Suze su tekle niz lice Margaryte Chornobryvets dok je ulazila u hostel za izbjeglice u Krakowu u Poljskoj. Šesnaestogodišnjakinja iz Kijeva sada je sigurna od bombi i raketa koje je ispustio ruski predsjednik Vladimir Putin na Ukrajinu 24. februara, ali očajna jer ne želi biti odvojena od svoje obitelji.
“Majka me dovela u Krakov, malo se naspavala i vratila se u Ukrajinu da pomogne siročadi. Tamo su mi ostali brat i otac. Ja sam sa svojom sestrom, koja je uspjela pobjeći ranije jer je bila u Lavovu. Ne mogu vjerovati da je sve ovo stvarno”, rekla je za Kyiv Independent 27. februara.
Razbojnici su nekoliko puta pokušali napasti Margaritu i njezinu majku tijekom njihovog 28-satnog putovanja do poljske granice, pokušavajući im blokirati put na autocesti kako bi im mogli otuđiti auto. Izbjegavali su ih, ali su na kraju morali ostaviti auto u pograničnom gradu Grushiv i ostatak puta preći pješice. Red do granice protezao se kilometrima i satima se nije pomjerao.
Agencija Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR) saopćila je 28. februara da je oko 520.000 ljudi pobjeglo iz zemlje u granične zemlje poput Poljske, Mađarske, Moldavije, Rumunije i Slovačke od početka ruske invazije. Hiljade njih još uvijek pokušavaju proći kroz zakrčene granice, čekajući na hladnoći satima u autima ili pješice s minimalnim stvarima.
Izbjeglice stoje u redu dok čekaju autobus za granični prijelaz u Ravi Ruskoj, Ukrajina, 26. februara 2022. (foto Kostyantyn Chernichkin - Kyiv Independent )
Među onima koji su bježali u Poljsku bila je i Anastasiia Kotenko, dvadesetpetogodišnjakinja koja je pet sati nosila svog dvogodišnjeg sina u rukama dok je hodala 11 kilometara pješice do granice. Njen suprug ih je prvog dana rata odvezao iz glavnog grada Ukrajine do granice. Put je trajao gotovo cijeli dan jer je bilo stalno granatiranje gradova pored kojih su prolazili, a morali su stalno prilagođavati rutu.
Anastasiia se trudila ostati mirna pred sinom kako se on ne bi uzrujao, ali nije mogla izdržati.
“Kad bi čuo eksplozije, govorila sam 'bam-bam', kao da je to nešto što je palo na zemlju. Iako kada cijeli auto vibrira od bljeska, dijete može pretpostaviti da to nije normalno”, rekla je Anastasiia.
Ljudi koji bježe čekaju u redu oko 30 kilometara od graničnog prijelaza u blizini poljske granice u Ravi Ruskoj, Ukrajina, 26. februar 2022. (Kostyantyn Chernichkin)
Kad su konačno stigli blizu granice, Anastasiia nije mogla ni zagrliti svog supruga za rastanak. Ispričala je da su ljudi smjeli prelaziti granicu u skupinama od 20-30 ljudi, a prema strancima se postupalo užasno – gurani su, a nitko s njima nije ni pokušavao komunicirati.
“Nekako smo se probili. Nisam smjela ni zagrliti muža na rastanku jer me gomila jednostavno izgurala. Odmah iza nas kapija je zatvorena. Mog muža su odgurnuli i vikali na njega.”
Ona je za Kyiv Independent rekla da su mnogi volonteri donijeli hranu, lijekove i tople deke za ukrajinske izbjeglice na poljskoj strani granice. Neki od njih ponudili su besplatnu vožnju do drugih gradova u Poljskoj i pomogli u pronalaženju mjesta za boravak.
"Ovo nije ništa u usporedbi s ratom, ali je ogromno u usporedbi s našim životom u miru", rekla je.
Ljudi stoje u redu dok čekaju autobus za Poljsku na graničnom prijelazu u Rava Ruskoj, Ukrajina, 26. februar 2022. (Kostyantyn Chernichkin)
Oni koji nemaju automobile tražili su put do Poljske vozovima. Lyubava Boiko iz Ternopolja odlučila je napustiti zemlju 25. februara,vodeći sa sobom svog psa. Kad je stigla na stanicu, čula je najavu da voz neće ići u Poljsku. Ni sljedeći nije išao pa je ušla na onaj koji je išao za Lavov, nadajući se da će tamo stići na drugi. Rekla je da je bilo par zračnih uzbuna, ali su se mnogi ljudi odbili sakriti u sklonište kako ne bi izgubili mjesto u koloni za voz.
Kad se Lyubava vratila iz skloništa, na peronu je bilo još više ljudi.
“Mislila sam da svi ti ljudi jednostavno neće moći stati na platformu i da će pasti na šine.”
Ljudi se svađaju oko mjesta u redu na graničnom prijelazu u Ravi Ruskoj, Ukrajina, 26. februar 2022. (Kostyantyn Chernichkin)
Prema njezinim riječima, ljudi su počeli galamiti jedni na druge, pa čak i fizički se obračunavati za mjesta u vozu. Policajci su pomagali djeci da uđu unutra, ali su neki od njih tada shvatili da su im majke ostale na peronu.
“Tako je zastrašujuće kada dijete stoji usred ovog haosa i ne razumije šta se događa”, dodala je.
Na kraju se Lyubava uspjela ukrcati na voz.
“S prozora sam gledala ljude koji nisu uspjeli ući u voz. U tom trenutku sam pukla i zaplakala.”
(zurnal.info)