Duh proganja Evropu – duh Lenjina.
Tokom 2011. godine Ukrajina se pripremala da ugosti Euro 2012. Vlada je odlučila pustiti promotivni video sa naslovom Uključivaje Ukrajine. Među mjestima prikazanim u videu bio je i Trg slobode u gradu Kharkivu na sjeveroistoku zemlje. Ali nešto je nedostajalo. Kada se sunce podigne iznad trga, umjesto osam i po metara visoke statue Lenjine tamo je bilo samo prazno postolje. Neko je digitalno izbrisao politički problematičnu ikonu.
MALJEM NA LENJINA
Tokom 2013. godine drugu statuu Lenjina, ovog puta na glavnom kijevskom trgu – nekada poznatom kao Trg Oktobarske revolucije a danas kao Euromaida – smrskali su ljutiti demonstranti koristeći maljeve. Mnogi su ispravno identifikovali ovo kao glavnu prekretnicu ukrajinske političke krize. Sudeći prema jednoj procjeni, od gotovo 1.500 Lenjinovih memorijala širom Ukrajine demonstranti su ih uništili oko 100, od Poltava do Chernihiva, od Zhytomyra do Khmelnytskyija.
Nije to naravno ništa novo. Tokom samog početka nasilne disolucije Jugoslavije ja se živo sjećam kako su komunistički i antifašistički spomenici rušeni od nacionalista koji su vjerovali da je demokratija konačno stigla. Neki su urinirali na njih dok su ih drugi minirali. U periodu od 1990. do 2000. godine najmanje 3.000 spomenika je srušeno samo u Hrvatskoj.
Da li je zločin protiv spomenika u Ukrajini drugačiji?
Jeste: prošle sedmice stanovnici Kharkiva – istog grada gdje je simboličko brisanje Lenjina počelo 2011. godine – su postavili barikade oko statue Lenjina nakon što su odbranili napada revolucionara sa Euromaidana. Čak i ako demonstranti nisu branili Lenjinov imidž toliko koliko su isticali svoju privrženost Putinu, ovo je vanredno stanje stvari.
Foto: Ivan Bandura
Da se na trenutak vratimo u Jugoslaviju: prema posljednjoj statistici Svjetske banke, nezaposlenost mladih ljudi u Bosni i Hercegovini je 57,9 posto. Ova bivša jugoslovenska država još nije članica Evropske unije ali se već približava procentu Grčke od 60 posto. Najnovija brojka u EU, susjedna Hrvatska je treća u Uniji po nezaposlenosti mladih sa procentom od 52 posto.
Znači to je to što dobijamo ako se riješimo komunizma i uđemo u EU. Hrvatska i Slovenija su dio EU ali prema posljednjim vijestima, ruski Rosneft se nada da će preuzeti hrvatsku naftnu i gasnu kompaniju INA zajedno sa njenim slovenačkim rivalom Petrolom. U drugoj bivšoj jugoslovenskoj državi, Srbiji, Gazprom je već prisutan i ima 56 posto dionica u Naftnoj industriji Srbije.
Ovdje bi spoznaja iz Hegelove Filozofije Historije mogla biti korisna. On je rekao da “ponavljanjem onoga što se na prvi pogled činilo jedva kao šanse i nepredviđeni slučaj postaje stvarno i potvrđeno postojanje”. Šta nas Hegel uči je sljedeće: prvi čin “brisanja” Lenjina u Kharkovu u 2011. godini nije bilo slučajan nego nagovještaj stvari koje dolaze – stvarno uništavanje kijevskog Lenjina u 2013. godini. Slično tome, cijela propast “tranzicije” bivših jugoslovenskih zemalja od komunizma do “demokratske” EU mogu biti dobra naznaka stvarne propasti ukrajinske “tranzicije”.
CIJENA IMPERIJALIZMA
Trenutna borba u Ukrajini nije samo borba oko bližih veza sa Rusijom ili EU. To je – iako to demonstranti ne shvataju još uvijek – borba oko Lenjinovog naslijeđa.
Prije nekih 75 godina Lav Trocki je opisao situaciju kao da je pisao o današnjem zastoju:
“Ukrajina je u stanju zbunjenosti: gdje se okrenuti? Šta zahtijevati? Ova situacija prirodno okreće vodstvo najreakcionarnijim ukrajinskim klikovima koji izražavaju svoj 'nacionalizam' tražeći da se ukrajinski ljudi prodaju jednom ili drugom imperijalizmu u zamjenu za obećanje fiktivne nezavisnosti.”
Pa šta je bio njegov odgovor? Ujedinjena, slobodna i nezavisna radnička i seljačka Ukrajina.
Zbog ovog razloga duh Lenjina još uvijek progranja Evropu: pale statue širom Ukrajine ni izbliza ne simbolizuju Putinovu Rusiju ili propali projekt komunizma. One predstavljaju, kroz korespondenciju sa palim statuama drugdje, da niti Rusija niti EU ne mogu biti odgovor.
(Za rubriku Mediji Preneseno iz Guardiana; preveo: S.M.)
(zurnal.info)