U šta se pretvaramo (audio): Svijet se lako umara od tuđih tragedija

TUĐA TRAGEDIJA

Svijet se lako umara od tuđih tragedija. To se najlakše vidi na primjeru medija, dok pratimo kako ratne vijesti lagano klize prema dnu stranice, prepuštajući prostor novim senzacijama.

Svaka tuđa tragedija ima kratko trajanje. Pojedinačne, stravične sudbine, u medijima vrlo brzo budu zamijenjene brojevima i statističkim podacima, desetine ubijenih zamijene stotine, njih hiljade, pa desetine hiljada, stotine hiljada i onda svijet prestane da broji. Svjedoke zločina pred kamerama zamijene analitičari koji nam objašnjavaju geostratešku situaciju i prognoze za naredne ofanzive. 

Šta bude s nama? U početku smo šokirani prizorima krvavih cipelica, beba u razorenim porodilištima, malih udova koji izviruju iz ruševina, bole nas dječije suze, uznemiravaju plač i vriskovi... Svaka nova slika nas mijenja, na gore, nesumnjivo. Sve dok se ne naviknemo. U šta se tada pretvaramo?

EMOCIJE UBICA

Postoji mnogo definicija zla, za potrebe ovog kratkog teksta izdvojiću Schopenhauerovo zapažanje da zlo predstavlja samo jednu stranu čovjekove volje za životom i Alfordovu definiciju zla kao radosti da se povrijedi drugi bez grižnje savjesti. 

Njemački socijalni psiholog Harold Welzer, koji je istraživao nacističke zločine, uočio je da ništa ne doprinosti jače socijalnoj integraciji, solidarnosti i drugarstvu nego imati određenu ulogu u masovnim ubistvima. Prema njegovom istraživanju, zajednički izvršena nasilnička radnja stvara naročito jake emocionalne povezanosti između ubica.
Dakle, s jedne strane čovjekove volje za životom stoji užasan zločin, a s druge solidarnost i drugarstvo. 

ZLO

U jednom danu na youtube kanalu gledao sam dva zanimljiva intervjua, Bogića Bogićevića na Face Televiziji i Boru Ćosića na kanalu Vida. Radi se o osobama sa izuzetno bogatim biografijama i ogromnom iskustvu, koje je uživanje slušati. Govorili su o zanimljivim detaljima iz života, Bogić o iskustvu sa Slobodanom Miloševićem i o legendarnoj sjednici Predsjedništva Jugoslavije na kojoj je izbjegnut vojni puč, a Ćosić o svojim susretima s Krležom, cenzuri i značaju književnosti. Ipak, najveći utisak na mene su ostavili kada su komentarisali zlo. 

Govoreći o ratovima u Ukrajini i Gazi i da li se oni mogu prenijetu na našu regiju,  Bogić Bogićević je izjavio: 
"Kad polude i vrijeme i ljudi, sve se može očekivati".
Novinar, na žalost, nije insistirao na pojašnjenju ove rečenice.

Na pitanje Lade Tomičića, da li je zlo u svijetu konačno pobijedilo dobro, Ćosić je vidno rezignirano odgovorio:
- Imam veliku sumnju u pojavu čovjeka, bez obzira na njegovu inovaciju u kosmos sa svojom sviješću. (...) Zlo je vezano za njegovu pojavu, bez obzira na ingenioznost, i onda to zlo vrlo često izbija, čim ima prostor, naročito u ratovima, diktaturama, ali i svakodnevno, u porodičnim sukobima, u najintimnijim odnosima. Čovjek je većinom, na žalost, zao a kako to prevazilazi, velika je vještina. Tom vještinom dobijamo Newtona, Paracelsijusa, Krležu, Joycea, Mahlera, Picassa...  

Dramatična su ovo upozorenja. Naročito zato što dolaze od ljudi kojima moramo vjerovati. Šta možemo uraditi povodom toga, najvažnije je pitanje. I najdepresivnije. 

...

Svijet se lako umara od tuđih tragedija. Jer, stižu praznici, radost prvog snijega... A možda i neki novi, uzbudljiviji rat.  

(zurnal.info)