Tužilaštvo bez rezultata: Traje misterija smrti mladih žena na UKC Banja Luka

Godinu i devet mjeseci prošlo je od smrti tridesetdevetogodišnje trudnica Ilijane Manojlović u Univerzitetsko-kliničkom centru Republike Srpske, a Okružno javno tužilaštvo Banjaluka još nije donijelo tužilačku odluku u ovom predmetu. Ilijana je preminula 18. aprila prošle godine, u četvrtom mjesecu trudnoće, od „zastoja srca kao poljedice sepse“. U septembru ove godine iz Okružnog javnog Tužilaštvo Banjaluka Žurnalu je odgovoreno da bi tužilačka odluka uskoro treba da bude donesena.

“Istraga u navedenom predmetu je u toku i prema trenutnom stanju u spisu je pri kraju i u skorije vrijeme realno je očekivati donošenje tužilaške odluke”, odgovoreno je tada Žurnalu iz OJT Banjaluka.

Tri mjeseca kasnije iz istog Tužilaštva stigao je sledeći odgovor:

„Predmet u vezi smrti trudnice Manojlović Ilijane nalazi se u radu. U navedenom predmetu dostavljen je nalaz vještačenja Zavoda za sudsku medicinu - Medicinskog fakulteta u Beogradu. U pomenutom predmetu obavljaju se analize vještačenja i provjere navoda sadržanih u predmetnom nalazu i mišljenju. Oštećeni je dostavio dodatnu medicinsku dokumentaciju ( u toku oktobra mjeseca), koja je predmet analize“.

Ranije je saopšteno da je vještačenje iz Beograda dostavljeno još u aprilu ove godine, pa se s pravom postavlja pitanje koliko je vremena potrebno Tužilaštvu da obavi „analize vještačenja“ i koliko će im još vremena trebati da donesu tužilačku odluku? Ili je, možda, na djelu pokušaj zataškavanja ovog slučaja?!! Mnogo je indicija, koje ukazuju da su dva života, Ilijanin i njenog nerođenog djeteta, ugašeni prvenstveno zbog nebrige i ignorantskog stava dežurnih ljekara prema pacijentkinji, što se kasnije pokušalo opravdati protokolima uvedenim u UKC RS zbog pandemije korona virusa.

Manojlovićevoj je 16. aprila 2020. godine u UKC RS urađena amniocenteza (punkcija kroz trbušnu duplju kojom se uzima uzorak plodove vode). Sledeći dan njeno zdravstveno stanje se naglo pogoršava, zbog čega je hospitalizovana na UKC RS. Samo dan kasnije preminula je od sepse. Nije bila pozitivna na korona virus. Slučaj je policiji prijavio Boris Manojlović, Ilijanin suprug, nakon čega OJT Banjaluka pokreće istragu, koja se, kako stvari stoje, mjesecima ne nije pomjerila.

Nedavno je u UKC RS ugašen još jedan mladi život. Preminula je tridesetogodišnja Dijana Milanović, a njen suprug Goran, sumnjajući da je Dijanina uzrokovana neblagovremenim djelovanjem ljekara i neadektvanim liječenje, slučaj je prijavio policiji.

Okružno javno tužilaštvo Banjaluka potvrdilo je da naredilo obdukciju tela preminule Dijane Milanović, kako bi se utvrdio tačan uzrok njene smrti.

„Okružnom javnom tužilaštvu Banjaluka Policijska uprava Banjaluka je 15. decembra dostavila izvještaj o preduzetim mjerama i radnjama u vezi smrti Milanović Dijane, koja je preminula 9.12.2021. godine u UKC RS-Banjaluka, a po predhodno podnesenoj prijavi od strane Milanović Gorana“, odgovoreno je Žurnalu iz OJT Banjaluka.

Naveli su da su Zavodu za sudsku medicinu Republike Srpske naredili da izvrše obdukciju tijela preminule, ali da nalaz obdukcije još nisu primili.

„Na osnovu rezultata obdukcije tužilaštvo će preduzeti i druge istražne mjere i radnje i na osnovu toga utvrditi da li u konkretnom slučaju postoje elementi krivičnog djela vezano za postupak liječenja Milanović Dijane“, naveli su u odgovoru iz OJT Banjaluka.

_{Dijana Milanović}

Smrt Dijane Milanović, majke jednogodišnje djevojčice, jedna je u nizu spornih smrti od početka pandemije korona virusa u UKC Banjaluka. Dijanina agonija, kao i cijele njene porodice, počeli su 6. novembra, kada su joj se pojavili prvi simptomi bolesti. Otišla je porodičnom ljekaru, urađen je snimak pluća i ustanovljena upala pluća. Propisana joj je terapija i poslali su je kući, da bi se dva dana kasnije njeno stanje pogoršalo, zbog čega je njen muž Goran zahtijevao da se hospitalizuje u UKC Banjaluka.

