna stvar - da mjesec po mjesec prikupi dovoljno novca da bi mogli isplaćivati penzije i plate budžetskim korisnicima, kupujuću tako socijalni mir. Budžet je na ivici likvidnosti, a RS sve teže pronalazi načine da na finansijskom tržištu, posebno međunarodnom, dobije neophodni novac. Da bi prikupila novac da sačuva socijalni mir, iz Vlade su najavili nove namete privatnim preduzetnicima, što će ionako sumoran privredni ambijent u RS gurnuti u dalju propast.
Nema samo Vlada Radovana Viškovića manjak para u budžetu. Slična situacija je i sa Gradom Banjaluka, čiji prvi čovjek Draško Stanivuković ne može da obezbijedi skupštinsku većinu koja bi izglasala rebalans budžeta i njime pokrila manjak od najmanje 10,6 miliona maraka, koliko je zabilježila Glavna služba za reviziju RS. Milioni maraka potrošeni su nenamjenski, na Stanivukovićevu izbornu kampanju, kao i na razne infrastrukturne projekte, čiju realizaciju su pratile brojne neregularnosti i koji su najviše pogodovali lokalnim tajkunima. Banjaluci prijeti finansijska blokada, što Stanivukovića dovodi u mat poziciju i gubi igru, i kao gradonačelnik i kao političar, koji ima velike ambicije, među kojima je i ona da jednog dana, na redovnim izborima ili prije, zamijeni Dodika na mjestu predsjednika RS.
Odluka Vlade RS o zmjenama Zakona o budžetskom sistemu bio je odličan povod Stanivukoviću da digne bunu protiv republičkih vlasti, pokušavajući u javnosti stvoriti utisak kako je on opozicionar iako je protekle četiri godine proveo u političkoj simbiozi sa Miloradom Dodikom i njegovim SNSD-om.
GROMOGLASNO NAJAVALJENA BORBA BRZO SPLASNULA
Kada je 6. decembra isključio rasvjetu oko republičkih institucija, na trenutak se činilo da ima plan i da je spreman za pobunu većih razmjera. Dan kasnije, kada je sa grupom saradnika, krenuo u blokadu parkinga kod zgrade vlade, postalo je jasno da Stanivuković nema ni kapacitet ni podršku, a ni istinsku namjeru da se suprotstavi vlastima pod kontrolom Milorada Dodika.
Potom je 9. decembra zakazo protest ispred Palate predsjednika, na kojima se sve skupa, uz njegove saradnike, pojedine partijske kolege i poslanike PDP-a i SDS-a, okupilo svega par stotina ljudi. Sa tog skupa poslao je upozorenje entitetskoj vladi da povuče zakon i vrati Banjaluci šest miliona maraka, inače će nastaviti da organizuje proteste i gasi struju, vodu i grijanje republičkim institucijama.
“Banjaluka će ponovo svijetliti samo ako povuku sporni zakon i daju nam novac koji nam sljeduje”, poručio je Stanivuković i najavio naredni protest ispred Narodne skupštine RS.
Uslijedio je 10. decembar, u kojem je gradonačelnik Bijeljine Ljubiša Petrović ukrao šou Stanivukoviću. Petrović se nije pojavio na sastanku, koji je sa opozicionim načelnicima organizovao Stanivuković u Gradskoj upravi, ali je zato prvi napustio sjednicu Saveza opština i gradova RS, objavljujući da Bijeljina više nije članica tog Saveza. Prethodno se verbalno sukobio sa predsjednikom Saveza i gradonačelnikom Istočnog Sarajeva Ljubišom Ćosićem (SNSD), koji je optužio Semberce da su “švercovali dok su drugi ratovali”, što je izazvalo lavinu reakcija, koje su punile medijski prostor u RS.
Iako je napuštanje Saveza gradova i opština RS dan ranije najavio i Stanivuković, gradonačelnik Banjaluke je preko noći promijenio stav, rekavši kako Banjaluka “zamrzava” svoje članstvo u Savezu sve dok entitetska vlada ne povuče sporni zakon. Održan je potom i protest ispred Narodne skupštine, nakon kojeg je postalo sasvim jasno da Stanivuković nema ni političke snage ni podrške da bude predvodnik građanske bune protiv režima Milorada Dodika. Tim više, jer je do samo prije nekoliko mjeseci bio u simbiozi sa tim režimom.
Uzalud su bili i njegovi uzvici: “Ovo nije obojena revolucija, ovo je krik, vapaj. Vladu nije birao narod, a mene je izabralo 50 hiljada Banjalučana”, jer ni pet stotina od tih 50 hiljada nije došlo na protest.
Kako je dan odmicao, Stanivuković je ublažavao retoriku, a oštra upozorenja Vladi RS i prijetnje gašenjem struje, vode i grijanja republičkim institucijama, prerasla su u poziv rukovodstvu RS na razgovor i traženje kompromisa.
“Iscrpićemo sve mogućnosti za razgovor i dogovor pokazujući odgovornost za stabilnost u našoj zemlji. U ovom trenutku čini nam se da rukovodstvo Srpske to ne interesuje. Nakon što iscrpimo sve mogućnosti, našu borbu ćemo voditi na sve druge moguće načine”, napisao je Stanivuković na Fejsbuku uveče 10. decembra, najavivši novi protest ispred Narodne skupštine za naredni dan.
Četiri godine saradnje Stanivukovića sa vlašću Milorada Dodika, u kojima su obje strane zajednički činile mnoga nezakonita djela, dug su period da bi Dodik pustio Stanivukovića da tek tako izađe iz njegovog zagrljaja.
(zurnal.info)