Radnička borba:ŠTRAJK POD ZEMLJOM: Zenički rudari izašli iz jame tek nakon smjene upravnika!

Istražujemo

ŠTRAJK POD ZEMLJOM: Zenički rudari izašli iz jame tek nakon smjene upravnika!

Prioritetni zahtjevi rudara koji su danas odbili izaći iz jame, kaže predsjednik Sindikata rudara Federacije Sinan Husić, bili su smjena upravnika jame i tehničkog direktora

ŠTRAJK POD ZEMLJOM: Zenički rudari izašli iz jame tek nakon smjene upravnika!
FOTO: BalkanInsight

Protest rudara pogona Stara jama Rudnika mrkog uglja Zenica završen je i rudari prve smjene ponovo su sišli u jamske prostorije. Menadžment Rudnika prihvatio je zahtjev rudara da se smijeni upravnik Stare jame Fahrudin Kokić, a o njihovom drugom zahtjevu o smjeni tehničkog direktora rudnika Zenica Munira Halilovića raspravljat će se kasnije. Rudari su tražili i izradu novih pravilnika i akata po kojima se radi u Rudniku Zenica.

Tokom razgovora s menadžmentom rudnika Zenica, grupa rudara noćne smjene koji su odbili da izađu van jame naglasila je da se u radu javlja i mobing prema pojedincima i na ovaj način zatražili da se promijeni upravnik pogona Stara jama. O ovom zahtjevu izjasnit će se i Nadzorni odbor ovog preduzeća.

Rudnik Mrkog uglja Zenica od prošlogodišnje nesreće u jami Raspotočje ne ispunjava planirane rezultate proizvodnje, ali su isplate ličnih dohodaka redovne i u skladu s mogućnostima ove kompanije, navodi Fena.

Prosjek plata u Staroj jami je oko 911 KM, ali su rudari koji su danas protestirali zahtijevali da se napravi nova preraspodjela prema kojoj bi radnici u direktnoj proizvodnji imali veća primanja od radnika koji rade na površini:

-O daljem razvoju situacije u Rudniku Zenica bit će razgovarano tokom naredne sedmice - potvrdio je Feni Mehmed Oruč, predsjednik Sindikalne organizacije RMU Zenica.

Prioritetni zahtjevi rudara koji su danas odbili izaći iz jame, kaže predsjednik Sindikata rudara Federacije Sinan Husić, bili su smjena upravnika jame i tehničkog direktora ali, iako je rukovodstvo jučer bilo na terenu, nisu imali informacije da će radnici zahtjeve pokušati ostvariti na ovaj način, neizlaskom iz jame:

- Drago mi je zbog rudara da su njihovi zahtjevi ispoštovani, ali dok ne vidim obrazloženje zbog čega su tražili smjene, ne mogu to dalje komentarisati – kaže Husić.

Rudari su po izlasku iz jame pojasnili kako su spora ulaganja dovela do toga da se nema šta kopati, pa je i njihova egzistencija bila dovedena u pitanje. Nezadovoljni su platama, a nakon nesreće u Raspotočju proizvodnja je smanjena za 40 posto.

I dalje prisutna opasnost u svim jamama

Rudarska nesreća u jami Raspotočje u kojoj je početkom septembra stradalo pet rudara bila je povod za brojne analize sigurnosne situacije u rudnicima širom zemlje. Federalna Vlada najavila i poboljšanje uslova rada rudara, a Husić za Žurnal ocjenjuje šta je od obećanja do sada ispunjeno:

- U proteklim mjesecima postigli smo takve dogovore po kojima je isplata dohotka i toplog obroka neupitna. Usvojena je i odluka o pomoći Elektroprivrede od dva miliona, te usvojena investicijska odluka o nabavci širokog čela. Nisu zaboravljene ni porodice stradalih rudara, uručena im je pomoć.

Iako se, navodi, počelo raditi na poboljšanju uslova u rudnicima, još uvijek se ne može reći da je sigurnost rudara zadovoljavajuća:

- Kada je Raspotočje u pitanju, smatrat ćemo obećanja potpuno ispunjenima kada bude postavljeno široko čelo. U svim jamama je prisutna opasnost, o tome se ne treba raspravljati. Navest ću primjer jame Abid Lolić, Bila, gdje treba čestitati rudarima kada je u pitanju izrada jamskih prostorija, ali je oprema jako stara i treba je obnoviti. Neki od objekata se šire, ali poslodavac mora biti odgovorniji i svjesniji kada je u pitanju sigurnost rudara i masovna proizvodnja uglja.

Od kada su rudnici postali dio Elektroprivrede u njih je uloženo 157 miliona maraka. Žurnal je io ranije pisao kako je iz spiska ulaganja koje smo dobili od Elektroprivrede jasno da je većina novca uložena u povećanje proizvodnje a tek manji dio u poboljšanje sigurnosti rudara. U sigurnost je najviše ulagano u Kaknju, ali mnogo manje nego što je izdvajano za proizvodnju.

U rudniku Breza su nabavljeni izolacioni aparati i oprema za četu za spasavanje u vrijednosti od 300.000 maraka a u rudnik je ukupno uloženo 32 miliona maraka. U Đurđeviku je također nabavljen izolacioni aparat vrijedan 172.000 maraka. U rudnik je uloženo više od 16 miliona maraka.

U zeničkim rudnicima je također nabavljen izolacioni aparat u stanici za spašavanje vrijedan 100.000 maraka dok je u modernizaciju stanice za spasavanje uloženo više od 850.000 maraka. Nabavljeno je 600 izolacioni samospasilaca od gotovo 400.000 maraka a renovirana je elektrooprema za metanski režim rada u što je uloženo više od milon maraka. U rudnike je ukupno uloženo 25,5 miliona maraka.

U Kreku je uloženo 53,6 miliona maraka. Direktno na sigurnost rudara odnosi se remont samohodne hidraulične pregrade za nešto više od milion maraka.

Iako se nakon nesreće u Raspotočju spominjala mogućnost zatvaranja jame, stručnjaci i rudari bili su protiv te mjere.
Edin Delić, profesor i stručnjak za rudarstvo iz Tuzle, za Žurnal je tada rekao kako ne spori da se puno uložilo u rudnike ali i dalje neznatno u samu sigurnost rudara. Najviše se ulagalo u kamione, bagere, široka čela i mašine za izradu prostorija u rudnicima, kaže Delić.

- U sigurnost je ulagano u Kaknju u daljinsku detekciju i još nekim rudnicima ali su to minorna ulaganja u odnosu na ona u proizvodnju. Delić kaže da se rudnici nalaze pod pritiskom zahtjeva za količinu uglja i to po svaku cijenu.

Rudnici su pod pritiskom za količinu uglja po svaku cijenu. Plaćaju se kazne ukoliko nije zadovoljena kalorijska vrijednost uglja. Ako je ugalj kvalitetniji to se ne nagrađuje, i tu dolazi do problema sa laboratorijama:

- Ako se granična vrijednost uglja probije za 10-20 posto onda Elektroprivreda plaća znatno nižu cijenu rudnicima. To su strašne stvari. Ja sam samo potencirao zašto se naša oprema na fakultetima ne koristi. Nama su ubacili na silu tu obavezu akreditiranja kao da mi proizvodimo hranu u našim laboratorijama. Akreditacija jedne metode je dvije do pet hiljada maraka i akreditira se u dvije godine. Mi sada u laboratorijama imamo 30 metoda. To je jednostavno nemoguća misija.

(zurnal.info)