Kako je ranije ispričao njen muž Goran, iz bolnice je slala poruke članovima porodice da se osjeća jako loše i da ne može izdržati. „Nestalo joj je kiseonika i imala je visoku temperaturu. Tražila je u hodniku nekoga da joj pomogne, kada je naišla na osobu - pitala ju je ko joj može pomoći. Rekla je da ne zna, okrenula se i otišla". 

„Dijana je nekako pregurala noć, nakon silnih dozivanja, neko je došao“, napisao je Dijanin muž, dan prije nego što je ona preminula.

Opisao je kako je nakon Dijaninog premještanja na intenzivnu njegu s njom prestao svaki vid komunikacije, da su od ljekara stizale informacije da je „njeno stanje nepromijenjeno, da je svjesna i da jede“, da bi mu 13. novembra, sedam dana posle hospitalizacije, javili da se se stanje naglo pogoršalo i da Dijanu moraju priključiti na respirator.

„Tada mi je doktorica kazala da je stanje, otkad je kod njih došla, bilo sve gore i gore, iako su meni govorili da je stanje isto, nepromijenjeno, da je svjesna i da jede. Doktorica mi je objasnila kako funkcionše taj aparat, te da će odmah umrijeti ako je ne priključe. Objasnila je da postoji mogućnost krvarenja i infekcija, te da zbog toga moram potpisati papire da je na svoju odgovornost stavljam na aparat. Prihvatio sam, jer je ipak postojala neka šansa“, ispričao je Goran.

Dijana je priključena na ECMO aparat, stanje je iz dana u dan bilo isto. U međuvremenu je u Banjaluci pokrenuta akcija prikupljanja krvi za Dijanu. Njen muž je počeo da istražuje, nudio da nabavi lijekove koji bi mogli da pomognu, da bi mu, kako je ispričao, jedan od ljekara UKC-a odgovorio da je za te lijekove „sve kasno“.

„Upitao sam što se ti lijekovi nisu davali do sada, rekao je da nalazi nisu upućivali na to da je potrebno davati takve lijekove“, naveo je Goran.

Predložio je ljekarima transplantaciju pluća, a iz UKC-a su mu odgovorili da je to u regionu nemoguće. Goran je došao do saznanja da transplatanciju pluća rade neke klinike u Evropi, ali da UKC Banjaluka treba da kontaktira sa tim klinikama. Goran je želio da Dijanu premjesti na liječenje u Ljubljanu, o tome je razgovarao sa načelnikom Intenzivne klinike Predragom Kovačevićem, koji mu je rekao da je za to kasno.

„Objasnio sam da želim da se mojoj supruzi uradi transplantacija pluća, te da je potrebno da se pošalje dokumentacija klinici u Ljubljani. On je rekao da je za to sada kasno, da su joj i ostali organi napadnuti. Rekao sam da sam i ranije to predlagao i govorio, a on (dr Kovačević) me upitao - da li ti je rečeno kad je stavljena na taj aparat da će umrijeti“, ispričao je Goran.

Sve je bilo uzalud, Dijana je preminula 9. decembra. Nakon smrti u pojedinim medijima pojavile su se informacije da je troje ljekara UKC-a zbog Dijanine smrti navodno dobilo prijetnje smrću?!! Potom su promtno  regovali iz UKC RS navodeći da se smrt ove mlade žene uklapa u statistiku „preživljavanje pacijenata koji su stavljeni na ECMO aparat, koji je u UKC RS 30 posto, kao i u zemljama okruženja“.

Naveli su Dijana nije bila vakcinisana i da je to osnovni razlog zbog čega je stavljena na respirator. Nedostatak lične komunikacije sa članovima porodice, obrazložili su epidemiološkom situacijom i protokolima, tvrdeći da je Dijanina porodica o svemu obaviještena i to na način da „neko ko nije medicinski profiliran može da razumije“. Još je navedeno da UKC nije dobila zahtjev kako bi se transplantacija obavila negdje u Evropi.

„Da ne mislite da sam ne daj Bože odustao, nisam. Nastavljam gdje sam stao, iako u ovim trenucima to baš i nije lako“, oglasio je Dijanin muž nakon ovakvih navoda iz UKC RS.

