Nasilje u Domu Rada Vranješević se nastavlja: Treći slučaj seksualnog iskorištavanja maloljetnih štićenica

Početkom aprila desio se novi slučaj obljube maloljetne štićenice Doma za nezbrinutu djecu „Rada Vranješević“ u Banja Luci, o kojem se zvanično oglasila i policija. Obljubu 13-godišnje djevojčice prijavili su njena majka i uposlenici Doma, a u istragu je bio uključen i Centar za socijalni rad. Okružno javno tužilaštvo formiralo je predmet, sprovešće detaljnu istragu i odlučiti o daljim koracima. Tu je, što se  institucija tiče, stavljena tačka na ovaj slučaj.

U poslednjih par mjeseci to je treći slučaj seksualnog iskorištavanja djevojčica, štićenica Doma, od kojih nijedna nije imala više od 13 godina. U prethodna dva slučaja, da stvar bude još užasnija, djevojčice su obljubili uposlenici Doma, zaposleni kao portiri.

Višegodišnja iskorištavanja malojetnica

Nema dileme, sistem je zakazao, jer poslednja tri slučaja nisu izolovani, rijetki incidenti, u kojima su maloljetne štićenice Doma žrtve seksualnog iskorištavanja, već se te užasne stvari dešavaju godinama, u kontinuitetu. Nadležne institucije su probleme gurale pod tepih, starajući se najviše o tome da skandali ne procure u javnost, pritom ne mareći mnogo o fizičkim i emocionalnim posljedicama koji su ti strašni događaji ostavili na žrtve.

Nakon prethodnih skandala, koji su objelodanjeni, činilo se da su se stvari pokrenule sa mrtve tačke i da će nadležni konačno početi sistemski da rade na tome da, prije svega, obezbijede sigurno odrastanja djece, kako bi se spriječilo da i dalje budu lak plijen seksualnih predatora i pedofila. Pod pritiskom javnosti, zbog afera seksualnog iskorištavanja dvije štićenice, smijenjen je prethodni direktor Vladimir Kajkut iz SNSD-a. Zamijenila ga je stranačka koleginica Darijana Kecman. Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite je formiralo Komisiju za nadzor nad radom doma, koja je definisala preporuke, ali iz Doma nema informacija da li su i koje preporuke do sada sproveli.

Žurnal je, bezuspješno, pokušao stupiti u kontakt sa direktoricom Darijanom Kecman. Na naš telefonski poziv javila se sekretarica, koja je ljubazno saopštila da je direktorica na sastanku, da ostavimo broj telefona kako bi nam saopštila da li će direktorica Kecman pristati na razgovor. Nakon dva dana iščekivanja poziva iz Doma, kojeg nije bilo, postalo je je jasno da nikakvu reakciju nećemo dobiti.

Izbjegavanje razgovora sa novinarima znači samo jedno - nova direktorica niti zna niti može da se iznese sa problemima.

Direktoricu Kecman željeli smo pitati:

Koje je konkretno mjere preduzela da bi spriječila situacije da maloljetne štićenice budu žrtva seksualnog iskorištavanja?

Da li planira angažirati tim eksperata  iz oblasti psihoterapije djece i mladih, koji bi organizovali pojedinačne i grupne razgovore sa štićenicima Doma i radili na njihovoj emocionalnoj stabilnosti, pojasnili im šta je to pozitivan sistem vrijednosti, te ih naučiti kako da prepoznaju nasilje i zaštite se od njega?

Da li joj je poznato da pojedini štićenici Doma prose kod obližnje crkve, u dane kada se tu obavljaju vjerske službe, što je Žurnalu potvrđeno iz više izvora.

^{mjesto gdje štićenici prose}

Prema našim izvorima, Dom „Rada Vranješević“ sa različitih strana prima donacije, koje su sasvim dovoljne da djeca zbrinuta u njemu imaju pristojan i ugodan život. Svaka od opština iz Republike Srpske, sa čijih teritorija dolaze štićenici, izdvaja 800 KM po djetetu, a za djecu sa smetnjama u razvoju i više. Redovni donatori Doma su princeza Katarina i Udruženje Srba u Americi, a postojale su najave da će jedna njemačka organizacija donirati sredstva za sanaciju ove ustanove. Od svih tih donacija, štićenici Doma imaju malu ili nikakvu korist. Iz Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite RS još nije saopšteno da li je Komisija za nadzor nad radom Doma završila drugi izvještaj, onaj koji se tiče zakonitosti poslovanja prethodne uprave.

Bjekstva iz doma uobičajena

Izvori Žurnala dalje navode da u Domu postoji takozvana „porodica deset“, gdje su smješteni štićenici sa psihičkim problemima, ali i djeca koja se tu šalju po kazni!? U upravi Doma, navode izvori Žurnala, tvrde da su djeca dodatno uznemirena nakon što su javno objelodanjeni slučajevi seksualnog zlostavljanja maloljetnica, pa je to, po njima, razlog što sada češće bježe iz Doma.

