Polovinom oktobra 2019. godine Žurnal je objavio priču o slučaju Mustafe Kovačevića, tadašnjeg zaposlenika firme Apel promet iz Travnika. Kovačević je osoba sa stopostotnim invaliditetom. Polovinom 2016. godine, preko Saveza ratnih vojnih invalida SBK, počinje raditi u firmi Apel promet. Na osnovu njega firma je primala poticaje od Fonda. Od tada do 2019. godine morao je vraćati platu firmi.
Krajem juna 2016. godine Mustafa Kovačević potpisuje ugovor o radu sa Ekremom Julardžijom, direktorom firme Apel promet, koji je ujedno bio i predsjednik Saveza ratnih vojnih invalida SBK. U ugovoru o radu Kovačević je zaposlen na radno mjesto programer za rad na mašini za uvezivanje knjiga i časopisa.
-Prvih šest mjeseci ja nikako nisam bio u radnom odnosu. Od početka priča je bila da ja ne trebam raditi, da treba da sjedim kod kuće pošto nema adekvatnog radnog mjesta za mene, kazao je tada Kovačević.
Razlog zbog kojeg Mustafa Kovačević nije ni morao dolaziti na posao krio se u potrebi firme Apel promet da formalno zaposli što više osoba sa invaldiitetom kako bi dobijali poticaje od federalnog Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom. Nekoliko mjeseci prije potpisivanja ugovora sa Kovačevićem, iz firme Apel promet aplicirali su za poticaje. Da bi dobili poticaj u aplikaciji su naveli da će svojim sredstvima zaposliti jednu osobu sa stopostotnim invaliditetom - Mustafu Kovačevića.
Na osnovu zapošljavanja Kovačevića, od Fonda za profesionalnu rehbailitaciju dobijaju 40.616 KM poticaja. Krajem novembra 2016. godine potpisana je Izjava kojom Mustafa Kovačević “izražava spremnost” da se na osnovu poziva rukovodstva firme odrekne dijela plate. Od tada firma Apel promet počela je isplatu plata radnicima na žiro račune. Do tada su plaće isplaćivane putem blagajne.
Slučaj Mustafe KovačevićaDobijao sam 100 KM, a ostatak plate vraćao direktoru!
Upravo taj period od od juna do novembra 2016. godine bio je predmet tužbe Mustafe Kovačevića. Kovačević je tužio Apel promet jer mu u tom periodu nisu isplaćivali plate. Tužba je podnesena u maju 2019. godine. Iz Apel prometa su tvrdili da su mu plaće isplaćene na ruke, a kao dokaz je navedena potpisana platna lista.
Donesena je prvostepena presuda kojom je naloženo da je firma Apel promet dužna platiti oko dvije hiljade maraka neisplaćenih plata. Uvažavajući žalbu Apel prometa, Kantonalni sud je ukinuo ovu presudu 2022. godine i vratio predmet na ponovno suđenje prvostepenom sudu. Polovinom jula ove godine Općinski sud u Travniku ponovo donosi presudu u korist Kovačevića. Apel promet ponovo ulaže žalbu da bi početkom novembra ove godine Kantonalni sud u Novom Travniku usvojio žalbu i presudio u korist Apel prometa.
Mustafa Kovačević u razgovoru za Žurnal kaže da je presudu dobio dva dana prije nego što treba svjedočiti u krivičnom procesu protiv uprave firme Apel promet, te da smatra da je to „namjerno“ urađeno tako.
Podsjetimo, na Kantonalnom sudu u Novom Travniku u toku je suđenje po optužnici Kantonalnog tužilaštva SBK protiv Ekrema Julardžije, Mirzada Julardžija, Ekrema Lubenović, Admira Žužić, Ilijaza Crnica, Zekijada Gasal i Društva za zapošljavanje invalidnih lica „APEL-PROMET“ d.o.o. Travnik.
Prema optužnici, između ostalog je navedeno da u vremenskom periodu od novembra mjeseca 2016. godine pa do aprila 2020. godine. u cilju stjecanja imovinske koristi društvu Apel promet, Ekrem Julardžija je udružio navedene optužene te stvorio kriminalni plan prema kojem bi firma Apel promet zaposlila osobe sa invaliditetom, iako je bio svjestan da društvo nema potrebe za njihovim radom i da je zaključivanje ugovora o radu fiktivno. Nakon toga je društvo podnijelo Zahtjev za isplatu novčane naknade i/ili subvencije neto plate. Nakon što je plata uplaćena na račun zaposlenika, oni su sebi zadržali iznos od oko 100 KM, a ostatak plate su vratili društvu Apel promet. Odlukom Apel prometa od 28.11.2016. godine pravdali su svoje radnje obrazloženjem da se radnici dobrovoljno odriču dijela vlastite plaće i naknada radi daljeg rasta i razvoja preduzeća.
(zurnal.info)