Komentarišući njihove tvrdnje da oni nisu dobili zahtjev za Dijanino izmještanje, kako bi transplantacija bila obavljena u nekoj od evropskih zemalja, Goran navodi da ni u jednom trenutku UKC-u nije uputio takav zahtjev, već da je komunicirao sa bolnicom u Ljubljani u kojoj su mu rekli da UKC RS treba da im pošalje Dijaninu dokumentaciju radi utvrđivanja daljeg liječenja, odnosno mogućnosti transplantacije pluća.

“Na upit da se prebaci u drugu kliniku, dobijam povratni odgovor da imate najbolje aparate. Nema veze što su najbolji, kad njima nema ko da rukuje kako treba, jer kod vas na odjelu rade djeca koja su jutros završila školu, a što je najgore, većina je prekvalifikovana u medicinsko osoblje koje rukuje sa tim, po život, značajnim aparatima, za šta imam dokaze.“, istakao je Goran.

Demantuje da je njegova supruga preminula od posljedica korona virusa. „Dvadeset dva dana do njene smrti bila je negativna. Nakon dva dana od postavljanja na respirator i ECMO aparat ona dobija sepsu. Nakon određenog vremena sepsa se stavlja pod kontrolu, a vi isključujete tu terapiju. Na oslabljeno tijelo dobija drugi napad sepse, koji, nažalost, njen organizam nije mogao da izdrži. To je bilo dva, tri dana pred njenu smrt. Takođe, nijedan aparat, uključujući i respirator na koji je Dijana bila spojena, nisu verifikovani od strane republičkog Zavoda za standardizaciju i metrologiju, te se kao takvi ne smiju koristiti“, napisao je Goran na svom Fejsbuk profilu.

Dalje navodi da je od UKC RS odmah zatražio svu medicinsku dokumentaciju svoje preminule supruge, ali da je dobio tek posle pet dana, i to nekompletnu.

„Nema dokumenata o viziti za 8. i 9. decembar. Sada vjerovatno oni to uljepšavaju, ta zadnja dva dana, ali sam ranije dobio većinu dokumentacije, tako da mogu uljepšavati do Božića, jer su uočene nepravilnosti i to će sudski vještak da izvještači. Naravno, van prostora bivše Jugoslavije, jer sa svima u okruženju sekta sarađuje“, naglasio je Goran.

Naveo je i da mu se javljaju zdravstveni radnici sa UKC Banjaluka, koji potvrđuju njegove navode o nebrizi, nemaru, pogrešnim terapijama i nepostojanju adekvatnog liječenja pacijenata na UKC RS, ali da su sami izloženi mobingu i prijetnjama rukovodstva UKC-a da će, ako o tome javno progovore, ostati bez posla.

Iz UKC RS su pokušali smrt Dijane Milovanović predstaviti kao dio crne statistike, prema kojoj samo 30 posto onih koji budu priključeni na ECMO aparat prežive. Kad smo već kod statistike, ona kaže da je stopa smrtnosti od korona virusa u Republici Srpskoj, a prije svega u UKC RS, kao najvećoj zdravstvena ustanovom u tom bh. entitetu, na drugom mjestu u svijetu, iznosi ogromnih 5,8 posto od broja zaraženih. Do danas niko od odgovornih nije dao odgovor zašto je to tako.

Izvori Žurnala iz UKC-a, koji zbog mogućnosti progona žele da ostanu anonimni, tvrde da najviše pacijenata oboljelih od korona virusa podlegnu nakon što dobiju sepsu. Sepsu, u pravilu, izaziva bakterija, koja preko tubusa ulazi u pluća. Smatraju da je neophodno da se izvrši nenajavljeni inspekcijski nazor i uzmu brisevi  iz crijeva za respiratore koja vode do pluća. Ukoliko bi se te bakterije otkrile na tubusima i crijevima respiratora koja vode do pluća, značilo bi da je nemar doveo do smrti mnogih pacijenata. „Kada bakterija uđe u pluća, pacijentu nema spasa“, naveli su izvori Žurnala iz UKC-a.

Naglasili su i da je respirator veoma loš za pacijente koji su dugo na njega priključeni, jer je rizik da se „pokupi“ bakterija u tom slučaju ogroman, posebno u uslovima nebrige i nemara koji vladaju u UKC RS.

„Na Intenzivnoj klinici smješten je pacijent na pacijenta, pa je veoma lako da se bakterija sa jednog pacijenta prenese na drugog“, naveo je naš izvor.

Na potezu je sada OJT Banjaluka, da konačno objelodani da li su donijeli tužilačku odluku o smrti trudnice Ilijane Manojlović i da detaljno istraži stvarne uzroke smrti Dijane Milanović. Dužni su to porodicama preminulih, ali i cijeloj javnosti, jer ogromna stopa smrtnosti na UKC RS nije slučajna, već, očigledno, ima mnogo dublje i veće razloge.

(zurnal.info)