Činjenica je, međutim, da godinama ne postoji dovoljan nadzor nad djecom i da su se štićenici i ranije, kao i sada, bez odobrenja i javljanja vaspitačima udaljavali iz Doma, čak stizali u mjesta udaljena od Banjaluke po 80 kilometara. O tome svjedoči i izjava dvije štićenice Doma iz 2020. godine o tome da su njih tri pobjegle iz Doma, stopirale i završile u Novom Gradu, gdje je jednu od njih seksualno iskoristio 56-godišnji muškarac, dao im novac pa ih dovezao do Banjaluke. Direktoricu Kecman smo namjeravali pitati - da li je taj slučaj prijavljen policiji?

^{dio izjave tri djevojčice nakon bjekstva iz doma}

Uprava Doma kao da je dala zavjet ćutanja, očigledno nastojeći zaštiti svoje pozicije. Žurnal nije dobio odgovor ni od Ministarstva zadravlja i socijalne zaštite. Ministra Alena Šeranića smo pitali da li smatra da za najnoviji slučaj seksualnog iskorištavanja maloljetne štićenice Doma postoji odgovornost novopostavljene direktorice? Od Šeranića smo tražili i odgovor na pitanje - da li će i kada Ministarstvo na čelo Doma „Rada Vranješvić“ postaviti stručnu i kredibilnu osobu, kojoj će glavni cilj biti dobrobit štićenika? Ministra Šeranića smo pitali i da li ima informaciju da djeca iz Doma prose po gradu.

Stalno prebacivanje odgovornosti

Ponovo nismo dobili odgovore. S obzirom na to da Ombudsman za djecu Republike Srpske ima zakonsku nadležnost da prati povrede prava i interesa djeteta, da predlaže preduzimanje mjera za zaštitu dječijih prava i za sprečavanje štetnih postupanja koja ugrožavaju prava i interese djeteta, pitanja u vezi sa problemima sa kojima se suočavaju štićenici Doma „Rada Vranješević“ postavili smo i zamjenici Ombudsmana RS Jovanki Vuković.

Iz te institucije nam je odgovoreno da je Ombudsman za djecu RS u nekoliko navrata donosio posebne izvještaje u vezi sa institucionalnim zbrinjavanjem djece, od kojih je poslednji objavljen 2020. godine. U tom izvještaju je, kako su naveli, ukazano na neophodnost sistemskog djelovanja u oblasti porodično-pravne i socijalne zaštite, da bi se osigurala i obezbijedila što efikasnija zaštita djece bez roditeljskog staranja. Date su i odgovarajuće preporuke nadležnim organima, odnosno subjektima zaštite, kako u cilju otklanjanja i sprječavanja povreda djece, tako i radi unaprjeđenja položaja i prava djece bez roditeljskog staranja i djece čiji je razvoj ometen porodičnim prilikama.

„Da li su povrede prava djece bez roditeljskog staranja, koja su institucionalno zbrinuta, a o kojima se u poslednje vrijeme govori u medijima, rezultat nedovoljnog ili neadekvatnog stručnog i profesionalnog djelovanja, nepostojanja ili nepravilne primjene postojećih zakonskih i drugih procedura ili postojeća zakonska rješenja nisu dovoljna garancija za ostvarivanje prava i interesa djece u skladu sa principima UN Konvencije o pravima djeteta,  pitanje je od kojeg zavise dalji pravci djelovanja svih subjekata zaštite“, naveli su iz ove institucije.

Ombudsman za djecu će, kako su istakli, u konkretnom slučaju izraditi poseban izvještaj u okviru kojeg će dati i odgovarajuće preporuke nadležnim organima, odnosno subjektima zaštite. Tvrde da postoji saradnja Ombudsmana za djecu sa drugim subjektima zaštite, naglašavajući da je takva saradnja neophodna za što efikasniju zaštitu prava i interesa djece bez roditeljskog staranja.

„Bez adekvatnih procedura, kao i međusektorskog pristupa zaštiti djece bez roditeljskog staranja, ne samo da dolazi do povreda prava djeteta po različitim osnovama, već i do prebacivanja odgovornosti sa jednog na drugi subjekat zaštite“, naveli su iz institucije Ombudsmana za djecu RS.

U slučaju Doma „Rada Vranješević“ upravo se dešavalo to  - prebacivanje odgovornosti jednih na druge. Uprava Doma prebacuje odgovornost na Centar za socijalni rad, ovi na policiju, policija na Centar za socijalni rad... U tom začaranom krugu jedini koji trpe štetu su djeca, kojima bi Dom trebalo da bude sigurno utočište iz kojeg će emotivno stabilni i jaki krenuti u život. Nažalost, za mnogu od te djece ulaskom u Dom otvaraju se nova vrata pakla i novi krug zlostavljanja, zanemarivanja ili napuštenosti, zbog kojih i jesu smješteni u takvu vrstu ustanove.

(zurnal.info)